Drage moje sestre i draga moja braćo u Kristu! Ove godine Gospodnje (2012) uz početak svetoga vremena Korizme dolazim k Vama s preporukom da tijekom 40 korizmenih dana istina bude naša draga družba, naša prijateljica, prijatelj. Da istina zagospodari mojim / tvojim / našim postupcima. Svjedoci smo velikih nepovjerenja među ljudima, jer – nema istinoljubivosti. Nema povjrenja, jer se istina tako često zaobilazi, polovično iskaže (to je često opasna istina!), jer se ne svjedoči cjelovitu istinu. Davno je to uočio starozavjetni prorok Jeremija kad je ustvrdio: “Nestade istine, nestade je iz usta njihovih… laž, a ne istina, prevladava na zemlji”. (Jer 7,28 i 9,2) Ili kako tvrdi Izaija: “Jer na trgu posrnu istina i poštenja nema…” (Iz 59,14)
Sveti će Pavao nakon više stotina godina poslije spomenutih (proroka) upozoriti svojega učenika Timoteja: “(Ljudi) će od istine uho odvraćati, a bajkama će se priklanjati…” (2 Tim 4,4). Možda će netko uz ove citate upozoriti: “Pa to je bilo puno prije nas i naše generacije ljudi!” Da! Ali, kamo sreće da se to isto, “na dlaku” isto, i danas ne događa i da nas ta riječ preuzeta iz Svetoga pisma i danas ne pogađa! I danas u cjelokupnom životu: društvenom, političkom, ekonomskom… puno toga ovisi o istini i istinskomu pristupu stvarima, ljudima. Uvelike se oslanjamo na obećanja, obećanja bez pokrića. K tome, sve je teže ljudima upućivati riječ, govoriti, upozoravati. Jer – nema spremnosti čuti istinu, uočiti istinu, prihvatiti istinu, živjeti istinu. Kao da se ostvaruje tvrdnja starozavjetnoga mudraca – proroka: “Gospođa ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa. Sjedi na vratima i … poziva: ‘Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo’!” (Izr 9,13–16)
Međutim, za korisno “upotrebljavanje” istine potrebno je najprije – ispitati samoga sebe, iznutra izvršiti inventuru našega ponašanja (pravo stanje stvari) i kako je osobno – moje ponašanje prema istini. Vrijeđa li me, vrijeđa li nas – istina?! Što činimo s istinom koja se krije u ukoru, preporukama, pa i s običnim zapažanjima naše okoline?!
Sveti Bernard, opat, razmatrajući pitanje mudrosti (ljudske i one koja nam od Boga dolazi) ističe pravilo: “Doista će se pokazati da posjeduješ obilje mudrosti i razboritosti ako ti je na ustima ovo troje: priznanje vlastite zloće, pjesma zahvale Bogu i poticaj ljudima da čine dobro”. Ono prvo je najteže: priznati svoju krivnju, svoj grijeh, svoje mane. Potrebno je sjetiti se Pavlova pitanja: “Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu?” (Gal 4,16) Čini se da smo spremniji čuti stotinu lažnih pohvala nego jedan jedini istiniti ukor! Ljubljeni Isusov učenik, sveti Ivan u svojemu Evanđelju, kao da želi istini i odnosu prema istini dati posebni naglasak: od Isusove tvrdnje “Ja sam put, istina i život” (Iv 14,6) do onoga zanimljivoga razgovora između Isusa i Pilata: “Tko je od istine, sluša moj glas”, a Pilat će: “Što je istina?” (Iv 18,37 i 38) pa do Ivanovih zabilješki: “Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iv 8,32).
Dakle: ove Korizme pozabavimo se – istinom. Istinom o nama samima, o našemu pristupu i našemu postupku u svezi istine. Njegujmo zdravi osjećaj za istinu! Ne bojmo se istine! Služimo se istinom i služimo istini! Osobito obratimo pozornost na česte naše pogreške koje dolaze do izražaja u govorenju o drugima. Ukoliko govorim / govoriš prvo pitanje neka bude: A je li to istina što čujem, što prenašam drugima? Ima li netko i koliko od toga neku (duhovnu) korist? A ako osjetimo da postoji čitava “hrpa” (skoro pa velika “naslaga”) onoga što ne vrijedi – ispovijed i ispovjednik čeka! Stara je poslovica rekla: “Ni po babu, ni po stričevima, već po pravdi Boga velikoga!” Pišući Galaćanima Pavao se suprotstavlja i Kefi (Petru): “… kad vidjeh da ne hode ravno po istini evanđelja” (Gal 2,14).
Sestre, brate! “Moli se Svevišnjem da te vodi stazom istine…” (Sir 37,15) i “da istina evanđelja ostane kod vas!” (Gal 2,5). U ljubavi, s ljubavlju služiti istini, zastupati istinu! Dobar ti posao ovogodišnje Korizme! Bog te blagoslovio!

Biskup + Slobodan