U glazbenom dijelu programa nastupila su djeca Dječjeg zbora “Nebeske iskrice” iz župe sv. Mateja ap. s Viškova i Klaudija Jugović uz pratnju na gitari Branka Ivoševića, prof.

Okupljene je na početku pozdravio voditelj Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije mons. Ivan Nikolić predstavivši poruku predsjednika Vijeća HBK za život mons. Mate Uzinića pod naslovom: “Prevladavati usamljenost ljudskom blizinom, vjerom i ljubavlju”. Čovjek nije samačko biće, nego je po svojoj naravi upućen na odnos i zajedništvo s drugima. Zato u okviru ciklusa obiteljskog pastorala posvećenog starijim osobama, međugeneracijskoj solidarnosti te poslanju djedova i baka, želimo promišljati o usamljenosti, njezinim uzrocima i posljedicama te o tome kako ih prevladavati, kazao je između ostaloga mons. Nikolić.

Govoreći o temi “Primjećujemo li potrebe starijih osoba oko nas?”, kazao je kako se među uzrocima usamljenosti ističe egoizam i sebičnost praćeni padom suosjećanja i solidarnosti, no ohrabruju rezultati posljednjih istraživanja koji pokazuju da je u Hrvatskoj došlo do porasta zabrinutosti za životne uvjete starijih te bolesnih i nemoćnih ljudi. Polazeći od autentične kršćanske vjere i ljubavi, molimo za usamljene i pružimo im konkretnu ljudsku blizinu prožetu suosjećanjem i solidarnošću. Darujmo im vrijeme, osmjeh, toplu riječ i potrebnu pomoć, a kad ustreba i rame za plakanje. Tako ćemo i drugima postati poticaj da se, uvažavajući dostojanstvo svakoga čovjeka, zauzmu oko prevladavanja usamljenosti kako bismo zajedno činili ovaj svijet čovječnijim, rekao je mons. Nikolić.

Ovogodišnji Dan života ( 2. veljače) posvećen je starijim osobama te je i odabrana tema bila usmjerena na ohrabrivanje obitelji i isticanje važnosti i njegovanje međusobne povezanosti mladih i starijih. Osnovno pitanje koje si čovjek postavlja čim postane svjestan sebe je „Tko sam ja? Kuda idem? Čiji sam?“ Ta pitanja ostaju ista kroz sva razdoblja našeg zemaljskog putovanja, rekla je u svom izlaganju Zorica Janković.

„Život počinje začećem, preko djetinjstva i zrele do starije dobi. Uvijek se radi o istoj osobi, uvijek se radi o tome da nam se Stvoritelj isto raduje, i da kroz sva razdoblja ima za nas darove koje će nam donijeti smisao ako ih prihvatimo i umnožimo.“ U nastavku je kazala da prihvatiti život u punini i naći u njemu smisao lakše je ako mlađe generacije uče od starijih i stariji od mlađih. Važno je isticati i osvješćivati činjenicu kako svojom aktivnom ulogom stariji obogaćuju svoj i život mladih, a kroz takav odnos mladi istražuju i upoznavaju svoje korijene. To je obiteljski život.

Govoreći o onome što starija osoba može činiti unutar obitelji, poručila je da može biti nenametljiva potpora, oličenje strpljivosti i riznica duhovne mudrosti koju mladi naraštaji mogu baštiniti. „Tko nas je naučio prve molitve? Djedovi i bake! Rado se sjećamo koje je izreke imao neki naš stariji u obitelji. Koliko je život lakši ako imamo stare roditelje koji nam pružaju potporu u odgoju djece. Starije osobe mogu biti oni koji će poput starca Šimuna ili proročice Ane tkati nevidljive niti neba za obitelj i Crkvu.“

Upozorila je da starije osobe ponekad teško prihvaćaju novo mjesto u obitelji koje je povezano s okolnostima i datostima vremena u kojem se nalaze. Doživljavaju to kao odbacivanje njih samih i nezahvalnost mlađih. Zdravlje ih više ne služi, nisu spretni i brzi. Polako ih napuštaju dragi prijatelji i suočavaju se često s tim da smo putnici na zemlji. Nebeska domovina im je realno sve bliže. Mnogi se osjećaju osamljeno.

„Starost je i teška i mučna i blagoslovljena, kao i svako razdoblje života. Mnogi stariji se bore s raznim strahovima i depresijom. Gerontolozi navode mnoge smetnje straha kod starijih kao što su strah da ne polude, strah od života, bespomoćnosti, nošenja s bolestima koje su kronične i promjenama kojima mogu sve manje upravljati. Kako bi stariji mogli na strahove i depresiju gledati kao na mjesto koje isto ima svoj smisao potrebno je uz lijekove voditi duhovni razgovor sa svećenikom kao i sa stručnom osobom (psihoterapeutom). Potrebno je prihvaćati situacije u koje ulaze, primijetiti granice i uvijek iznova produbljivati vjeru u Boga.“

Također, starost može biti blagoslovljeno vrijeme za još jedno temeljito obraćenje: oprostiti kome nisu, pomiriti se s kim su u zavadi, posvetiti se dublje osobnom duhovnom životu. Puno je toga što nisu ranije činili a sada mogu: čitati, pisati, šetati, gledati dobre filmove, uživati u prirodi… Razvijati i umnažati talente bez obzira na dob i godine.

Govoreći o onome što mogu činiti mlađi, kćerke i sinovi, unuke i unuci, Janković je poručila da je u odgoju djece važno djecu učiti biti samostalan, a ne raditi umjesto njih. Tako se razvija djetetova sigurnost i samopouzdanje. Dijete prima poruku: ti to možeš. Kad čovjek dođe u stariju dob dobro je da ima zadatke koji će mu ispuniti dan, s kojim će se osjećati potrebni i voljeni. Povjerenje u njih je od velike važnosti. Neprestano tražiti od starijih da sjede negdje sa strane i gledaju televiziju znači staviti ih u poziciju fikusa, kazala je Janković.

„Druženje unuka i djedova i baka neprocjenjivi su. Oni se međusobno jako dobro razumiju. Imaju vrijeme jedni za druge, koje zaposleni roditelji teško nalaze. Kako bi i mladost i starenje, tj. život kroz zajedništvo bilo na dobrobit i rast jednih i drugih potrebno je prihvatiti činjenicu da djeca uvijek uče ono što žive u svojim obiteljima. Roditelji moraju imati na umu da su modeli – ogledala u koja se ogledaju njihova djeca.“

S obzirom da starija dob nosi svoje probleme poput bolesti, osamljenosti, nemoći, depresije, a pomoć i briga je obveza i dužnost obitelji i zajednice, pohvalila je nastojanja da se u zadnje vrijeme otvaraju domovi za starije pa se samim tim skraćuje vrijeme čekanja dolaska u dom za one koji se odluče za taj vid skrbi. Važno i značajno bi bilo i otvaranje dnevnih boravaka za starije osobe, posebno za one koji žive sami a nisu spremni otići u domove, te na razinama župskih zajednica ostvariti bolju povezanost starijih s mladima,  posebno nepokretnih i kronično bolesnih starijih na način da ih posjećuju djeca iz dječjih vrtića, škola s prigodnim programima, istaknula je Janković.

Na nužnost brige o starijima upozorava i papa Franjo koji potiče mlade na umrežavanje i brigu o starijima. Ne postoji univerzalni recept kako to učiniti, ali je potrebno poštivati potrebe starijih i njihove želje, a onda i mogućnosti mladih osoba.

Tjedan za obitelj u Riječkoj nadbiskupiji narednih dana bit će obilježen aktivnostima u župama u kojima će se moliti za obitelj i obiteljsko zajedništvo te starije članove obitelji.