U koncelebraciji su bili novi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua, sadašnji i umirovljeni biskupi sufragani Splitske metropolije: dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, šibenski biskup mons. Tomislav Rogić i biskup u miru mons. Ante Ivas te umirovljeni kotorski biskup mons. Ilija Janjić; đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, naslovnik Nina mons. Martin Vidović, naslovnik stare Cisse mons. Ante Jozić, apostolski upravitelj križevačke eparhije mons. Milan Stipić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nedjeljko Ante Ančić te još tridesetak svećenika. Liturgijsko pjevanje obogatio je katedralni zbor pod ravnanjem mo. don Šime Marovića i uz orguljašku pratnju mo. don Ivana Urlića.

50. obljetnica ponovne uspostave Splitske metropolije / Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

„Sve vas srdačno pozdravljam na euharistijskom slavlju večeras u našoj drevnoj prvostolnici. Zahvalno slavimo Gospodara vremenâ za pedesetu obljetnicu obnove starodrevne Splitske nadbiskupije i metropolije ponovno uspostavljene kao Splitsko-makarska nadbiskupija i metropolija. Mnogi od nas se zasigurno još sjećaju toga povijesnog događaja u našoj katedrali 23. studenoga 1969. Dok zahvaljujemo Gospodinu na milosnom slavlju sjetit ćemo se i naših metropolita nadbiskupa Frane i nadbiskupa Ante i svih pokojnih biskupa sufragana, to jest pripadnika Splitsko-makarske metropolije“, rekao je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić.

Osvrćući se u prigodnoj homiliji na evanđeoski tekst, nadbiskup Barišić je naglasio kako Samarijanki susret s Isusom pruža mogućnost odgovrnijeg vrednovanja vlastite prošlosti usmjeravajući je prema otvaranju novosti evanđelja.

50. obljetnica ponovne uspostave Splitske metropolije / Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

„I svima nama, koji slavimo pedesetu obljetnicu ponovne uspostave Splitske metropolije, susret Samarijanke i Isusa daje mogućnost da na tragu prošlosti svoje Crkve bolje vidimo sebe i svoje poslanje u njoj. Zahvalni smo ženi Samarijanki jer nas sa svojim ozbiljnim pitanjima uvodi u dijalog s Gospodinom. Njezina pitanja su bila i postaju i naša. Nakon što joj je Isus pomogao rasvijetliti povijest vlastitoga života, Samarijanka reče: ‘Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovom brdu (Gerizim), a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati (Iv 4, 20)’. Ovim pitanjem Samarijanka ne bježi od svoga osobnog života niti ga želi prikriti, nego s povjerenjem pristupa k Isusu. Njezino pitanje dodiruje najosjetljiviji problem između Židova i Samarijanaca, a to je: ‘Gdje je pravo mjesto klanjanja i štovanja Boga?’. Svetište na brdu u Jeruzalemu, što tvrde Židovi, ili ovo drugo svetište na brdu Gerizimu, kako kažu Samarijanci. Samarijanka vjeruje da Isus svojim autoritetom proroka može riješiti ovo religiozno, ali i političko pitanje, koje je opterećivalo ove dvije sredine“, nastavio je mons. Barišić.

50. obljetnica ponovne uspostave Splitske metropolije / Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Uspoređujući Samarijankino pitanje sa povijesnom situacijom Crkve u Hrvata, Nadbiskup je rekao: „Ni povijest Crkve u Hrvata nije bila oslobođena sličnih crkvenih i društvenih napetosti, što se vidi i iz slučaja Crkve u južnoj Hrvatskoj. Početci Splitsko-makarske nadbiskupije, nekoć Salonitanske, sežu u 3. stoljeće. U temeljima je svjedočka vjera i krv mučenikâ sv. Dujma, Venancija, Staša i drugih svjedoka Krista raspetoga i uskrsloga. Trajna je istina iz vremena progonstava: krv mučenika sjeme je novih kršćana. Poslije razaranja Salone 614., crkvenog i administrativnog središta rimske Dalmacije, Nadbiskupija s nadbiskupom Ivanom Ravenjaninom nastavlja život u novom sjedištu: gradu Splitu i ostaje metropolitansko središte sve do 1828. kada papa Leon XII., u novoj reorganizaciji crkvene uprave u Dalmaciji pod Austrijskom upravom, na zahtjev cara u Beču, premješta metropolitansko središte u Zadar. Time Splitska nadbiskupija postaje obična biskupija, kojoj biva pripojen dio dokinute Trogirske biskupije i istodobno ravnopravno pridružena Makarska biskupija. Nakon Prvog svjetskog rata više puta postavljalo se pitanje uspostave crkvene pokrajine u Dalmaciji, jer je Zadar pripao Italiji. A pitanje je bilo mjesta – središta; u biti Samarijankin upit: Jeruzalem ili Gerizim? I dok se je sa Samarijankom pitalo: Gdje bi se trebalo klanjati i častiti Gospodina: u Judeji ili Samariji, u ovom slučaju, koji nije de fide, uvjereni smo, Duh Sveti vodio je papu Pavla VI. u njegovoj konačnoj odluci glede obnove i ponovne uspostave glavnog metropolitanskog središta u Dalmaciji“.

50. obljetnica ponovne uspostave Splitske metropolije / Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Govoreći o utjecaju ondašnjeg splitskog i makarskog biskupa mons. Frane Franića na Papinu odluku, mons. Barišić je istaknuo: „Dogodilo se to na molbu ondašnjeg biskupa splitskoga i makarskoga mons. Frane Franića koji je zajedno sa biskupima u Šibeniku, Hvaru, Dubrovniku i apostolskim upraviteljem u Kotoru, zatražio obnovu i ponovnu uspostavu nadbiskupije i metropolije. Osim stvarnoga stanja na terenu, povijesti i zemljopisnog položaja Splita, papi Pavlu VI. i podnositeljima molbe oslonac je bio i stav II. vatikanskog sabora glede načela kojih se treba držati pri određivanju biskupijskih granica i preustroja crkvenih pokrajina. I doista, papa Pavao VI. bulom „Qui Vicariam“ od 27. srpnja 1969. obnavlja i ponovno uspostavlja nadbiskupiju i metropoliju u Splitu, i to kao Splitsko-makarsku nadbiskupiju i metropoliju. Sam događaj svečano je proslavljen u splitskoj katedrali u nedjelju 23. studenoga 1969.“.

„Doista, mogli bismo i u ovom slučaju ponovne uspostave i obnove splitske metropolije prisjetiti se onih riječi koje je papa Ivan Pavao II. u svom pohodu Splitu 1998. izgovorio u ovoj katedrali: ‘Povijest ovdje nije šutjela’. Nije šutjela jer je dala odgovor na ono ‘pitanje mjesta’ Samarijanke“, podsjetio je mons. Barišić, dodajući kako je važan i Isusov odgovor koji vrednuje povijesno značenje Jeruzalema, ali ga pri tome i relativizira.

50. obljetnica ponovne uspostave Splitske metropolije / Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

„’Dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori, ni u Jeruzalemu… (Iv 4, 21)’. U Isusu Kristu, novom hramu Božjemu nadiđen je jeruzalemski hram i sva druga mjesta. Isus podsjeća Samarijanku na objekt klanjanja i čašćenja – na Oca. Samo mjesto čašćenja može imati svoje idole, a i samo može postati idol. Povijesni problem mjesta klanjanja i čašćenja nalazi svoj odgovor u novom hramu susreta Boga i čovjeka u Isusu Kristu. Bog je duh, nije navezan ni na jedno mjesto, ni na jedan narod. U Isusu Kristu novom hramu klanjanje i čašćenje nije određeno mjestom nego Ocem, kojega treba častiti na svakom mjestu u duhu i istini, i u Jeruzalemu i na Gerizimu. Takve klanjatelje traži Otac. Tako, nisu više mjesta – svetišta u središtu – nego Otac nebeski“, ustvrdio je Nadbiskup.

Pojasnio je i kako je svatko od nas u povezanosti s Isusom Kristom postaje hram u kome se Otac časti u duhu i istini. „Pristup i povezanost s Kristom povezuje nas i međusobno. Kršćane kroz povijest nije određivalo mjesto, sredina, car, već Isus Krist. U svim okolnostima, središtima i vremenima bili su i ostali Kristovi. U Isusu Kristu, hramu Božjem, živom središtu, istinskoj metropoliji svaki krštenik postaje i svetište i svećenik bogoslužja u duhu i istini; postaje kraljevsko svećenstvo, sveti puk (usp. 1 Pt 2, 9)“, dodao je mons. Barišić.

Na kraju euharistijskog slavlja, nazočnima se obratio i novi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio kojem je ovo prvi posjet Splitu. Zahvalivši nadbiskupu Barišiću na pozivu, čestitao je prisutnima 50. obljetnicu ponovne uspostave Splitske metropolije, rekavši: „Prolazeći ovim gradom, vidio sam da je izgrađen na stijeni. Ono što je građeno na stijeni ne može se srušiti ni pod pritiskom najvećih oluja. Želim zbog toga Splitskoj metropoliji da i dalje bude kao kuća sagrađena na Bogu, čvrstom temelju svih naših života“. Slavlje je završeno himnom „Tebe, Boga hvalimo“.