Prema povijesnim izvorima, mnoge su se Bachove skladbe hrvale sa skromnim mogućnostima tadašnjih izvođača, a tek je pišući za orgulje Bach se mogao potpuno prepustiti mašti i ispoljiti nevjerojatan talent. On nije težio svjetskoj slavi nego je skromno i samozatajno skladao za potrebe crkve i dvora gdje je službovao, a kao orguljaš svirao je na glavnom bogoslužju nedjeljom i blagdanima. Don Ivan Urlić je na orguljaškom koncertu u Stožancu jednako tako skromno i samozatajno s punim poštovanjem prema napisanom notnom tekstu odsvirao čak tri Bachove skladbe za orgulje te Bajamontijevu sonatu i Boe ̈lmannovu suitu.

Koncert je kao i prošle godine otvorio Toccatom i fugom u d-molu (BWV 565) Johanna Sebastiana Bacha, remek-djelom orguljske literature koje slušatelju odmah fokusira pažnju koju je don Ivan Urlić odličnim izborom programa i izvedbom uspio zadržati do kraja koncerta. Ovog puta je i toccatu, a naročito fugu interpretirao čvršće i znatno energičnije i efektnije, a opet bez nepotrebnog pretjerivanja. Nastavio je Bachovim čudesnim koralom Ich ruf zu dir, Her Jesu Christ (BWV 639) u kojem je osjećajno i nježno vodio osnovnu melodiju beskrajno je i muzikalno frazirajući mekanim registrima oslikavajući vjeru i nadu. Trećom izvedenom Bachovom skladbom, Koncertom u a-molu (BWV 593) izvođač je pokazao odličnu tehničku pripremljenost s pregrštom nijansi u agogici, čime je prikazao Bacha u sasvim novom vedrom svjetlu.

Izvođenjem Sonate za orgulje Julija Bajamontija, svestranog intelektualca s kraja 18. stoljeća, don Ivan Urlić je svojom jasno odsviranom i shvaćenom izvedbom pokazao da jako dobro razumije ideju skladatelja koji je, između ostalog, bio strastveni orguljaš i zborovođa splitske katedrale, stvarajući svoju umjetnost na istom mjestu kao i don Ivan Urlić više od 200 godina kasnije.

Koncert je završen efektnom višestavačnom skladbom Suite gothique op.25 sa stavcima Introduction-choral, Menuet, Prie ̀re a ̀ Notre-Dame i Toccata francuskog skladatelja Le ́ona Boe ̈lmanna. U stavcima suite je do kraja došla do izražaja sposobnost i spretnost don Ivana Urlića u opisivanju različitih glazbenih ugođaja i korištenju moćnih registara orgulja koji unatoč iskušenjima pretjeranog zvuka i boje, uvijek skromno i samozatajno zauzdava na pravu mjeru. Posebnom suptilnošću se istakla Prie ̀re a ̀ Notre-Dame, odsvirana i proživljena molitva koja se pretočila u svečanu i virtuoznu toccatu koja je virtuoznost instrumenta i izvođača dovela u prvi plan, što je publika nagradila velikim pljeskom pokazavši da očekuje nove koncerte don Ivana u sklopu Podstranskog ljeta.