Doista uskrsnu
Dj 2,30
Uskrsna poruka biskupa Porečke i pulske biskupije Ivana Milovana i Dražena Kutleše
Za nas kršćane Isusovo je uskrsnuće jedinstvena činjenica u povijesti. Kršćanstvo stoji na događaju Kristova uskrsnuća. Izbaci li se ono iz propovijedi prve Crkve i iz naših propovijedi i kateheza, izbačena je osovina naše vjere. Uskrsnuće se ne može logično dokazivati. Ono ima svoje specifične dokaze, božanskog porijekla. Ti dokazi mogu jednom vjerničkom naraštaju biti jači ili slabiji, ovisno o raspoloživosti ljudi, o mentalitetu epohe. Spomenut ćemo neke dokaze za Isusovo uskrsnuće koji nama kršćanima znače puno i na čemu temeljimo svoju vjeru.
1. Novozavjetni propovjednici mnogo puta počinju svoje govore pozivajući se na proročanstva Staroga zavjeta o Kristovu uskrsnuću. Tako i Petar započinje svoj govor: “Braćo, … David je unaprijed vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju, niti mu tijelo truleži ugleda” (Dj 2,30-31).
2. Ne jedanput nego toliko puta Isus govori o vlastitoj muci, smrti i uskrsnuću: „Sin čovječji ima biti predan ljudima u ruke, i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti” (Mk 8,31). Unatoč tome što su Isusove riječi jasne, ipak ostaje činjenica da učenici nisu bili spremni dočekati Isusovu smrt, niti su imali ikakve nade u uskrsnuće i potpuno su se začudili, ili točnije: zaprepastili kad im se Isus ukazao nakon uskrsnuća. Očito je da su Isusove riječi poprimile svu jasnoću tek u svjetlu uskrsnuća.
3. Znamo da nitko od ljudi nije bio nazočan u trenutku Isusova dizanja iz groba. Jedina je sigurna povijesna činjenica, za koju svjedoci svjedoče, da je grob prazan. Ali naknadno Uskrsli se često ukazuje. Kad je Juda napustio apostolsku družinu i službu, apostoli su smatrali da moraju popuniti njegovo mjesto. Petar apostol uzima riječ i veli: „Jedan, dakle, od ovih ljudi što bijaše s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus… treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća” (Dj 1,21-22). Petar će to jasno istaknuti za sebe i za Ivana: „Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci” (Dj 3,15).
Kad se sjetimo kakvi su bili apostoli prije Isusova uskrsnuća, a kakvi su nakon toga, moramo se doista čuditi. Npr. Petar u dvorištu niječe Isusa, a nakon uskrsnuća i Duhova izlaže se najvećoj životnoj opasnosti. Jednako tako i svi apostoli. Crkva Kristova počiva upravo na svjedočanstvu o uskrsnuću. Što bilo da bilo, sigurna je činjenica da su Isusovi učenici, i svi Božji sveci, bili apsolutno uvjereni da je raspeti Krist uskrsnuo, i zato su davali najveće svjedočanstvo, svoj život.
Na kraju možemo konstatirati zajedno s Benediktom XVI: „Ponajprije, posve je jasno da se Krist, kod uskrsnuća nije vratio u svoj prijašnji zemaljski život, kako je to bilo, na primjer, s mladićem iz Naima i s Lazarom. Njegovo uskrsnuće znači ulazak u definitivan život, koji više nije podložan kemijskim i biološkim zakonima te se zato nalazi izvan dometa smrti, u onoj vječnosti koju daje ljubav. Zato su susreti s njima ‘ukazanja’; zato ga ne mogu prepoznati ni njegovi najbolji prijatelji, premda su samo dva dana ranije zajedno s njime jeli za stolom; pa ako ga i spoznaju, on im može ostati stran, jer samo ga onaj može vidjeti kojemu je on dao moć da vidi; samo onaj kojemu je on otvorio oči i čije je srce spremno, samo takav može u ovom svijetu smrti spoznati naličje vječne ljubavi koja pobjeđuje smrt, a u toj ljubavi, novi drugi svijet: svijet onoga što ima doći. Zato i jest evanđelistima tako teško, upravo nemoguće, opisati susrete s uskrslim Gospodinom; zato kad o tome govore, oni samo mucaju, i čine se da prikazujući te susrete, protuslove samo sebi. Zapravo su oni iznenađujuće jedinstveni u dijalektici svojih konstatacija; jedinstveni su kada govore kako je Gospodin bio u istini mah opipljiv i neopipljiv, spoznatljiv i nespoznatljiv i kako vlada savršeni identitet između Raspetoga i Uskrsloga i njegove potpune preobraženosti. Gospodin je spoznatljiv, a opet i nespoznatljiv, dotiču ga se, premda je u biti neopipljiv; on je onaj isti, prema posve drugačiji” (J. Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, 283).
Vjerujući u Kristovo uskrsnuće, možemo vjerovati i u svoje uskrsnuće. Neka vas, dragi vjernici, sve obasja uskrsno svjetlo i ispuni uskrsna radost koja je duboko promijenila život apostolima i svima koji su povjerovali da je Isus doista uskrsnuo.
Radosne vazmene blagdane žele vam vaši biskupi
Uz pozdrav
+ Ivan i +Dražen