Sprovodni obredi započet će 30. prosinca u 12 sati u župnoj crkvi na Prčanju. Tijelo pokojnika bit će izloženo u kotorskoj katedrali 28. prosinca do 20 sati te 29. prosinca od 8.30 do 9.30., a u 11 sati će biti preneseno u župnu crkvu na Prčanju, gdje će biti izloženo do 18 sati. Na dan sprovoda 30. prosinca tijelo će biti izloženo u crkvi od 9 do 11.30 sati.

Don Anton Belan rođen je u Kotoru 13. studenoga 1953. godine, od oca Tripa i majke Roze rođene Rigo. Osnovnu školu završio je na Prčanju, a klasičnu gimnaziju u Dubrovniku kao pitomac Isusovačkog sjemeništa. Teologiju je diplomirao na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu 1980. godine. Nakon odsluženja vojnog roka, na istom sveučilištu završava dvogodišnje specijalističke studije iz pastoralne teologije. Godine 1981.- 1982. na Papinskom institutu za kršćansku arheologiju slušao je predavanja i postigao odgovarajuću diplomu 1982. godine. Također, na Vatikanskoj školi za diplomatiku, paleografiju i arhivistiku diplomirao je arhivistiku 1984. godine.

U kotorskoj katedrali Sv. Tripuna zaređen je za đakona Kotorske biskupije 3. siječnja 1982. godine po rukama biskupa Marka Perića. Iste godine biskup Perić ga je na otoku Gospe od Škrpjela 15. kolovoza zaredio za svećenika.

Godine 1983. apostolski administrator sede vacante Frane Franić imenovao ga je upraviteljem župe Gospe Snježne u Škaljarima i upraviteljem Povijesnog arhiva Kotorske biskupije. U Škaljarima stupa na službu u drugoj polovici 1983. godine zbog studija. Od 1987. do 1991. godine ekskurzor je župe Pomoćnice kršćana na Mulu. U vrijeme ratnih događanja župnik koji ga je naslijedio na službi ekskurzora na Mulu napušta svojevoljno župu koju je kraće vrijeme administrirao biskup Ivo Gugić. Godine 1992. ponovno preuzima župu Muo te je na toj službi ostao do 2003. godine.

Od godine 1985. do 1991. bio je rektor kotorske katedrale. Od 1991. godine do smrti bio je župnik katedralne župe sv. Tripuna.

U više navrata, po izboru i po službi, bio je član Svećeničkog savjeta i član Ekonomskog savjeta, kao i član Vijeća za kulturna dobra pri Međunarodnoj biskupskoj konferenciji Sv. Ćirila i Metoda. Od 2004. godine do prestanke službe biskupa Ilije Janjića, bio je generalni vikar Kotorske biskupije, a od 2007. godine rezidencijalni kanonik Stolnog kaptola u zvanju arhiđakona.

U svećeničkom djelovanju bio je prepoznat kao pastir blizak svim ljudima, čovjek široke erudicije i marni pregalac na području kulture i ekumenizma.