Pastirska služba mons. Oblaka oblikovala se unutar snažnog svjedočanstva za vjeru obilježenu mučeničkim posljedicama jednog sveca (Ivan Pavao II.) i dvoje hrvatskih blaženika s kojima je ostvario susrete, rekao je dr. Dundović.

U svojim memoarima od 25. travnja 1993. g., mons. Oblak posvjedočio je o susretu s kardinalom Alojzijem Stepincem za vrijeme svoje teološke naobrazbe kroz malo i veliko sjemenište. O susretu nadbiskupa Stepinca sa svim bogoslovima u prisutnosti rektora dr. Franje Šepera u dvorani Vijenac, mons. Oblak je zapisao: „Bili su to dani povlačenja i bijega iz Hrvatske prema Sloveniji i Austriji. Osjećalo se rasulo, strah, neizvjesnost. Psihoza je bila teška, napeta u iščekivanju nepoznatog. Partizani su na vratima grada. Poznate su bile njihove bezbožne značajke. Vojska se povlačila i brojni građani. Pridružio im se i pokoji svećenik i bogoslov. Nadbiskup Stepinac došao je među bogoslove izreći svoje svjedočanstvo: „Ja ostajem u Zagrebu“. To je bio najrječitiji govor bogoslovima što im je činiti, kako se ponijeti. Nadbiskup nije umanjio težinu časa. I nikome nije nametnuo odluku, poći ili ostati. Zasvjedočio je vlastitu odluku, javno i jasno“. „To pokazuje da je mons. Oblaka dojmio kardinal Stepinac kao pravi pastir koji ne napušta svoga stada“, rekao je dr. Dundović. Mons. Oblak, tada pomoćni biskup Mate Garkovića, predstavljao je Zadarsku nadbiskupiju na Stepinčevom pogrebu.

Tijekom održavanja koncilskih zasjedanja u Rimu, u društvu zadarskog nadbiskupa Mate Garkovića, 12. rujna 1965. g. Oblak je pohodio hrvatsku blaženicu, Mariju Propetog Isusa Petković. O njoj je uoči proglašenja blaženom 2003. g. rekao da ga se duboko dojmila i da je bila rijetko duhovna osoba koja je gajila posebnu pobožnost prema prvoj osobi Presvetog Trojstva – Bogu Ocu.

„Na tragu sporazuma koji je sklopio njegov prethodnik mons. Mate Garković 1967. g. o izgradnji samostana sv. Marije koji je stradao u bombardiranju u Drugom svjetskom ratu, mons. Oblak je 1975. g. udario temelje postavu Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru (Zlato i srebro Zadra), a službeno je počela s radom 1976. g. Na taj način htjelo se ukazati na neizostavnu ulogu kršćanske vjere u stvaranju europske i nacionalne kulture i kulturne baštine. Mons. Oblak je tome pitanju pristupao znanstveno i pastoralno na osobnoj i profesionalnoj razini“ rekao je dr. Dundović.

O temi ‘Kršćanstvo i kultura’ mons. Oblak održao je homiliju tijekom Teološko – pastoralnog tjedna 1985. g. u kojoj je rekao: „Od uopćenih misli o suodnosu vjera – kultura moramo se spustiti stepenicama u svakidašnje. Svima nam je znano koliko je u našem hrvatskom narodu i svim narodima svijeta vjera obogatila i neprestano obogaćuje kulturu: pisanjem i zidanjem, dlijetom i kistom, glazbom i vezom, u svakom metalu i materijalu. Među pronositeljima naše vjere i kulture u Hrvatskoj, među stvarateljima, nadahniteljima, utemeljiteljima, podupirateljima, dobročiniteljima, znanim i neznanim, koliki vjernici, svećenici, biskupi. Naše duhovne oaze redovito su i žarište naše kulture. Koliko li svjedočanstva vjere i kulture u bibliotekama, riznicama, muzejima, stalnim izložbama naših župa, samostana i dijeceza! Naša nas svećenička služba neprestano obvezuje spajati sveto i lijepo, milosno i dobro, Božje i ljudsko, duhovno i svjetovno, vidljivo i nevidljivo. I rijetko se pred ikojeg čovjeka kao pred svećenika postavljaju u praksi toliki zahtjevi vjere, kulture, umjetnosti, ukusa, izbora, odlučivanja, odgovornosti u odgoju, svetom bogoslužju, građenju i obnavljanju bogoslužnih prostora, u ophođenju i nastupu. Jesmo li na visini zadatka u ovom pluralističkom vremenu? Doprinosimo li u poslanju vjere i rastu naše kulture, prvenstveno što je nama specifično, one duhovno – religiozno – pastoralne iz koje klija veće očovječenje i nadahnuto stvaralaštvo na svim poljima duha, znanja i umijeća?“. „Pitanja koja je tada postavljao mons. Oblak i danas su aktualna i potrebita kvalitetnijeg odgovora“ rekao je dr. Dundović. Podsjetio je da se nadbiskup Oblak suočavao i s pitanjem metropolije, a komunističke vlasti zadale su udarac putem Svećeničkog udruženja. „Dakle, poteškoće s kojima se mons. Oblak susretao dolazile su s oba pola vlasti, crkvene i svjetovne“ rekao je dr. Dundović.

Tijekom obilježavanja 1100 godina veza Crkve u Hrvata i hrvatskog naroda s Petrovom stolicom 2. rujna 1979. g. u Ninu, u mnoge obitelji je ušao hrvatski zavjetni križ, čiji je idejni začetnik bio upravo mons. Oblak. On je taj događaj nazvao liječenjem rana, misleći na hrvatsko nacionalno biće i na Zadarsku nadbiskupiju.

Nadbiskup Oblak je 1983. g. proglasio Euharistijskom godinom za Zadarsku nadbiskupiju. Euharistija je bila u središtu njegovog molitvenog i pastirskog života. Rekao je da nas euharistija povezuje vertikalno s Bogom i horizontalno međusobno.

Biskupsku službu mons. Oblaka obilježio je stalni prirast stanovništva u Zadru i okolici zbog čega je nadbiskup osnivao nove župe i podizao nove župne crkve na gradskom području. Utemeljio je 10 novih župa u gradu i izvan grada a za njegova mandata izgrađeno je i obnovljeno 45 crkava. „Graditeljski zahvati u vrijeme komunizma zahtijevali su specifične predradnje, u čemu se mons. Oblak dobro snalazio. Rekao je da zasluge za izgradnju crkava nisu bile isključivo njegove te je ustvrdio da se s velikom zahvalnošću i poštovanjem sjeća župnika koji su gradili crkve“ rekao je predavač.

Nakon što je imenovan rezidencijalnim nadbiskupom 1969. g., mons. Oblak preuzeo je odgovornost i brigu za odgoj kandidata za svećeništvo za Zadarsku nadbiskupiju. Veliki dio sadašnjeg zadarskog svećenstva odgajao je i zaredio nadbiskup Oblak. Mons. Oblak je poticao izdavaštvo Zadarske nadbiskupije i kao zauzeti intelektualac sam se angažirao oko pisane riječi. Gajio je marijansku pobožnost i oslanjao se na Gospin zagovor te je 1987. g. uputio pastirsko pismo ‘Marija, uz Krista najviša i nama najbliža’.

„Suton biskupske službe mons. Oblaka obilježio je početak Domovinskog rata 1990. g. Od početka balvan revolucije i tijekom srpske agresije nadbiskup je uputio više izjava, brojne apele i napisao brojna izvješća. Naslovnici su bili HBK, apostolski nuncij u državi, papa Ivan Pavao II., Državno tajništvo Svete Stolice, Odjel za odnose s državama, UNPROFOR, europski promatrači i predsjednik SAD-a putem američkog veleposlanstva pri Svetoj Stolici. Nadbiskupova izvješća o prognanom i pobijenom stanovništvu, porušenim i oštećenim crkvama među kojima je bila i katedrala sv. Stošije, „svjedočanstvo su o vremenu mržnje i namjeri brisanja svega što je katoličko i hrvatsko na našem okupiranom i neokupiranom području“, kako je mons. Oblak zapisao. Caritas kojega je mons. Oblak utemeljio 1990. g. u suradnji s Hrvatskim caritasom te europskim nacionalnim i dijecezanskim caritasima uvelike je ublažio stanje prognanicima i izbjeglicama s ratom okupiranih područja Nadbiskupije“ rekao je dr. Dundović.

S demokratskim promjenama u Hrvatskoj, mons. Oblak promišljao je o potrebi odgoja i obrazovanja vjernika laika i boljem upoznavanju katoličke vjere. Katolički vjeronauk dobio je prostor u školama, pred Crkvom u Hrvatskoj bio je izazov stručnog obrazovanja vjeroučitelja. Stoga je mons. Oblak u rujnu 1992. g. u Zadru utemeljio Visoko teološko – katehetsku školu u čijem dekretu utemeljenja piše da će se „u njoj poučavati u bogoslovnim znanostima i drugim srodnim znanostima koja pripadaju kršćanskoj kulturi, da bi Kristovi vjernici na osobiti način mogli živjeti i naviještati kršćanski nauk i sudjelovati u vršenju apostolata“.

„Biskupsko služenje mons. Oblaka bilo je u nepovoljnim okolnostima pod vladavinom totalitarnog režima nesklonoga Crkvi i religiji. Dugotrajna biskupska i nadbiskupska služba mons. Oblaka bila je obilježena raznorodnim previranjima na crkvenom i društveno – političkom planu. Činjenice kazuju da je mons. Oblak nastojao pratiti ritam tih previranja i pokušao je duhovnim i intelektualnim pregnućima upravljati kormilom Zadarske Crkve. Bilo je to 39 izazovnih, napetih, zahtjevnih, teških i radosnih godina, čiji je teret u određenom razdoblju povijesti Zadarske nadbiskupije pao na ramena nadbiskupa Marijana Oblaka“ poručio je dr. don Zdenko Dundović.

O sjećanjima na svog profesora Oblaka govorio je prof. dr. Vjekoslav Ćosić. Znanstveni kolokvij organizirali su Zadarska nadbiskupija, Ogranak Matice hrvatske u Zadru i Društvo za povjesnicu Zmajević.