Na poticaj Svjetske turističke organizacije (STO) 27. rujna slavi se Svjetski dan turizma. Tu je inicijativu Sveta Stolica prigrlila već od prve proslave toga Dana 1980. godine.

Ovogodišnja tema “Turizam i približavanje kultura” želi istaknuti važnost putovanja u susretu među različitim svjetskim kulturama, osobito u ovim vremenima u kojima više od devet stotina milijuna ljudi putuje svijetom, što olakšavaju suvremena sredstva komunikacije i smanjeni troškovi.

Na taj način, turizam se predstavlja kao “djelatnost koja ruši barijere koje razdvajaju kulture i promiče snošljivost, poštivanje i uzajamno razumijevanje. U našem, često podijeljenom, svijetu te vrijednosti predstavljaju temelje mirnije budućnosti” (1).
Polazeći od šireg poimanja kulture koje, uz povijest odnosno umjetničku i etnografsku baštinu, obuhvaća također načine života, odnose, vjerovanja i vrijednosti, ne samo da ustanovljujemo postojanje kulturne različitosti, već, u skladu s crkvenim učiteljstvom, vrednujemo tu različitost kao pozitivnu činjenicu. Stoga “treba učiniti sve da ljudi ne samo prihvaćaju postojanje kulture drugoga”, kao što to kaže Benedikt XVI., “već da se žele time obogatiti” (2), prihvaćajući naime ono što je u njoj dobro, istinito i lijepo.

Da bi se postigao taj cilj, turizam nam nudi sve svoje mogućnosti. U Svjetskom etičkom kodeksu za turizam u vezi s tim se kaže da “ako se provodi u djelo s nužnom otvorenošću duha, (turizam) predstavlja nezamjenjivi činilac osobnog samoodgoja, uzajamne snošljivosti i približavanja legitimnim razlikama među narodima i kulturama, kao i njihovim različitostima” (3). To, po svojoj naravi, može potpomoći kako susret tako i dijalog, jer nas dovodi u doticaj s drugim mjestima, tradicijama, načinima života, svjetonazorima i poimanjima povijesti. Za sve navedeno, turizam je zasigurno povlaštena prigoda.
Međutim, osnovni je preduvjet za vođenje dijaloga znati slušati, htjeti biti poučeni od drugoga, htjeti otkriti poruku koja se skriva u svakom spomeniku, u svakoj kulturnoj manifestaciji, na jednom temelju poštivanja, bez predrasuda i isključivosti, izbjegavajući površna ili djelomična tumačenja. Zato je veoma važno i “znati prihvaćati” i “znati putovati”. To podrazumijeva da turističke aktivnosti trebaju biti organizirane uz uvažavanje osebujnosti, zakona i običaja zemalja prihvata, zbog čega turisti, prije polaska na putovanje, moraju prikupiti informacije o karakteristikama mjesta koje namjeravaju posjetiti. Jednako tako, zajednice koje primaju turiste i zaposleni u turizmu moraju poznavati oblike života i očekivanja turista koji ih posjećuju (4).

Polazeći od činjenice da svaka kultura sadrži u samoj sebi ograničenja, susret s različitim kulturama omogućuje obogaćenje vlastite stvarnosti. Upravo to je imao pred očima blaženi Ivan Pavao II. kada je govorio da “‘različitost’ koju neki smatraju tako opasnom, može postati, zahvaljujući smjernom dijalogu, izvor dubljeg shvaćanja tajne ljudskog života” (5).

Cilj pastorala turizma bit će sigurno taj da odgaja i obrazuje kršćanske vjernike da susret kultura, do kojeg može doći na putovanjima, nije izgubljena prilika, već služi kao osobno obogaćivanje, koje pomaže upoznati drugoga i upoznati same sebe.
U tome dijalogu, koji je plod približavanja kultura, Crkva ima mnogo za ponuditi. “I na kulturnom polju”, ističe Benedikt XVI., “kršćanstvo ima svima za ponuditi najsnažniju snagu obnove i uzdizanja: to je ljubav Boga koja postaje ljudska ljubav” (6). Shvaćena u gore navedenom širem smislu, kulturna baština koja izvire iz vjere, iz susreta kulture i evanđelja, koji je plod dubokog vjerskog života kršćanske zajednice, doista je neizmjerna. Sigurno da ta umjetnička djela i rad na povijesnom sjećanju imaju golemi potencijal evangelizacije, jer se uključuju u via pulchritudinis, put ljepote, koji je “povlašteni i očaravajući put koji omogućuje približiti se Božjem misteriju” (7).

Prvi cilj našega pastorala turizma mora biti taj da pokažemo pravo značenje kulturne ostavštine, nastale u toplom okrilju vjere i za slavu Božju. U vezi s tim, još uvijek odjekuju riječi blaženog Ivana Pavla II. pastoralnim djelatnicima u turizmu: “Vi surađujete na oblikovanju pogleda koji je buđenje duše za stvarnosti duha, pomažući posjetiteljima da se vinu do samih vrela vjere iz koje su potekla ova zdanja i čineći vidljivom Crkvu sazdanu od živog kamenja koja oblikuju kršćanske zajednice”(8). Zato je važno da tu baštinu predstavljamo u njezinoj autentičnosti, pokazujući je u njezinoj pravoj vjerskoj naravi, uključujući je u liturgijski kontekst u kojem je nastala i za koji je nastala.

Budući da smo svjesni da Crkva “postoji zato da naviješta evanđelje” (9), moramo se stalno pitati: kako primati osobe u svetim mjestima, naime na takav način da im pomognemo bolje upoznati i ljubiti Gospodina? Kako olakšati susret između Boga i svih ljudi koji ondje dolaze? U prvom redu treba istaknuti važnost prikladnog prihvaćanja “koje vodi računa o osobitosti svake skupine i svake osobe, očekivanjima duša i njihovih autentičnih duhovnih potreba” (10), a što se očituje u raznim sastavnicama: od najjednostavnijih pojedinosti do osobne raspoloživosti za slušanje, kroz duhovno vodstvo tijekom njihova boravka.

U vezi s tim, a sa ciljem da se unaprijedi međukulturni dijalog i stavi našu kulturnu baštinu u službu evangelizacije, dolikuje primijeniti niz konkretnih pastoralnih inicijativa. One se moraju uklopiti u širi program tumačenja koji, zajedno s informiranjem povijesno-kulturnog tipa, pokazuje na jasan i dostupan način izvorno i duboko značenje tih kulturnih manifestacija, služeći se u tu svrhu suvremenim i privlačnim sredstvima i korisno upotrebljavajući osobne i tehnološke resurse koji nam stoje na raspolaganju.
Među konkretnim prijedlozima je izrada turističkih itinerara koji nude posjet najvažnijim mjestima vjersko-kulturne baštine biskupija. Zajedno s tim, mora se poticati da ova budu duže otvorena te raspolagati prikladnom strukturom za prihvaćanje gostiju. U tome pogledu je važan duhovni i kulturni odgoj turističkih vodiča, a može se i proučiti mogućnost stvaranja udruga katoličkih vodiča. Važno je također izraditi “mjesne tiskovine u obliku turističkih brošura, web stranica i specijaliziranih revija o baštini, s pedagoškim ciljem da se iznesu na vidjelo duša, nadahnuće i poruka djela i sa znanstvenom analizom upravljenom k dubljem shvaćanju djela” (11).

Ne smijemo se pomiriti s tim da shvaćamo turistički posjet kao jednostavnu pred-evangelizaciju, već se moramo njome okoristiti kao platformom za ostvarivanje jasnog i izričitog naviještanja Isusa Krista.

Koristim ovu prigodu da službeno najavim proslavu VII. Svjetskog kongresa za pastoral turizma, koji će se, ako se Bogu tako svidi, održati u Cancunu u Meksiku u tjednu od 23. do 27. travnja 2012. Taj događaj, što ga priređuje naše Papinsko vijeće, u suradnji s Meksičkom biskupskom konferencijom i prelaturom Cancún-Chetumal, bit će zacijelo važna prigoda za nastavak i produbljivanje konkretnih prijedloga koje pastoral turizma zahtijeva u sadašnjem dobu.

+ Antonio Maria Veglio
Predsjednik

+ Joseph Kalathiparambil
Tajnik

_____________________________

Bilješke

(1) Taleb Rifal, generalni tajnik STO-a, Poruka za Svjetski dan turizma 2011.
(2) Benedikt XVI., Poruka u prigodi studijskog dana o dijalogu među kulturama i religijama, kojeg su organizirali Papinsko vijeće za međureligijski dijalog i Papinsko vijeće za kulturu (Messaggio in occasione della giornata di studio sul dialogo fra culture e religioni, organizzata dal Pontificio Consiglio per il Dialogo Interreligioso e dal Pontificio Consiglio della Cultura), 3. prosinca 2008.
(3) Svjetska turistička organizacija, Svjetski etički kodeks za turizam, 1. listopada 1999., usp. Čl. 2 § 1.
(4) Usp. Svjetska turistička organizacije, Svjetski etički kodeks za turizam, 1. listopada 1999., usp. Čl. 1.
(5) Ivan Pavao II., Govor na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 5. listopada 1995., br. 10.
(6) Benedikt XVI., Uzajamno otvaranje među kulturama je povlašteno tlo za dijalog. Govor članovima Papinskog vijeća za kulturu (La apertura reciproca fra le culture è un terreno privilegiato per il dialogo. Discorso al Pontificio Consiglio della Cultura), 15. lipnja 2007.
(7) Benedikt XVI., Opća audijencija od 18. studenog 2009.
(8) Ivan Pavao II., Govor sudionicima IV. Svjetskog kongresa za pastoral turizma (Discorso ai partecipanti al IV Congresso Mondiale di pastorale del turismo), 17. studenog 1990., br. 4.
(9) Pavao VI., apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi o evangelizaciji u suvremenom svijetu, 8. prosinca 1975., br. 14.
(10) Papinsko vijeće za pastoral selilaca i izbjeglica, Svetište. Spomen, prisutnost i proroštvo Boga života, 8. svibnja 1999., br. 12.
(11) Papinsko vijeće za kulturu, Završni dokument s plenarne skupštine na temu “Via pulchritudinis, povlašteni put evangelizacije i dijaloga, 27.-28. ožujka 2006.

.