Na Kapitulu su iz Hrvatske sudjelovali fra Miljenko Hontić, dosadašnji generalni definitor i asistent Federacije srednje Europe, i fra Josip Blažević, ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

Prije razlaza kapitularci su svoj braći Reda uputili otvoreno pismo, poruku na kraju rada ovoga kapitularnog sabora, početog 17. svibnja u Asizu, a završenog 16. lipnja u Collevalenzi. Otvoreno pismo svim bratstvima reda prenosimo u cijelosti:

Poruka braće okupljene na 202. generalnom kapitulu franjevaca konventualaca

„Počnimo, braćo, služiti Gospodinu Bogu, jer smo dosad malo ili ništa učinili!“ (1 Cel 103)

Mi, braća okupljena na 202. generalnome redovnom kapitulu, želimo s vama, draga braćo, podijeliti lijepo i znakovito iskustvo bratstva koje smo proživjeli ovih dana.

Ima nas 130 braće koja predstavljaju sve zemlje u kojima je Red raspršen. Među nama ima 96 vokala, 13 slušača, nemalo braće zauzeto je u tajništvu poput prevoditelja, tumača, liturgijskih animatora… Njima ide naša zahvala za nenadomjestivu službu koju su darovali svojom marljivom  jednostavnošću.

Okupili smo se 18. svibnja pri Svetome asiškom samostanu, kolijevci i srcu našega Reda. U ove dane provedene kraj groba serafskog Oca Franje uveli su nas i zaokupili neki snažni trenutci molitve i razmišljanja. Sjećamo se napose obnove koju nam je vodio kardinal Luis Antonio Tagle i svečane mise koju je na blagdan Posvete asiške bazilike sv. Franje predslavio asiški biskup mons. Domenico Sorrentino. A kako da se ne spomenemo molitava našim „novim svetcima“ koji su vezani uz Red i kojih je svetost Crkva priznala, kao i jednostavnih trenutaka osobne molitve na grobu našega oca Franje?

Prve dane Kapitula obilježila je provjera našega netom završenoga šestogodišta. Bilo je različitih i zanimljivih izvješća koja su predstavljena u dvorani. Zasigurno, ono koje je najviše privuklo našu pažnju i ponudilo promišljanje bilo je izvješće koje je predstavio bivši generalni ministar, fra Marco Tasca, pripremljeno doprinosom njegova definitorija. Fra Marku smo tada, a to činimo i sada, izrazili svoju zahvalnost i iskreno priznanje!

Dana 25. svibnja braća kapitularci, uz veliku radost, okupili su se radi izbora novoga generalnog ministra. Nakon zaziva Duha Svetoga, zatvorena su vrata dvorane i braća su vjerom i uzbuđenjem izabrala fra Carlosa Alberta Trovarellija za 120. generalnoga ministra Male braće konventualaca.

Nakon izbora sva braća nazočna u samostanu, kapitularci i ostali, u procesiji su krenuli na grob Asiškog siromaška: svjesni da su jedna obitelj i da pripadaju jedinstvenom Redu. U ponedjeljak, 27. svibnja prešli smo na predstavljanje i biranje generalnog vikara i tajnika, kao i ostalih sedam definitora i asistenata pojedine federacije.

Kad je u cijelosti upotpunjena nova uprava Reda, završila se i naša nazočnost u Asizu te smo se preselili u Hodočasnički dom u Collevalenzu, koji je podignut blizu svetišta Milosrdne ljubavi. U ovome okružju bratstva i radosti, oduševljeni ljepotom umbrijskih brežuljaka, mogli smo razmatrati i razlučivati neka temeljna pitanja našega života u bratstvu i apostolatu.

Ponajprije želimo izdvojiti i s vama, draga braćo, podijeliti razmjere bratstva: prouku i prihvat novih Generalnih statuta, razmišljanje i raspravu o dokumentu „Discepolato Francescano“, kao i onoga pod nazivom „Ratio Studiorum“, uz druge prijedloge, što nije uvijek bilo lako. Više su puta u dvorani do izražaja došle rasprave i razilaženja u pogledima, ali uz dobro uzajamno slušanje i pažljiv razgovor, različitost se pretvorila u prigodu za rast i bratsko jedinstvo. Osobno smo doživjeli radost i ljepotu bratstva pri ustanovljenju aklamacijom dviju novih provincija, one u Keniji i one u Indoneziji. Više minuta braća okupljena u dvorani su pljeskala i klicala: neki su brisali suzne oči od uzbuđenja, drugima je glas podrhtavao dok su se radosno grlili i izmjenjivali čestitke i dobre želje. Radost i ljepota zajedničkog života vidljivo su do izražaja došle pri slavlju koje su priredili kenijski i indonezijski fratri, kao i pri sudjelovanju u lijepim hodočašćima u Cortonu i Baziliku sv. Antuna u Padovu na dan njegov slavlja, pri izletima u Arezzo i Perugiju: bilo je lijepo vraćati se na izvore našeg Reda, uz doživljaj jednostavnosti prihvaćanja i radost poziva.

Drugo što želimo podijeliti s vama, draga braćo širom svijeta, odnosi se na naše poslanje. Više sati u dvorani i u snažnim trenutcima (pri blagovanju, pri susretu na hodnicima ili u slobodno vrijeme) produbili smo i raspravljali kako možemo biti franjevački znakoviti u našim bratstvima: bilo odlaženjem „ad gentes“, bilo uvođenjem nove evangelizacije. Nastojali smo ponuditi nove prijedloge i u suradnji s laicima i odnosu prema ekologiji, uz suočavanje s različitim problemima u svjetlu znakova vremena. Naša se pažnja usmjerila i prema pastoralu mladih, razlučivanju zvanja i krizi redovnika: kako ne spomenuti – i to s mnogo boli – napuštanje Reda od strane mnoge braće? Sve ovo predstavlja za nas isto toliko izazova. Ali smo istovremeno i uvjereni da u ovome specifičnom trenutku uzburkanosti društva, Crkve i našeg Reda, naša nada položena u Boga neće ostati razočarana. Ako se pobrinemo razviti pažljiviji odgoj, dublji i radikalniji duhovni život, nikada pritom ne zanemarivši pažnju prema osobi, bit ćemo blagoslovljeni i ohrabreni živjeti poziv kao dar Bogu i braći te prevladati ili preobraziti ove trenutke krize, umora i gubitka smisla.

Zaključujući ovaj redoviti generalni kapitul – unatoč našim različitostima i teškoćama – možemo reći da se vraćamo s pouzdanjem u svoje zajednice. Zajedno s vama – i uz pomoć Djevice Marije i naših dragih svetaca, blaženika i časnih slugu Božjih – možemo obnoviti snagu, nadu i hrabrost nasljedovanja Isusa po našoj franjevačkoj karizmi. I tako, kako se svidi Gospodinu, moći ćemo biti znakovi pomirenja: u skladu sa svim stvorenima nastojat ćemo donositi mir mnogoj braći i sestrama koji žive daleko od nas, ponajviše onima koji proživljavaju siromaštvo na periferijama svijeta.

Na kraju, želimo istaknuti i reći bez sjene sumnje da smo u ovom kapitularnom saboru iskusili snagu neprekinute i doživljene molitve, koju ste kao prava braća uzdizali Gospodinu. Zbog toga vam zahvaljujemo! I ostajemo zahvalni za povjerenje koje ste uložili u nas.

Zahvaljujemo Bogu za sve dobro koje nam je podario i kojega smo svjedoci. Povjeravamo Duhu Svetome službu koju je nova uprava sada pozvana ponuditi cijelom Redu. Nastavimo moliti za njih i zamolimo ponizno svetog Franju da nas sve blagoslovi:

„Gospodin te blagoslovio i čuvao, pokazao ti svoje lice i bio ti milosrdan! Obratio ti svoje lice i dao ti mir!“ (FF 262)

Collevalenza, 16. lipnja 2019.

Braća 202. redovnog generalnog kapitula