Istina je prava novost.

Studenti likovne akademije na Kaptolu

I ove je godine početkom lipnja održana već tradicionalna, 9. restauratorska praksa za studente 2. godine Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu u prostorima prizemlja Nadbiskupske palače. Na završetku prakse, u petak 7. lipnja, studente i voditeljicu izv. prof. mr. art. Zvjezdane Jembrih posjetio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško te ih ohrabrio u njihovu studentskom i istraživačkom radu.

Restauratorska praksa održava se pod voditeljstvom izv. prof. mr. art. Zvjezdane Jembrih i doc. mag. art. Ane Božičević, a uz potporu Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije. Tih nekoliko dana umjetnine iz fundusa Dijecezanskog muzeja, desetljećima daleko od očiju, daleko od dodira i daleko od svojeg izvornog, sakralnog konteksta, dobivaju mogućnost za oživljavanje – i preživljavanje.

Petodnevna studentska restauratorska praksa samo je „kap“ u višestoljetnome životu tih umjetnina – ali možda ona presudna: studenti su naučili osnovne mjere preventivne zaštite, naučili su prepoznati, odabrati, dokumentirati, zaštititi najugroženije slojeve krhkoga tkiva teško oštećene umjetnine – drvene polikromirane skulpture, naučili su prepoznati i istražiti njihov ikonografski i liturgijski kontekst, a uz to su naučili ono što je možda najvažnije – surađivati u timskom, interdisciplinarnome radu.

Ovogodišnja suradnja ne bi se ostvarila bez susretljivosti preč. Tomislav Subotičanca, moderatora Nadbiskupskoga duhovnog stola; doc. dr. Danka Šoureka sa studentima Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; Zrinke Mažar i Stele Cvetnić Radić iz Gradskog ureda za zaštitu kulture i prirode grada Zagreba – nadležne konzervatorice za pokretna kulturna dobra te djelatnika Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije.

Obrađene umjetnine će, primjerenije pohranjene i preventivno zaštićene, čekati. Možda će ih netko od studenata uzeti za diplomski rad. Postoji mogućnost i da te umjetnine dočekaju, zajedno s još mnogima iz fundusa Dijecezanskog muzeja, svoje dostojno oživljavanje, a prije svega stručnu valorizaciju u budućem stalnom postavu muzeja. Korak k tome bila je i izvrsna (2016.) izložba Ne/Izliječeni sveci u Domitrovićevoj kuli, s koje je ostao veoma koristan katalog, koji je sada „vademecum“ za slične studentske radove. A i Domitrovićeva kula sa svojim autentičnim prostorima čeka sljedeće izložbe i priziva oživljavanje sakralne baštine. Slijedom dobre suradnje studenti su imali privilegiju popeti se i na južni toranj zagrebačke katedrale, na kojem se odvijaju radovi obnove – da sagledaju situaciju i s druge perspektive.