Čovječniji svijet ne gradi se oružjem u ruci. Stanovništvo Banje Luke podnosi ponovne povrede osobne sigurnosti.

Vjernicima na molitvi Anđeoskoga pozdravljenja o nasilju u Banjoj Luci

Vatikan, Trg sv. Petra, 1. siječnja 1995.

Čestitajući svima Novu godinu te zaželjevši mir cijelome svijetu, Papa je, govoreći talijanski, spomenuo i područja gdje se još uvijek ratuje. Spomenuo je i najnoviji slučaj nasilja u Banjoj Luci kada je 25 mlađih i starijih muškaraca koji su išli na božićnu misu pretučeno, uhićeno i poslano na ratište ili na prisilan rad.

           “Predraga braćo i sestre, sretna Nova godina! Neka za sve bude uistinu godina vedrine i radosti. (…) Gospodin neka nam udijeli svoj mir. (…) Na ovaj prvi dan godine ne možemo zaboraviti našu braću pogođenu dugotrajnim nevoljama. (…) Ovih dana Čečenija proživljava dramatične trenutke, a nama bliže stanovništvo Banje Luke, u izmučenoj balkanskoj zemlji, podnosi ponovne povrede osobne sigurnosti: na dan Božića u crkvi u Barlovcima, neka naša braća katolici, a među njima i maloljetnici, uhićeni su da bi bili otpremljeni na frontu ili u radne logore. Tražim od odgovornih za ta veoma teška stanja da razmisle o posljedicama: s oružjem u ruci ne gradi se čovječniji svijet niti nacionalna stvarnost dostojna toga imena.”

OR, 2./3. siječnja 1995., str. 1 i 4; GK, 8. siječnja 1995., str. 1.

 

Neka godina koja je počela bude godina mira i pravde za sav dragi narod koji je silno napaćen zbog rata

Izbjeglicama i djeci iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine na općoj audijenciji

Vatikan, 4. siječnja 1995.

           “Srdačno pozdravljam učenike i nastavnike Osnovne škole u Kutini, izbjeglice iz Banje Luke i Doboja, te djecu iz raznih mjesta Bosne i Hercegovine koja su ovih božićnih blagdana u Italiji gosti župa Minturno, kraj Latine, i Casal di Principe, kraj Caserte. Predragi, želim vam da upravo započeta godina bude godina istinskoga mira i pravde za sav dragi puk Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji je silno napaćen zbog rata. Jamčim vam da ne prestajem moliti na tu nakanu. Blagoslivljam svakoga pojedinog od vas i vaše obitelji. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 21; OR, 5. siječnja 1995., str. 5; GK, 15. siječnja 1995., str. 4

 

Drama u Bosni i Hercegovini brodolom je cijele Europe

Iz govora diplomatskomu zboru na novogodišnjemu primanju

Vatikan, 9. siječnja 1995.

Na tradicionalnome novogodišnjem primanju za diplomatski zbor akreditiran pri Svetoj Stolici Papa je govorio i o ratnoj tragediji u Bosni i Hercegovini.

           “Upravo u našoj blizini, u hladnoći zime, stanovništvo Bosne i Hercegovine trpi i nadalje na vlastitom tijelu posljedice nemilosrdnog rata. (…) Pred tom dramom, koja je poput brodoloma za cijelu Europu, ni obični građani ni odgovorni političari ne mogu ostati ravnodušni i neutralni. Ondje postoje agresori i postoje žrtve. Krše se međunarodno i humanitarno pravo. Sve to traži čvrstu i složnu reakciju zajednice naroda. Rješenja se ne bi smjela improvizirati već prema osvajanjima jednih ili drugih. Pravo neka nikada ne sankcionira rezultate postignute samo silom! Bio bi to poraz civilizacije i fatalan primjer za druga područja svijeta. (…)”

 

Papa ne zaboravlja svoj pohod Hrvatskoj i neostvaren pohod Sarajevu i BiH

Hodočasnicima iz Zagreba na općoj audijenciji

Vatikan, 11. siječnja 1995.

           “Od srca pozdravljam vjernike župe Predragocjene Krvi u Kozari Boku. Dobro došli! Sjećajući se pastirskog pohoda Zagrebu i Hrvatskoj u rujnu prošle godine i misleći na pastirski pohod Sarajevu i Bosni i Hercegovini koji, nažalost, nije ostvaren, danas kasno poslije podne, ako Bog da, odlazim u Aziju i Oceaniju. Dok ovo novo apostolsko putovanje povjeravam Bogorodici Mariji, pozivam vas da molite za našu braću katolike u tim krajevima svijeta, za mladež koju ću susresti u Manili i za mene da mogu vjerno ispuniti službu Petrova nasljednika. Vama ovdje nazočnima i vašim najmilijima podjeljujem svoj apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 75; OR, 12. siječnja 1995., str. 5; GK, 22. siječnja 1995., str. 3; IKA, 11. siječnja 1995., str. 8.

 

Molimo za mlade iz Sarajeva

O mladima iz Sarajeva na Desetomu svjetskom danu mladih u Manili

Manila, 15. siječnja 1995.

Boraveći u Manili, na Filipinima, na proslavi Desetoga svjetskog dana mladih od 11. do 15. siječnja, Papa je u završnomu govoru spomenuo mlade iz Sarajeva koji su mu uoči susreta uputili pismo. Sveti Otac je, govoreći na engleskomu, pred oko četiri milijuna mladih rekao:

           “Među mnogim porukama koje sam primio htio bih spomenuti jednu, od mladih iz Sarajeva, koji nude svoje patnje za Svjetski dan mladih. Molimo se za njih.”

Na Desetomu svjetskom danu mladih sudjelovalo je i nekoliko predstavnika mladih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 146.

 

Nada u skori posjet Splitu

Igrači i vodstvo NK Hajduka u posebnoj audijenciji

Vatikan, 23. siječnja 1995.

Papa Ivan Pavao II. primio je 23. siječnja u posebnu audijenciju igrače i vodstvo Nogometnoga kluba Hajduk iz Splita, zajedno sa splitsko-makarskim nadbiskupom Antom Jurićem, splitskim gradonačelnikom Nikolom Grabićem, hrvatskim ministrom gospodarstva, koji je i predsjednik kluba, Nadanom Vidoševićem te hrvatskim veleposlanikom pri Svetoj Stolici Ivom Livljanićem. U razgovoru je Papa izrazio nadu da će uskoro moći posjetiti Split i svima je darovao krunicu, a igrači Hajduka Papi su darovali reljef od drva i bakra katedrale sv. Duje, koji je izradio Kazimir Hraste.

IKA, 25. siječnja 1995., str. 13 – 14.

 

Ustrajno molite Gospodina za mir da nasilje i sila ne nadjačaju poštovanje ljudskih prava

Predstavnicima obitelji žrtava rata svih županija u Hrvatskoj na općoj audijenciji

Vatikan, 25. siječnja 1995.

           “S posebnom ljubavlju pozdravljam predstavnike obitelji žrtava rata svih županija u Hrvatskoj koji su došli u Rim na hodočašće molitve za mir i pomirenje. Upravo su ovih dana prošle godine, 21. i 23. siječnja, bili posebni dani posta i molitve za mir u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na cijelom području Balkana. Želim stoga danas obnoviti poziv na nastavak žarke molitve da Gospodin udijeli veliki dar mira u pravdi narodima jugoistočne Europe i drugih dijelova svijeta da nasilje i sila konačno ne nadjačaju dijalog i poštivanje osnovnih ljudskih prava i prava naroda. Od srca podjeljujem apostolski blagoslov svakomu od vas i vašim obiteljima. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 263 – 264; OR, 26. siječnja 1995., str. 5; GK, 5. veljače 1995., str. 3.

 

Neka milosni događaj susreta Pape i Hrvata urodi plodovima duhovnoga i materijalnoga napretka

Hodočasnicima i gospodarstvenicima na općoj audijenciji

Vatikan, 22. veljače 1995.

Među hodočasnicima na općoj audijenciji bila je i skupina gospodarstvenika koji su svojim prilozima pomogli organizaciju Papina posjeta Hrvatskoj 1994. i koji su mu sada došli zahvaliti za njegov posjet. Papa im se obratio ovim riječima:

           “Srdačno pozdravljam sve drage hrvatske hodočasnike. Na osobit način pozdravljam skupinu hrvatskih privrednika, koji su došli zahvaliti mi za moj pastirski pohod u rujnu prošle godine Zagrebu, koji je pokrenuo cijelu Hrvatsku. U svojemu srcu čuvam predivne uspomene na one nezaboravne sate provedene s dragim hrvatskim pukom. Molim svemogućega Boga da taj milosni događaj urodi obilnim plodovima duhovnoga i materijalnoga napretka i toliko željenoga mira u pravdi, i to ne samo u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, koje su udarene strašnim bičem rata, nego i na cijelom području jugoistočne Europe. Vrlo rado podjeljujem apostolski blagoslov svakomu pojedinom od vas i vašim obiteljima. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 411; OR, 22. veljače 1995., str. 5; GK, 5. ožujka 1995., str. 1. i 4.

 

Neka ovaj pohod Vječnomu Gradu urodi obilnim plodovima

Hodočasnicima iz Labina na molitvi Anđeoskoga pozdravljenja

Vatikan, Trg sv. Petra, 12. ožujka 1995.

           “Srdačno pozdravljam skupinu hrvatskih hodočasnika iz Labina. Predragi, želim vam od srca da ovo hodočašće urodi obilnim plodovima za svakoga od vas i za vašu župnu zajednicu. Svima podjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 503.

 

Nastaviti u ovoj korizmi ići putem obraćenja i svjedočenja vjere

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan 15. ožujka 1995.

           “Dragi hrvatski hodočasnici, sve vas pozdravljam i želim vam sretnu i plodonosnu korizmu. Korizma je, naime, uvijek novi poticaj da nastavimo ići putem obraćenja te riječima i stvarnim činima djelotvornije svjedočiti svoju vjeru, ufanje i ljubav. Vama ovdje nazočnima i vašim dragim obiteljima podjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 514; OR, 16. ožujka 1995., str. 5 IKA, 16. ožujka 1995., str. 9

 

Goleme patnje vašega puka povjeravam Djevici Mariji, Majci Prežalosnoj

Invalidima Domovinskoga rata, studentima iz Zagreba i Čakovca

Vatikan, Trg sv. Petra, 22. ožujka 1995.

U srijedu, 22. ožujka, na svojemu redovnom tjednom susretu s hodočasnicima Papa je pozdravio 300 ratnih invalida iz Hercegovine, 110 sveučilištaraca iz Zagreba te 50 izletnika iz Čakovca. Govoreći na hrvatskome jeziku, Sveti je Otac rekao:

           “Srdačan pozdrav svim dragim hrvatskim hodočasnicima. Dobro došli! Na poseban način pozdravljam veliku skupinu ratnih invalida koji su svjedoci dramatične tragedije koja već dugo vremena razara život i svaki oblik civiliziranoga suživota u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, prijeteći cijeloj jugoistočnoj Europi. Predragi, dok zazivam Božji blagoslov na vas i na vaše obitelji, koje su ranjene zajedno s vama, pozivam vas da budete apostoli praštanja i pomirenja ostajući uvijek postojani u katoličkoj vjeri, i ujedinjeni oko svojega biskupa. Ogromne patnje vašega puka i njegov stalni vapaj za mirom u pravdi povjeravam Djevici Mariji, Majci Prežalosnoj. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 573 – 574; OR, 23. ožujka 1995., str. 5; GK, 2. travnja 1995., str. 1; IKA 23. ožujka 1995., str. 8.

 

Budite djelitelji milosti za ljude našega doba

Đakovačkim biskupima i bogoslovima u posebnoj audijenciji

Vatikan, 3. travnja 1995.

Papa Ivan Pavao II. primio je 3. travnja u Apostolskoj palači u Vatikanu đakovačkoga biskupa Ćirila Kosa i njegova pomoćnoga biskupa Marina Srakića te odgojitelje i bogoslove đakovačkoga Bogoslovnog sjemeništa. Sveti je Otac, pozdravivši nazočne na hrvatskome jeziku, rekao:

           “Draga braćo u biskupstvu i svećeništvu, dragi bogoslovi!

           1. Srdačnu dobrodošlicu upućujem poglavito Vama, mons. Ćirile Kosu, pastiru Đakovačke i Srijemske biskupije, i Vašemu pomoćnom biskupu, mons. Marinu Srakiću. S ljubavlju pozdravljam također vas, svećenici, koji ste odgovorni za odgoj, i sve vas, bogoslovi, koji ste žarko željeli Petrova Nasljednika vidjeti ‘licem u lice’. Vaša bogoslovija posjeduje bogatu duhovnu baštinu i dala je brojne svećenike koji su se istaknuli dušobrižničkom revnošću, svetošću te služenjem Crkvi i društvu.

           2. Vama, odgojitelji, zahvaljujem na zalaganju kojim slijedite rast mladih u vjeri, ufanju i ljubavi. Vas pak, bogoslovi, potičem da čuvate netaknutima radost i zanos kojim ste uzvratili na Isusov poziv, te da se velikodušno pripravljate na zadaću pastira naroda Božjega, zadaću služitelja Božje riječi i njegovih sakramenata. Gospodin vas poziva da budete djelitelji milosti za ljude našega doba. Pripravljajte se navješćivati Evanđelje spasenja i mira u posebnim uvjetima u kojima se nalazi vaša Domovina koja, izašavši nedavno iz totalitarnoga ateističkog sustava, i dalje pati zbog materijalnih i duhovnih rana rata koji, nažalost, još nije završio. Važno je zato već sada steći pravi evanđeoski duh i duboko jedinstvo s Kristom, praćeno odgovarajućom ljudskom zrelošću.

           3. S posebnom se mišlju obraćam i vama, štovani poglavari i profesori, kojima je povjeren ne lagan zadatak da odgajate služitelje spasenja, koje je Krist ostvario u Vazmenom Otajstvu. Želim vas potaknuti da s posvemašnjim zalaganjem odgovarate na odgojne, ljudske i duhovne potrebe mladih. Poglavito im, zajedno s teološkim i humanističkim spoznajama, znajte prenositi revnost za duše, nastojanje oko osobne svetosti, vjernost Gospodinovu pozivu. Na taj će način moći postati pravi pastiri duša, te biti na visini zadatka i očekivanja Crkve i svijeta.

           4. Predragi, u vama danas želim susresti i pozdraviti također kler, redovnike, redovnice i vjernike drage Đakovačke i Srijemske biskupije, a navlastito prognanike i izbjeglice. I dok svakoga pojedinog od vas povjeravam Mariji, Majci Krista i Crkve, svima od srca podjeljujem posebni apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 921 – 922; Vjesnik Đakovačke biskupije 5, 1995., str. 260; IKA, 6. travnja 1995., str. 6.

 

Nastojte u korizmi bolje razumjeti prave vrijednosti ljudskoga života

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 5. travnja 1995.

           “Pozdravljam sve hrvatske hodočasnike! Predragi, želim vam da vam korizma, koja se već bliži kraju, pomogne bolje razumjeti prave vrijednosti ljudskoga života i što više ući u Kristovo Vazmeno Otajstvo. Od srca vam podjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Nakon audijencije Papa je primio autore monografije “Ivan Pavao II.”: hrvatskoga novinara Silvija Tomaševića i fotoreportera Gregora Galazku, direktora Nakladnoga zavoda Globusa Tomislava Pušeka i hrvatskoga veleposlanika pri Svetoj Stolici, prof. Ivu Livljanića. Svetom Ocu je predano pet primjeraka ove nove knjige o njemu na hrvatskom jeziku. Veleposlanik Livljanić rekao je kako hrvatski vjernici očekuju novi Papin pohod, ovoga puta možda u Split, na što je Ivan Pavao II. spomenuo da treba posjetiti i Mariju Bistricu.

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 930; OR, 6. travnja 1995., str. 5.; IKA, 6. travnja 1995., str. 8 – 9.

 

Nastavimo moliti i raditi da što prije prestane taj besmisleni rat

Papin apel u povodu 3. godišnjice početka rata u Sarajevu

Vatikan, 5. travnja 1995.

Na općoj audijenciji u srijedu 5. travnja Papa je podsjetio sve okupljene vjernike na treću obljetnicu početka rata u BiH te je rekao na talijanskome jeziku:

           “U ovo doba patnje pozivam vas da budete napose privrženi našoj braći i sestrama u Bosni i Hercegovini koji nastavljaju svoju bolnu Golgotu što je uzrokuje nepravedni rat koji je već posijao toliko razaranja i smrti. Upravo su se jučer sarajevski građani spomenuli onog tragičnog dana 4. travnja 1992., kada su u gradu započeli oružani sukobi. Prošle su, eto, tri godine a ljudi još nisu shvatili da put rata vodi samo u smrt, da ne izgrađuje budućnost naroda. Tu se doista nalazimo pred najvećom tragedijom koja je izbila u Europi nakon kraja Drugoga svjetskog rata. Mi pak moramo nastaviti moliti i raditi da što prije prestane taj besmisleni sukob.”

Ins., XVIII., 1, 1995., str.930 ; OR, 6. travnja 1995., str. 1.

 

Papine molitve za one koji oplakuju svoje drage, za ranjenike, bolesnike, prognanike i izbjeglice

Papin govor crkvenomu i državnom odboru Republike Hrvatske u posebnoj audijenciji zahvale za njegov prvi pohod Hrvatskoj

Vatikan, 7. travnja 1995.

Nakon što je kardinal Franjo Kuharić Svetomu Ocu uputio pozdravne i zahvalne riječi, Papa je uzvratio govorom na hrvatskome jeziku:

           “Gospodine Kardinale, draga braćo u biskupstvu i svećeništvu, štovana gospodo ministri hrvatske Vlade, braćo i sestre u Kristu! Vrlo mi je drago što vas danas mogu primiti u posebnu audijenciju ovdje kod groba apostola Petra. Ova mi zgoda doziva u pamet nezaboravni pastirski pohod koji sam imao radost ostvariti u vašoj ljubljenoj naciji 10. i 11. rujna prošle godine, u povodu proslave 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije.

           Od srca pozdravljam predragoga kardinala Franju Kuharića, zajedno s njegovim pomoćnim biskupom mons. Markom Culejem i članovima Crkvenoga odbora za pastirski pohod. Jednako tako svoju srdačnu dobrodošlicu izražavam dr. Juri Radiću, štovanim članovima hrvatske Vlade i Državnoga odbora. Svima želim iskazati svoju veliku zahvalnost za ovaj današnji susret i za velikodušnu suradnju koja je pružena u prigodi mojega dolaska na hrvatsko tlo.

           Put u Zagreb za mene je nezaboravno iskustvo. Za vrijeme boravka u vašoj zemlji, kratkoga, od samo nekoliko sati, ali veoma bogata sadržajem, mogao sam uočiti živu vjeru hrvatskoga puka, bogatu baštinom dužom od trinaest stoljeća. Ta se vjera očitovala na ulicama, prvostolnici gdje počiva tijelo Sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca i, navlastito, za vrijeme svete mise na Hipodromu, uz zanosno sudjelovanje izvanredno velikoga mnoštva vjernika pristiglih sa svih strana Hrvatske i iz inozemstva, među kojima su bili također brojni prognanici i izbjeglice.

           Išao sam u Hrvatsku utvrditi braću u vjeri, posvjedočiti nadu i reći članovima raznih vjerskih zajednica i svim ljudima dobre volje da se jedino na ljubavi i praštanju može graditi budućnost mira te duhovnoga i materijalnoga rasta: budućnost uistinu dostojna čovjeka. Ovu evanđeosku poruku ljubavi, praštanja i mira želio sam također ponijeti u Sarajevo i u Bosnu i Hercegovinu, ali to nije bilo moguće!

           Naš mi današnji susret pruža prigodu da još jedanput potvrdim zalaganje Petrova nasljednika i Svete Stolice u služenju duhovnom i materijalnom dobru pojedinaca i naroda. Upravo taj okvir predstavlja prostrano polje za razvoj plodne suradnje između Crkve i države, u poštovanju vlastitih područja djelovanja te u solidarnom traženju i promaknuću općega dobra. Naime, i Crkva i država žele služiti jednoj te istoj ljudskoj osobi i jednom te istom građanskom društvu.

           Želio bih da se u Hrvatskoj, koja je danas slobodna i samostalna, nadvladaju teškoće koje su naslijeđene od bivšega sustava, da se uznastoji oko liječenja dubokih rana prošlosti te iscjeljivanja i popravljanja moralnih i materijalnih razaranja izazvanih ratom koji, nažalost, još nije završio. Osim toga, na poseban način želim svratiti pozornost na ono što sam napisao u enciklici ‘Evangelium Vitae’ o širokim područjima koja se otvaraju suradnji između Crkve i političke zajednice u promaknuću prave kulture života.

           Predragi, na povratku u Hrvatsku ponesite sa sobom svjedočanstvo o Papinoj stalnoj molitvi, poglavito za one koji oplakuju svoje drage, za ranjenike i za bolesnike, za brojne prognanike i izbjeglice koji očekuju da se vrate u svoja mjesta. Papa svakodnevno moli za mir u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, u cijeloj jugoistočnoj Europi, te u svim ostalim dijelovima svijeta.

           Povjeravajući vašu Domovinu Najvjernijoj Odvjetnici Hrvatske (Advocatae Croatiae fidelissimae), podjeljujem svima apostolski blagoslov. Bog blagoslovio Hrvatsku i sve njezine stanovnike! Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 945 – 947; OR, 8. travnja 1995., str. 7; GK, Uskrs 1995., str. 5; ASS/1995., str. 167.

 

Neka Vazmeno otajstvo neprestano nadahnjuje vaš život

Brojnim hrvatskim hodočasničkim skupinama

Vatikan, 13. travnja 1995.

Pred uskrsne blagdane došlo je u Rim oko 350 Hrvata koje je Papa na općoj audijenciji u Dvorani Pavla VI. pozdravio na hrvatskome jeziku ovim riječima:

           “Srdačno pozdravljam brojne hrvatske skupine: sjemeništarce Interdijecezanskoga sjemeništa i gimnazijalce Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu, gimnazijalce iz Splita i Šibenika, učenike Osnovne škole iz Vrsara, zatim članove udruge Jedna obitelj više te izdavače i urednike dvotjednika Narod za promaknuće obrane života i obitelji. Predragi, slavimo Vazmeno Otajstvo Muke, Smrti i Uskrsnuća Isus Krista. Neka to veliko Otajstvo neprestano nadahnjuje vaš život. Svakomu pojedinom od vas podjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 968; OR, 13. travnja 1995., str. 5; IKA, 20. travnja 1995., str. 8.

 

Uskrsna čestitka

Vatikan, Trg sv. Petra, 16. travnja 1995.

Na kraju uskrsne poruke prigodom blagoslova Urbi et Orbi Sveti Otac je s glavne lože bazilike sv. Petra čestitao Uskrs na 57 jezika; čestitka na hrvatskome bila je na 13. mjestu:

           “Sretan Uskrs!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 996.

 

Blizina onima koji su prisilno slavili Uskrs izvan svojih domova

Hodočasnicima iz Siska, Pule i Splita na općoj audijenciji

Vatikan, 19. travnja 1995.

           “Od srca pozdravljam hrvatske hodočasnike iz Siska i Pule. Posebno pak pozdravljam sjemeništarce iz Splita. Dobro došli! Svima želim mir i radost uskrsloga Gospodina te očitujem svoju posebnu blizinu onima koji su i ove godine kao prognanici i izbjeglice bili prisiljeni slaviti Uskrs daleko od svojih domova. Podjeljujem apostolski blagoslov svakomu pojedinom od vas i vašim obiteljima. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1015; OR, 20. travnja 1995., str. 5.

 

Neka vam ovo rimsko hodočašće ojača živu vjeru u Isusa Krista

Hodočasnicima iz Belišća na općoj audijenciji

Vatikan, 26. travnja 1995.

           “Srdačno pozdravljam sve ovdje nazočne Hrvate, navlastito vjernike župe Sv. Josipa Radnika u Belišću. Želim vam, predragi, da vaše hodočašće u Rim u ovom, vazmenom vremenu ojača u vama živu vjeru u Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, koju su nam prenijeli apostoli. Vama i vašim obiteljima podjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1054; OR, 27. travnja 1995., str. 5.

 

Ponavljam svoj žarki poziv na molitvu Bogu za veliki dar mira Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini

Hrvatskim hodočasnicima iz Velike Gorice, Pazina i Međugorja

Vatikan, 3. svibnja 1995.

Na općoj audijenciji sudjelovali su hodočasnici iz Velike Gorice, mladi iz Međugorja te profesori i učenici Klasične gimnazije iz Pazina. Papa ih je pozdravio ovim riječima:

           “Srdačno pozdravljam sve hodočasnike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, među kojima su također učenici i profesori Pazinskoga kolegija i Klasične gimnazije. Predragi, nastavite ići putem vjere okupljeni oko svojih biskupa, nasljednika apostola, te svjedočite Božju Ljubav koja se očitovala u Isusu Kristu. U trenutcima dok se buka oružja povećava, ponavljam svoj žarki poziv na molitvu Bogu, Ocu našemu, za veliki dar mira Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, cijelom jugoistoku Europe i ostalim dijelovima svijeta gdje vladaju nasilje i patnja. Sve vas blagoslivljam. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1187 – 1188; OR, 4. svibnja 1995., str. 1 i 5; GK, 14. svibnja 1995., str. 4; IKA, 4. svibnja 1995., str. 8.

 

Mir se ne gradi oružjem

Vjernicima na općoj audijenciji o ratu u Hrvatskoj i BiH

Vatikan, 3. svibnja 1995.

Govoreći na talijanskome na općoj audijenciji, Papa je pri kraju kateheze rekao:

           “S dubokom sam boli i velikom zabrinutošću primio vijest o obnavljanju neprijateljstava na Balkanu i da su sukobljene strane umnožile napade koji su izvršeni na nedužno stanovništvo. Dok se slavi 50. obljetnica završetka Drugoga svjetskog rata u Europi, ponovno odjekuje mukli tutanj oružja. Još jedanput želim podsjetiti da se mir ne gradi oružjem; dogovor se ne unapređuje bitkama; pregovori se ne učvršćuju povećavanjem mržnje. (…) Neka do svih stigne pozdrav Uskrslog: ‘Mir vama!’ (Iv 14,27).”

OR, 4. svibnja 1995., str. 1. i 5.

 

Molitva krunice s Papom za mir na Balkanu

Vatikan, Damazovo dvorište, 6. svibnja 1995.

Na prvu subotu u mjesecu Papa je molio navečer u Damazovu dvorištu u Vatikanu s vjernicima krunicu za mir u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Molitvi su bili nazočni i Hrvati koji žive u Rimu. Nakon molitve na talijanskome jeziku Papa je, među ostalim, u kratku nagovoru rekao:

           “Radostan sam zbog nazočnosti Hrvata koji žive u Rimu, među kojima je veleposlanik pri Svetoj Stolici. Zajedno smo se molili Kraljici Mira u posebno teškom trenutku za narode na Balkanu. Neka Gospodin bude blizu svima koji ga zazivaju u iskušenjima i neka im daruje mir.”

OR, 8./9. svibnja 1995., str. 6.

 

Blagoslov svima koji pate zbog rata

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 10. svibnja 1995.

           “Pozdravljam sve drage hrvatske hodočasnike! Dobro došli! Od srca udjeljujem apostolski blagoslov vama ovdje nazočnima, vašim obiteljima i svima koji pate zbog rata u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1265; OR, 11. svibnja 1995., str. 5; GK, 21. svibnja 1995., str. 4.

 

Prestanite s mržnjom! Previše je krvi! Dosta je rata!

Nagovor prigodom nedjeljne molitve Anđeoskoga pozdravljenja

Vatikan, 14. svibnja 1995.

Papa Ivan Pavao II. u svojemu je obraćanju vjernicima u nedjelju 14. svibnja u nagovoru na molitvi Anđeoskoga pozdravljenja oštro osudio ubojstvo vlč. Filipa Lukende i s. Cecilije Grgić u Banjoj Luci te je rekao na talijanskome jeziku:

           “Dok sam s radošću tek podijelio svećenički red određenom broju đakona, ne mogu ne misliti na radnike Evanđelja koji su nestali u nedavnim tragičnim okolnostima. Sinoć sam primio bolnu vijest o ubojstvu u Banjoj Luci, u Bosni i Hercegovini, jednog svećenika i jedne redovnice, kojih su tijela nađena spaljena. To je žalosni dodatak nizu atentata u kojima je srušen jedan samostan i četiri crkve u Banjolučkoj biskupiji. Mons. biskup Franjo Komarica, koji mi je iznio svu svoju patnju, molio je pomoć i obratio se, također, raznim domaćim i međunarodnim ustanovama. To je učinila i Sveta Stolica. Tko može ostati nijem i nepomičan pred tolikim barbarstvom? Tko može odobriti takve grozote s koje god strane dolazile? Sa svima koji pate ili koji su ukliješteni strahom želim poručiti: Prestanite s mržnjom! Previše je krvi! Dosta je rata! Tko je odgovoran za te čine i tko ih smišlja, morat će odgovarati pred Bogom i pred ljudima. Neka Gospodin u svojoj radosti primi te dvije nevine žrtve, neka utješi njihove obitelji i crkvenu zajednicu i neka takne srca odgovornih za ovu tragediju.”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1282 – 1283, IKA, 18. svibnja 1995., str. 12.

 

Neka Presveta Djevica od svojega Sina napaćenu narodu isprosi veliki dar mira u pravdi

Hodočasnicima iz Splita, Zadra, Mostara i Sarajeva

Vatikan, 17. svibnja 1995.

Na općoj audijenciji u srijedu 17. svibnja bili su vjernici iz Splita, članovi Hrvatskoga kulturnog društva Napredak, osoblje Povijesnoga arhiva u Zadru te pjevački zbor iz Mostara. Papa ih je pozdravio na hrvatskome:

           “Od srca pozdravljam hodočasnike iz Splita, osoblje Povijesnoga arhiva u Zadru te poglavito članove Hrvatskoga kulturnog društva Napredak iz Sarajeva. Predragi, nastavak rata u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, kojega ste užase osobno iskusili, poziva nas na još žarču i ustrajniju molitvu. Neka Presveta Djevica, kojoj je posvećen ovaj mjesec, od svojega Sina, Otkupitelja čovjeka, napaćenu puku isprosi veliki dar mira u pravdi, izbjeglicama i prognanicima povratak svojim kućama te utjehu ranjenima i koji oplakuju svoje drage. Na sve vas zazivam blagoslov svemogućega Boga. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1311; OR, 18. svibnja 1995., str. 5; IKA, 18. svibnja 1995., str. 9.

 

Svetomu Ocu predana knjiga Zorana Filipovića “Papa u Hrvata”

Na općoj audijenciji

Vatikan, Trg sv. Petra, 24. svibnja 1995.

Fotomonografija Zorana Filipovića o prvomu pastirskom pohodu pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj “Papa u Hrvata”, što su je zajednički objavili izdavačko poduzeće Zoro iz Zagreba i Naša ognjišta iz Tomislavgrada, predana je 24. svibnja Papi u Vatikanu. Nakon opće audijencije srijedom Papa je posebno primio fra Gabrijela Mioča i Zorana Filipovića te fotoreportera Večernjega lista Duška Marušića i novinarku Hrvatskoga radija Blanku Jergović. Listajući sa zanimanjem monografiju, koja dokumentirano govori o jednomu od najznačajnijih događaja u hrvatskoj povijesti, Papa je primijetio da je vrlo lijepo opremljena i zanimljiva.

IKA, 25. svibnja 1995., str. 11.

 

Bog će sve odgovorne za ovaj užasni rat jednoga dana upitati: “Što si učinio? Krv tvojeg brata vapi k meni sa zemlje” (Post 4,10)

Okupljenima na molitvi Anđeoskoga pozdravljenja

Vatikan, Trg sv. Petra, 28. svibnja 1995.

Zabrinutost za teško stanje u Bosni i Hercegovini te poziv na mir papa Ivan Pavao II. ponovno je izrazio tijekom podnevne marijanske molitve u nedjelju 28. svibnja. Pozivajući na molitvu za mir, Papa je rekao na talijanskome jeziku:

           “Sa zbrinutošću punom zaprepaštenja pratim tragičan razvoj događaja u bivšoj Jugoslaviji. Moja misao u ovom trenutku leti k ljudima, gdje god se nalazili i o kome god bila riječ, koji žive zahvaćeni strahom, koji su prisiljeni na iseljavanje ili pak koji plaču za svojim dragima. Nebrojeno su puta i Papa i mjesni biskupi pozivali na dijalog, na bratstvo, na osnovni osjećaj ljudskosti kojim bi se izbjegli mržnja, razaranje, smrt. Bog će sve koji su na jedan ili drugi način odgovorni za ovaj užasni rat jednog dana upitati: ‘Što si učinio? Krv tvojeg brata vapi k meni sa zemlje’ (Post 4,10). Neka Kraljica Mira moli za sve da se poslije tolikih patnji okonča sadašnji sukob. Bosna i Hercegovina to ište. Svijet to očekuje. Na tu nakanu molimo!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1591; IKA, 1. lipnja 1995., str. 10.

 

Papina čestitka za hrvatski Dan državnosti

Papa Ivan Pavao II. čestitao Hrvatima Dan državnosti

Vatikan, 29. svibnja 1995.

U povodu Dana državnosti papa Ivan Pavao II. uputio je u ponedjeljak 29. svibnja čestitku predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franju Tuđmanu u kojoj, među ostalim, stoji:

           “Molim Svevišnjega da svim građanima Hrvatske dade snage da uznjeguju mir putem pomirenja, snošljivosti i solidarnosti u suradnji sa svim snagama koje se zalažu za mir u regiji.”

IKA, 1. lipnja 1995., str. 7.

 

Prinesite Gospodinu svoje patnje i boli

Hodočasnicima i invalidima Caritasa Zagrebačke nadbiskupije na općoj audijenciji

Vatikan, 31. svibnja 1995.

           “Srdačno pozdravljam Tamburaški sastav Meštri iz Varaždina i sve hrvatske hodočasnike, poglavito skupinu invalida Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Predragi, prinesite Gospodinu svoje boli i patnje da On učini da što prije svane dan istinskoga mira u pravdi u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, kao i na cijelom jugoistoku Europe i posvuda u svijetu gdje vladaju oružani sukobi i nesloge. Svima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1617; OR, 1. lipnja 1995., str. 5; GK, 11. lipnja 1995., str. 4.

 

Apostolski blagoslov djeci i mladeži koja pate zbog rata

Nastavnicima i učenicima Osnovne škole u Samoboru na općoj audijenciji

Vatikan, 7. lipnja 1995.

           “Od srca pozdravljam nastavnike i učenike Osnovne škole u Samoboru. Dobro došli! Svima vama te svoj djeci i mladeži koja pati zbog rata u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1684; OR, 8. lipnja 1995., str. 5; GK, 18. lipnja 1995., str. 11.

 

U svojoj Domovini gradite kraljevstvo Božje, kraljevstvo mira, istine i pravde

Hodočasnicima iz Hrvatske te djeci iz Međugorja na općoj audijenciji

Vatikan, 14. lipnja 1995.

           “Dragi hodočasnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, srdačno vas pozdravljam! Pod vodstvom svojih biskupa i svećenika, njihovih suradnika u pastirskoj službi Crkve, nastavite u svojoj Domovini izgrađivati kraljevstvo Božje, kraljevstvo mira, istine i pravde. I dok vaše molitve za istinito i pravedno rješenje sadašnjega sukoba u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj povjeravam Presvetoj Mariji, svakomu od vas i vašim dragima podjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1744; OR, 15. lipnja 1995., str. 5; GK, 25. lipnja 1995., str. 4.

 

Papina čestitka kardinalu Franji Kuhariću za svećenički i biskupski jubilej

Vatikan, 15. lipnja 1995.

Papa Ivan Pavao II. uputio je čestitku zagrebačkomu nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću u povodu 50. obljetnice svećeničkoga ređenja i 25. obljetnice imenovanja zagrebačkim nadbiskupom:

           “Časnom Našem bratu Franji kardinalu Kuhariću, nadbiskupu zagrebačkomu!

           Upravo ona jedinstvena dobrohotnost, kojom uvijek najljubaznije motrimo tvoj narod i mjesto, a i toliko smo puta javno i privatno čitavom tom kraju molili nebeske darove prežuđenog mira, prema tebi samom, štovani naš brate, danas prerasta u nešto neizmjerno, dok ti, naime pišem ovo bratsko pismo da bismo otvoreno podijelili uz čestitke radost naše duše s tobom i sa svekolikom preljubljenom onom zagrebačkom zajednicom kojom upravljaš tako pohvalno i tako učinkovito u Kristovo ime ovih dvadeset pet uzastopnih godina.

           No sada razmišljamo o drugoj ne manje izvrsnoj i spomena vrijednoj jubilarnoj uspomeni tog života koja u sljedećem mjesecu srpnju, kao što će tebe najviše ohrabriti, tako nas već unaprijed razveseljuje. Naime, 15. dana ćeš napuniti onu pedesetu zlatnu godinu, otkako si kao prevjerni sin iste zagrebačke Crkve posvećen vječnim Kristovim svećeništvom i Božjom voljom pouzdano određen za najplodonosniju službu isto toliko godina među pastirima i vjernicima samoga tvojeg naroda: prvo kao starješina zajednice, zatim kao pomoćni biskup dostojnog nadbiskupa Šepera, naposljetku kao sam nadbiskup, u međuvremenu združujući s tim poslanjem u tvojoj mjesnoj Crkvi također vrlo obilnu i mnogo širu službu pohvalnoga predsjedanja već više godina samoj Biskupskoj konferenciji, prije čitave Jugoslavije, a odnedavno Hrvatske.

           Teško je granicama ovoga takvog i tako kratkog pisma obuhvatiti potpuni popis tvojih zasluga i za tvoju mjesnu Crkvu i za Hrvatsku i napokon za čitavo područje nedavno tako pogođeno nevoljama. Dosad smo, i to ne jedanput, pohvalili zasluge tog poslanja, tvoj trud oko utvrđivanja mira, snage utrošene u širenje vijesti Kristova Evanđelja posvuda: kada smo te prije dvanaest godina pridružili među grimizom odvojene oce Crkve, kada si ovamo dovodio sveta hodočašća do praga Apostola, kada smo te ovdje i tamo pred svima pozdravljali.

           Ove osobite pohvale tvoje pastirske revnosti koje i drugi jednako iznose mi ponavljamo prerado u ovo, preblagoslovljeno vrijeme, odmjeravajući ovaj cjelokupni i dugotrajni tijek tvojega ponosnog rada. Kamo sreće da ti samo sjećanje i svijest o tvojemu proteklom teškom radu urode obilnom utjehom u ovim danima, i da sam božanski Pastir kao djelitelj nagrada i na zemlji bude s tobom. Kamo sreće da tvoj dan obljetnice što sjajnije osvane tebi, tvojoj rodbini i braći prezbiterima i da te otprati u premnoge buduće godine.

           Neka ti, štovani naš brate, naš apostolski blagoslov, prenesen ovim pismom, bude jednako dokazom naše dobrostivosti prema tebi i najsigurnijim jamstvom višnjih darova.”

           Iz Vatikanskog dvora, 15. lipnja 1995. godine, sedamnaeste našega papinskog služenja

Papa Ivan Pavao II.

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1750 – 1751, IKA, 20. srpnja 1995., str. 3; Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, 1995., str. 112.

 

U krajevima koje je opustošilo bezumlje ljudi potrebna je borba za mir

Vjernicima okupljenima na molitvu Anđeoskoga pozdravljenja

Vatikan, Trg sv. Petra, 18. lipnja 1995.

U nedjelju, 18. lipnja, za vrijeme podnevne marijanske molitve Anđeo Gospodnji, Papa je molio i za BiH. Na talijanskome je rekao:

           “Iz Bosne i Hercegovine posljednjih sam dana primio dramatične vijesti i žarke pozive za pomoć. U tom dijelu Europe ljudi koji se drže poput kakvih zatočenika nemaju ni najpotrebnijih stvari, žive u tuzi i danomice su izloženi smrti… Ni u najnovije doba nisu nedostajali prikladni međunarodni pothvati za postignuće obustave vatre i promaknuće pregovora. Valja poduprijeti takve pothvate i mora se zahvaliti onima koji su ih poduzeli. Dijalog, koji je po sebi uvijek koristan, nije, međutim, svrha samomu sebi. Ne smije ga se pretvarati u uzaludan posao, nego mora voditi k jasnim, odvažnim i točno određenim obvezama koje će okončati okupacije, protjerivanja i bratoubilačke ratove. Zbog toga vas ponovno pozivam da zajedno sa mnom molite Mariju, Kraljicu Mira da napokon prevladaju razum i osjećaj čovječnosti. U tim krajevima koje je opustošilo bezumlje ljudi potrebna je jedina borba, borba za mir.”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1779; IKA, 21. lipnja 1995., str. 4.

 

Neka hodočašće u vama ojača vjeru i odgovornost za razvoj i rast kršćanskoga društva

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 21. lipnja 1995.

           “Dragi hodočasnici iz Splita, Zagreba, Rijeke, Dubrovnika i drugih mjesta Hrvatske, od srca vas pozdravljam. Dobro došli! Posebno želim spomenuti skupinu profesora iz Orahovice i djelatnike Hrvatskoga Crvenog križa. Žarko želim da ovo hodočašće ojača vašu vjeru i vašu savjest odgovornosti koju katolici imaju za razvoj i rast društva prožeta ljudskim i kršćanskim načelima i vrijednostima. Svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1788 – 1789; OR, 22. lipnja 1995., str. 5.

 

Sve vas od srca pozdravljam, dragi hrvatski hodočasnici

Hodočasnicima i djeci iz Novoga Šehera na općoj audijenciji

Vatikan, 28. lipnja 1995.

           “Sve vas od srca pozdravljam, dragi hrvatski hodočasnici. Dobro došli! Na poseban način pozdravljam djecu iz Novoga Šehera. Svima vama ovdje nazočnima i vašim obiteljima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 1, 1995., str. 1857; OR, 29. lipnja 1995., str. 5.

 

KANONIZACIJA BL. MARKA KRIŽEVČANINA

Košice, 2. srpnja 1995.

 

Svijetli primjer vjernosti Kristu

Prigodom svojega pohoda Slovačkoj papa Ivan Pavao II. u Košicama je 2. srpnja 1995. svečano proglasio svetim Hrvata bl. Marka Križevčanina zajedno s dvojicom isusovaca, njegovih mučeničkih drugova: Poljakom o. Melkiorom Grodzieckim i Mađarom o. Stjepanom Pongraczom. Sva su trojica u tome gradu 1619. godine mučena i ubijena za svetu vjeru. Kanonizacija je svečano obavljena u košičkoj zračnoj luci uz veliko mnoštvo od oko tristo tisuća vjernika. S hrvatske crkvene strane bili su prisutni, uz kardinala Franju Kuharića, sarajevski kardinal Vinko Puljić, šestorica hrvatskih nadbiskupa i biskupa te oko dvije i pol tisuće hrvatskih vjernika, najvećim dijelom iz Križevaca, rodnoga mjesta novoga sveca. Prisutno je bilo izaslanstvo hrvatske vlade na čelu s ministrom dr. Jurom Radićem. U svečanoj koncelebraciji bilo je oko šest stotina svećenika. Lijepi broj vjernika bio je i iz župe sa Selske ceste iz Zagreba, župe novoga sveca. Na kraju svete mise Sveti je Otac posebno pozdravio Hrvate na hrvatskome. Donosimo najprije Papinu propovijed koju je izrekao na slovačkome na kanonizaciji košičkih mučenika:

           1. “Tebe Boga hvalimo, tebe Gospodinom priznajemo. Tebe vječnog Oca sva zemlja poštuje…”

           Zajedno sa svima vama, draga braćo i sestre, želim pjevati ovaj “Tebe Boga hvalimo” u zemlji Slovačkoj, ovdje u Košicama. Uz ovaj je, naime, grad i uz ovu Crkvu već više stoljeća vezano štovanje košičkih mučenika. Vraćamo se tako himnu “Tebe Boga hvalimo” kojim ispovijedamo: “Tebe hvali slavni apostola zbor, tebe proroka dična četa, tebe mučenika svijetla vojska.”

           Naviknuli smo se bogoslužni spomen mučeništva spajati s crvenom bojom. To što pak ambrozijanski himan govori o “svijetloj vojsci mučenika”, blistavoj, temelji se na knjizi Otkrivenja u kojoj apostol Ivan veli da su mučenici “oprali svoje haljine i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj” (Otk 7,14). Riječ je o jedinstvenom odrazu otajstva otkupljenja u kojemu Crkva sudjeluje po svojim svetima koji hvale ime Božje.

           2. Dok danas s radošću ovdje, u Košicama u Slovačkoj, služim bogoslužje s obredom proglašenja vaših mučenika, želim podsjetiti na sve svete koje je vaša ljubljena zemlja upoznala tijekom dvanaest stoljeća svoje kršćanske povijesti. Prvi iz toga velikog mnoštva su apostoli Slavena, sv. Ćiril i Metod, koji su svoju službu propovijedanja Evanđelja ispunili poglavito u Velikoj Moravskoj, uvodeći i tako kršćanstvo kako u Slovačku tako i u Češku. O tome svjedoči vrlo staro biskupsko sjedište u Nitri, uz koje je povezan spomen na svetoga biskupa Bistrika. Ovdje su solunska braća imala brojne učenike, a među njima je također sv. Gorazd, sin slovačke zemlje.

           Završetak desetoga stoljeća blista pustinjačkim životom sv. Andrije-Svorada i sv. Benedikta. Djelovali su u krajevima južne Poljske i navlastito na području današnje trnavske biskupije. Na kraju su se nastanili u dolinu Vahu, kod Skalke kraj Trencina. Njihovi se posmrtni ostaci čuvaju u Nitri.

           Valja spomenuti da su i sv. Vojtjeh (Adalbert) i sv. Ivan Nepomuk vrlo poznati u Slovačkoj, iako su izravno povezani s Češkom. Isto se može reci i za sv. Zdeslavu i sv. Ivana Sarkandera, koje sam imao radost proglasiti svetima nedavno u Olomoucu u Moravskoj, u Češkoj. Dragi su vam i sveci susjedne Madžarske, prije svega sv. Stjepan i sv. Elizabeta Ugarska.

           3. Pred prostranim obzorima koje pred nama otvara zajedništvo svetih danas se želimo zaustaviti razmišljajući osobito o tri košička mučenika koji su u burnim zbivanjima prvoga dijela 17. stoljeća, zajedno s mnogim drugim žrtvama ubojitoga nasilja, žrtvovali svoj život za Krista i Evanđelje.

           Odmah na prvome mjestu susrećemo se s ostrogonskim kanonikom Markom Križevčaninom koji je u Slovačku došao iz rodne Hrvatske da bi svoje nesebično svećeničko služenje ponudio Crkvi koja je bila u teškoćama zbog smanjenoga broja svećenika. Slijedeći primjer Dobroga Pastira, Marko Križevčanin u trenutku opasnosti ne napušta svoje stado, kao kakav najamnik (usp. Iv 10,11–15), nego ostaje služiti narodu Božjem nudeći svijetli primjer vjernosti Kristu u vlastitom poslanju. Danas s neba nastavlja bdjeti nad vama pozivajući svakoga od vas na odvažno evanđeosko svjedočenje i na velikodušno crkveno služenje.

           4. Ništa manje junaštvo pokazao je i isusovački svećenik madžarske narodnosti Stjepan Pongracz koji je život, posve posvećen služenju Bogu i braći, zapečatio darujući vlastiti život. Stjepan je došao iz susjedne Transilvanije. Napustio je blistav svjetovni uspon i došao propovijedati Evanđelje u krajeve istočne Slovačke. Gospodin je ovdje u Košicama, dok je obavljao teški apostolski posao koji mu je bio povjeren, njegovu spremnost i duh požrtvovnosti želio nagraditi darujući mu slavnu palmu mučeništva. Danas ga upisujemo u Matirologij Crkve koja je u Slovačkoj. Isusovac je bio i Melkior Grodziecky, Poljak po narodnosti, podrijetlom iz Šleske. Ovamo je stigao poslije dugogodišnje svećeničke službe u Pragu gdje je bio odgojitelj mladeži. Prisiljen zajedno s drugim isusovcima napustiti grad zbog izbijanja tridesetogodišnjega rata, iz Praga je pošao u Moravsku i Slovačku te se nastanio u Košicama. Ovdje mu je bilo dano da krvlju zapečati svoje potpuno predanje Kristu i služenju braći. Danas se sa zahvalnim udivljenjem sjećamo ova tri odvažna svjedoka. U trenutku iskušenja odoljeli su laskavim riječima i mukama. Radije su pošli u smrt nego se odrekli vjere i vjernosti Kristu i Crkvi. Ovo njihovo vrhunsko svjedočanstvo blista pred nama kao svijetli primjer evanđeoske dosljednosti koju valja imati pred očima u teškim i opasnim odlukama kojih ni danas ne nedostaje.

           5. Draga braćo i sestre, današnje bogoslužje poziva nas na razmišljanje o tragičnim zbivanjima s početka 17. stoljeća. S jedne strane iznosi na vidjelo besmisao nasilja koje se bilo okomilo na nedužne ljude. S druge pak strane pokazuje na divni primjer tolikih Kristovih učenika koji su se znali suočiti sa svakovrsnim patnjama kako ne bi postupili protiv vlastite savjesti. Osim tri košička mučenika, naime, i mnoštvo je drugih ljudi, među kojima i pripadnici drugih kršćanskih vjeroispovijesti, bilo izvrgnuto mučenjima i podnijelo teške kazne. Neki su od njih bili čak i ubijeni. Kako ne priznati na primjer, duhovnu veličinu 24 evangelička vjernika ubijena u Prešovu? Njima i svima koji su prihvatili patnje i smrt zbog vjernosti vlastitom uvjerenju i savjesti Crkva uzdaje hvalu i očituje svoje udivljenje.

           U ovom duhu snažnoga crkvenog zajedništva želim pozdraviti sve vas, draga braćo i sestre. Osobito pozdravljam kardinale Jana Chryzostoma Koreca i kardinala Josefa Tomka, zatim nadbiskupa Alojza Tkača, pastira ove biskupije, zajedno s njegovim pomoćnim biskupom Bernardom Boberom i svim ostalim nazočnim biskupima. Od svega srca pozdravljam svećenike, redovnike i redovnice, članove crkvenih udruga i vjerskih pokreta, kao i sav Božji narod. Ljubazno pozdravljam građanske, političke i vojne predstavnike kao i članove službenih izaslanstava Hrvatske, Poljske i Mađarske, kojima zahvaljujem za sudjelovanje u ovome svečanom slavlju. Osjećam posebnu duhovnu nazočnost bolesnika, okupljenih u velikoj i zaslužnoj obitelji Bezgrešne, kao i svih patnika koji su ovoga trenutka sjedinjeni s nama preko radija i televizije. Svima zahvaljujem za molitvu upravljenu Bogu zajedno s prinosom patnje. Papina služba te služba biskupa i svećenika duguje mnogo ovoj uistinu dragocjenoj duhovnoj suradnji.

           6. Čini nam se kao da s usana svetih mučenika čujemo riječi kojima nam je progovorilo bogoslužje. Sa sv. Pavlom ponavljaju: “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?… U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista – piše Apostol – ni smrt ni život… ni sadašnjost ni budućnost… ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje, u Kristu Isusu, Gospodinu našemu” (Rim 8,35–39). Mučeništvo je najcjelovitije i najodlučnije očitovanje te ljubavi, kako je to rekao sveti Ivan: “Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje” (Iv 15,13).

           Trojicu košičkih mučenika s radošću upisujem u Martirologij Crkve, ovaj slavni popis koji nas, u izvanrednom zajedništvu svetosti, kroz čitavu povijest povezuje s apostolskim vremenima. Naše stoljeće mučenicima kršćanskoga Zapada i Istoka iz samih početaka, kao i onima iz kasnijih stoljeća, te poglavito iz 17. stoljeća, dodaje novu vojsku svijetlih svjedoka Kristovih, koji svojom smrću ispovijedaju vjernost savezu ljubavi koji je Bog sklopio s čovječanstvom. O tome sam Martirologiju govorio i u apostolskom pismu “Tertio millenio adveniente” (Ususret trećem tisućljeću). Tamo sam napisao da bi Martirologij nakon strašnih iskustava našega stoljeća valjalo nadopuniti imenima mučenika koji su utrli put u novo kršćansko tisućljeće (usp. br. 37). Mučeništvo nas ujedinjuje sa svima koji vjeruju u Krista, kako na Istoku tako i na Zapadu, s kojima još uvijek očekujemo postignuće potpunoga crkvenog zajedništva (usp. br. 34).

           Želim, dakle, očitovati svoju radost što sam danas Martirologiju Crkve koja je u Slovačkoj mogao dodati ova nova imena. Nadam se da će to biti obrazloženje za sve sestrinske Crkve, navlastito one u Srednjoj i Istočnoj Europi.

           Tri nova sveca pripadala su trima različitim nacijama, ali su dijelila istu vjeru te su se, poduprti tom vjerom, ujedinjeni znali suočiti čak i sa smrću. Neka primjer ove trojice svetaca u njihovim današnjim sunarodnjacima iznova učvrsti zalaganje za međusobno razumijevanje te neka poglavito među Slovacima i madžarskom manjinom ojača veze prijateljstva i suradnje. Pluralistička i demokratska država može živjeti i napredovati jedino utemeljena na međusobnom poštivanju prava i dužnosti većine i manjine.

           7. “Spasi puk svoj, Gospodine, i blagoslovi baštinu svoju.”

           Ambrozijanski himan nakon ispovijedanja najvećih otajstava vjere zadobiva zvuke velike prošnje. Neka Bog, koji je “Otac milosrđa i Bog svake utjehe”, Krist, koji je Otkupitelj svijeta, Duh Sveti, koji je Tješitelj, usliši ovu prošnju koju danas uzdižemo u srcu slovačke zemlje.

           “Spasi puk svoj, Gospodine.” Ovaj je puk, Kriste, tvoja baština sa svojom poviješću bogatom tolikim slavnim događajima. Ovaj puk živi od vjere u otkupljenje koje se ostvarilo po tvojemu križu i tvojemu uskrsnuću. Ovaj ljubljeni puk idući svojom zemljom smještenom pod Tatrama putuje prema cilju svih vjernika, u nebesku domovinu.

           “Vladaj njima i uzdrži ih u sve vijeke.” Ovaj puk te, Bože beskrajnoga veličanstva, želi svakodnevno blagoslivljati: “Iz dana u dan blagoslivljamo tebe. I hvalimo ime tvoje uvijeke i u vijeke vjekova.” Tako ti danas Slovačka po mojemu glasu zahvaljuje za sve svete koji su obilježili put povijesti spasenja u ovoj zemlji.

           Veliča te za Marka Križevčanina, Stjepana Pongracza, Melkiora Grodzieckoga. Hvali te zbog biskupa Ivana Vojtašaka iz Spisa i prešovskoga biskupa Pavla Gojdica. Slavi te i zbog svih ostalih svojih sinova i kćeri iz raznih kršćanskih vjeroispovijesti ove zemlje koji su pružili svoje junačko svjedočanstvo za Krista, čak i uz najveću cijenu života. “Blagoslivljajmo Oca i Sina i Svetoga Duha, hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka.” Amen.

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 15 – 20; Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, 1995., str. 127.

 

Sveti Marko Križevčanin jest simbol mukotrpne povijesti vašega naroda i junačke vjernosti hrvatskoga naroda Papi i Svetoj Stolici

Pozdrav Hrvatima na proglašenju svetim Marka Križevčanina

Košice, 2. srpnja 1995.

U prigodi proglašenja svetima trojice košičkih mučenika, među kojima je i Hrvat Marko Križevčanin, Papa je na kraju svete mise na hrvatskome jeziku pozdravio izaslanstvo hrvatskih biskupa predvođenih zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Franjom Kuharićem i predstavnike hrvatske države te nazočne vjernike iz Hrvatske:

           “Srdačno pozdravljam članove hrvatskoga izaslanstva koji su zajedno s hodočasnicima došli iz Hrvatske na proglašenje svetima triju košičkih mučenika. Među njima je i vaš zemljak Marko Križevčanin koji je podnio mučeničku smrt jer nije htio zanijekati katoličku vjeru i vjernost Rimskom Biskupu. Tako je sveti Marko simbol mukotrpne povijesti vašeg naroda i junačke vjernosti hrvatskoga naroda Papi i Svetoj Stolici. Primjer svetoga Marka neka svima bude poticaj da dolično upoznaju katolički nauk, da postanu svjedoci Isusa Krista i navjestitelji Njegove evanđeoske poruke, te da još više učvrste veze jedinstva s Apostolskom Stolicom.”

Ins., XVII., 2, 1995., str. 22.

_______________

 

Neka vam sveti Marko Križevčanin bude primjer dosljedna kršćanskoga življenja

Hodočasnicima iz raznih krajeva Hrvatske i BiH

Vatikan, 5. srpnja 1995.

Na općoj audijenciji 5. srpnja okupilo se oko 680 hodočasnika iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine. U govoru upućenomu svim nazočnima najprije na talijanskome jeziku Papa se osvrnuo na svoj pastirski pohod Slovačkoj od 30. lipnja do 3. srpnja i na kanonizaciju trojice košičkih mučenika, među kojima je bio i sv. Marko Križevčanin. Pozdravljajući nakon toga razne jezične skupine, hrvatskim se hodočasnicima obratio na hrvatskome ovim riječima:

           “Srdačno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike iz Rijeke, Splita, Varaždina, Čakovca i Mostara. Na osobit način pozdravljam Župni zbor i profesore Kamenoklesarske škole u Pučišćima na Braču, krizmanike i katehiste iz Splita, te sveučilištarce iz Zadra. Novi hrvatski svetac i mučenik Marko Križevčanin za vrijeme studija u Rimu produbio je katoličku vjeru i učvrstio svoju odanost Isusu Kristu, Crkvi i Papi. Dokazao je to svojim životom i svojom hrabrom smrću. Neka on, živi primjer dosljednoga kršćanskog življenja, sa svim vašim svecima i mučenicima, moli da Gospodin udijeli Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini toliko žuđeni mir. Svima rado udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 48 – 49; OR, 6. srpnja 1995., str. 5; GK, 16. srpnja 1995., str. 3.

 

Što li će odgovorni za tako strašno nasilje kazati kada ih pravedni Sudac upita: “Što si učinio sa svojim bratom?”

Nagovor u prigodi molitve Anđeoskoga pozdravljenja

Vatikan, Trg sv. Petra, 9. srpnja 1995.

Ponovnu osudu zločina na ratom zahvaćenim područjima na Balkanu izrazio je Papa na kraju svojega nagovora za vrijeme molitve Anđeoskoga pozdravljanje u nedjelju 9. srpnja. Upozoravajući ponovno svijet na stradanja katolika i ostalih žrtava rata u Bosni i Hercegovini, uputio je na talijanskome još jedan vapaj svijetu za pomoć:

           “Još jednom, na kraju ove marijanske molitve, povjeravam Bogorodici osjećaje i sudbine sve naše braće u Bosni i Hercegovini, čija temeljna prava, među kojima i pravo na život, ne prestaju gaziti na tako divljački način. Svi smo tome svjedoci. U ime Boga, za njih tražim pravdu, mir i suosjećanje. Što li će odgovorni za tako strašno nasilje odgovoriti kad ih pravedni Sudac upita: ‘Što si učinio sa svojim bratom?’ Koju li će ispriku naći onaj koji je zapriječio dovoz hrane tisućama izgladnjelih ljudi, poput siromašnoga Lazara u Evanđelju? Kako li će u vječna prebivališta moći ući oni koji su bližnjega istjerali iz vlastitoga doma? Neka Bog nadahne osjećaje bratstva i ljudskosti, neka udijeli ustrajnost svima koji donose malo mira i okrjepe tolikim posve iscrpljenim obiteljima. Sa zahvalnošću posebno mislim na mirovne snage Ujedinjenih naroda i na tolike humanitarne ustanove koje svojim zalaganjem očituju solidarnost ljudske obitelji. S riječima Poslanice Hebrejima, kažem svima: ‘Bog, izvor mira, neka vas osposobi za svako dobro djelo…’ (Hebr 13,20–21).”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 75; IKA, 13. srpnja 1995., str. 6.

 

Neprestane Papine molitve za dar istinskoga mira u pravdi

Hodočasnicima i djeci iz Hrvatske i BiH na općoj audijenciji

Vatikan, 12. srpnja 1995.

Sveti je Otac na hrvatskome pozdravio oko 220 hodočasnika iz Hrvatske i BiH, okupljene u Dvorani Pavla VI., među kojima je bilo više od 100 djece iz Sarajeva, Zagreba i Mostara, koja su bila gosti talijanskih župa i biskupijskih Caritasa. Oko 20 djece iz Sarajeva ugostila je župa sv. Nikole Biskupa u San Salvu kraj Chietia (u srednjoj Italiji), oko 40 Mostaraca ugostile su župe sv. Petra i Pavla te sv. Kajetana kraj Rima, a oko 30 Zagrepčana ugostio je u Montefrancu biskupijski Caritas iz Terenija. Papa je prisutnima rekao sljedeće:

           “Pozdravljam sve hrvatske hodočasnike! Na poseban pak način pozdravljam skupine djece iz Sarajeva, Zagreba i Mostara, zajedno s njihovim domaćinima u San Salvu, Monterfrancu i Ardei, u Italiji. Dobro došli! Ne prestajući moliti Gospodina za veliki dar istinskoga mira u pravdi za sve napaćeno pučanstvo Bosne i Hercegovine i Hrvatske, od srca udjeljujem apostolski blagoslov svakomu pojedinom od vas i vašim najmilijima. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 106; OR, 13. srpnja 1995., str. 5; GK, 23. srpnja 1995., str. 5; IKA, 20. srpnja 1995., str. 2.

 

Europa i čovječanstvo pali u ponor podlosti. – Rasulo civilizacije u Srebrenici. Ovi će zločini ostati kao jedno od najžalosnijih poglavlja u povijesti Europe.

Oštra osuda srpskih zločina u Žepi i Srebrenici

Les Combes kraj Introda, 16. srpnja 1995.

U Les Combesu kraj Introda, na sjeveru Italije, u nedjelju 16. srpnja, gdje je provodio svoj odmor, Papa se na talijanskome jeziku osvrnuo na najnovija zločine i pokolje u Srebrenici izazvane srpskim napadima na područja pod zaštitom UN-a:

           “Vijesti i slike koje dolaze iz Bosne i Hercegovine, a posebno iz Srebrenice i Žepe, svjedoče koliko su Europa i čovječanstvo još dublje pali u ponor podlosti. Ni jedan razlog i ni jedan naum ne mogu opravdati tako barbarska djela i načine: To su zločini protiv čovječanstva! O, kako želim da moja riječ, moja ljubav i moja molitva dođu do one naše braće i sestara koji su gurnuti na izgnanički put u krajnjoj bijedi! Molim sve ljude dobre volje da neumorno nastave pritjecati u pomoć onim napaćenim narodima. Ono što se događa pred očima čitavoga svijeta zapravo je rasulo civilizacije. Ovi će zločini ostati kao jedno od najžalosnijih poglavlja u povijesti Europe. Neka Bog takne srca i prosvijetli zabludjele duhove!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 111; OR, 17./18. srpnja 1995., str. 1; IKA, 20. srpnja 1995, str. 5.

 

Kako iznova ne usmjeriti našu zabrinutu pozornost na ispaćeno stanovništvo Bosne? Kako ne čuti njihov bolni krik za pomoć?

Okupljenima prigodom molitve Anđeoskoga pozdravljenja

Vatikan, Trg sv. Petra, 23. srpnja 1995.

U svojemu nagovoru u prigodi molitve Anđeoskoga pozdravljenja Papa se ponovno osvrnuo na tragična zbivanja u Bosni te je rekao na talijanskome:

           “A sada, kako iznova ne usmjeriti našu zabrinutu pozornost na ispaćeno stanovništvo Bosne? Kako ne čuti njihov bolni krik za pomoć? Svatko s odvažnošću i plemenitošću neka dadne vlastiti doprinos da se na Balkanu uspostave barem najnužniji uvjeti mirnog suživota. Onima koji su neposredno pogođeni tako groznom tragedijom ponavljam: ne gubite nadu. Blizu smo vam solidarnošću i iznad svega molitvom, velikim sredstvom koje nam je na raspolaganju, da bi se postiglo ono što ljudski izgleda da je teško postići. Pozivam osobito vas ovdje nazočne da molite.”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 127; OR, 24./25. srpnja 1995., str. 1.

 

Vama i vašima moj apostolski blagoslov

Hrvatskoj djeci ugošćenoj u talijanskim obiteljima

Vatikan, 26. srpnja 1995.

Na redovitu tjednomu susretu pape Ivana Pavla II. s hodočasnicima održanomu u srijedu 26. srpnja bilo je osamdesetero hrvatske djece koju su ugostile župa sv. Ivana Krstitelja de Rossija u Rimu i Biskupijski Caritas u mjestu Cerreto Sannita. Pozdravljajući ih na hrvatskome jeziku, Sveti je Otac rekao:

           “Srdačno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike. Dobro došli! Vama ovdje nazočnima i vašim ukućanima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 142; GK, 6. kolovoza 1995., str. 3.

 

Strašno nasilje koje nemilosrdno istrjebljuje narode Bosne i Hercegovine

Vjernicima iz raznih naroda o tragičnim zbivanjima u BiH

Vatikan, Dvorana Pavla VI., 2. kolovoza 1995.

Govoreći na talijanskome na općoj audijenciji Papa se nakon kateheze ponovno osvrnuo na tragična ratna zbivanja u Bosni i Hercegovini:

           “Ove ljetne mjesece koji su za mnoge vrijeme odmora i praznika i dalje pomućuje tuga zbog strašnog nasilja koje, čini se, nemilosrdno istrebljuje narode Bosne i Hercegovine. Svi smo tome svjedoci: tko će u budućnosti moći tvrditi da o tome nije bio obaviješten? Svakodnevno pratim tu tragediju i u svoju molitvu unosim neizrecive patnje onih naroda: prestravljenost djece, smrtni umor staraca, strah i hrabrost žena, istrebljenje muškaraca. Sve je to u mom srcu. Ponovno tražim od međunarodnih ustanova da nastave svoje mučno djelo uvjeravanja sukobljenih strana. Traženje pravednosti, poštivanje bližnjega, samilost za sve one narode bez razlike, neka nadahnjuje odluke odgovornih državnika. (…) U tom dijelu Europe na kocku je stavljeno pravo na život tisuća naše braće. Nitko ne može odlučivati o tome tko ima pravo živjeti, a tko treba nestati. To može samo Bog, koji ‘svima daje život, dah i sve’ (Dj 17,25). On neka sve nadahne osjećajima mira i čovječnosti.”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 153; OR, 3. kolovoza 1995., str 1 i 5.; GK br. 13, 20. kolovoza 1955., str. 5.

 

Ponesite u Domovinu svjedočanstvo moje žarke molitve za sve koji pate zbog strašnoga rata

Hodočasnicima iz Hrvatske i BiH te djeci iz Sarajeva na općoj audijenciji

Vatikan, Dvorana Pavla VI., 2. kolovoza 1995.

           “Srdačna dobrodošlica svima koji su došli iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine! Posebno pozdravljam djecu iz Sarajeva, koju je ovih dana ugostio talijanski Crveni križ u Cisterni kraj Latine. Predragi, želio bih da svatko od vas na povratku u Domovinu sa sobom ponese svjedočanstvo moje postojane ljubavi i moje žarke molitve za sve koji, kao i vi, bilo gdje se nalazili, pate zbog strašnoga rata. Vama i svim članovima vaših obitelji udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 161; OR, 3. kolovoza 1995., str. 1 i 5: GK, 13./20. kolovoza 1995., str. 5.

 

Neka nasilje ne zaguši iskren i ustrajan dijalog

Vjernicima na molitvi Anđeoskoga pozdravljenja o ugroženosti mira u BiH

Castel Gandolfo, 6. kolovoza 1995.

           “Htio bih ponovno podsjetiti na tragične događaje koji su prije pedeset godina, eksplozijom atomske bombe u Hiroshimi i Nagasakiju na dramatičan način obilježili povijest našeg stoljeća. (…) A je li čovječanstvo naučilo žalosnu lekciju onih tužnih događaja? Nažalost, moram s vama i danas podijeliti svoju duboku zabrinutost pred tragičnim razvojem stanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Postojala je nada da bi posljednji pregovori u Ženevi mogli dopustiti gradnju mostova na putu mira. Nažalost, oružje je opet uzelo riječ. Snažno molimo da se nitko ne pomiri s tim stanjem. Neka nasilje ne zaguši iskreni i ustrajni dijalog. Neka se niša ne propusti kako bi se izbjegle nove ljudske drame. To je molitva koju s vama upravljam Djevici Mariji, Kraljici Mira.”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 179; OR, 7./8. kolovoza 1995., str. 1.

 

Uzdižem svoje molitve Gospodinu da što prije svane dan pravoga mira

Hodočasnicima prognanicima iz Hrvatske na općoj audijenciji

Vatikan, Dvorana Pavla VI., 9. kolovoza 1995.

           “Srdačno pozdravljam hrvatske prognanike iz Baranjskoga Petrova Sela, koji su ovih dana u Italiji gosti Biskupijskoga Caritasa iz Città di Castello i župe Sv. Donata u Trestini. Predragi, duboko sam ožalošćen beskrajnim tragedijama rata koje su počele prije više od četiri godine. Zajedno s vama uzdižem svoje molitve Gospodinu da što prije svane dan pravoga mira na cijelom području jugoistočne Europe, kao i u drugim dijelovima svijeta. Vama i svima koji kao i vi žive dramu izbjeglica i prognanika udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 187 – 188; OR, 10. kolovoza 1995., str. 5; GK, 13./20. kolovoza 1995., str. 5.

 

S bolom sudjelujem u teškim iskušenjima njihova naroda

Djeci iz BiH i udomiteljskim obiteljima

Vatikan, Trg sv. Petra, 23. kolovoza 1995.

Na općoj audijenciji 23. kolovoza bila je i skupina djece iz Bosne i Hercegovine koja su kao ratni stradalnici bila gosti u talijanskoj biskupiji Frosinone, na otoku Liri i u župi Sore. Na talijanskome jeziku Papa je uputio kratak pozdrav djeci i njihovim udomiteljima:

           “Grlim s ljubavlju djecu Bosne i Hercegovine i, dok s uvijek živim bolom sudjelujem u teškim iskušenjima njihova naroda, želim da vrijeme provedeno u Italiji pridonese da se u njima pobudi pouzdanje i nada.”

OR, 24. kolovoza 1995., str. 5.

 

Bliz sam biskupu Franji Komarici koji posve bespomoćno prisustvuje prisilnu izgonu svojih svećenika, redovnika, redovnica i vjernika

Prisutnima na nedjeljnoj molitvi Anđeoskoga pozdravljenja

Castel Gandolfo, 27. kolovoza 1995.

U nagovoru uoči nedjeljne molitve Anđeoskoga pozdravljenja Papa je na talijanskome jeziku pozvao sve žene u negdašnjoj Jugoslaviji da se preko svih bojišnica duhovno povežu. One bi trebale “pružiti ruke u jedan veliki lanac mira” i na taj načini “prisiliti” vlade, ratnike i narod na ostvarenje budućega mirnog zajedničkog života.

           “Zazivamo presvetu Djevicu, Kraljicu Mira, da svrne svoj pogled na zemlje diljem svijeta u kojima razjarena mržnja već dugo vremena uzrokuje pustošenje i smrt. U svezi s tim ne mogu a da ne mislim na tisuće majki, supruga, kćeri, koje su u zemljama bivše Jugoslavije – bile one Hrvatice, Muslimanke ili Srpkinje – i dalje prisiljene da napuštaju svoje kuće i svoje drage i često su predmet neljudskih postupaka i izložene vrlo nesigurnoj budućnosti. Posebno me rastužuju žalosne vijesti iz Banje Luke. Bliz sam revnom i plemenitom biskupu mons. Franji Komarici koji posve bespomoćno prisustvuje prisilnom izgonu svojih svećenika, redovnika, redovnica i vjernika. Njihovo je pravo i želja da mogu nastaviti i dalje živjeti na svojim ognjištima, ostajući u onim mjestima kao znak žuđenoga pomirenja i još uvijek mogućeg suživota među narodima različitih nacionalnosti i vjere. Odgovorni za toliku bol neka otvore oči! Žene, osobito majke, suprotstavljenih strana, neka si u duhu pruže ruku u velikom lancu mira, koji bi gotovo prisilio vladare, ratnike, narode da se ponovno pouzdaju u valjanost pregovora i u perspektive mirnog suživota.”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 247 – 248; OR, 28./29. kolovoza 1995., str. 1; GK, 3. rujna 1995., str. 1.

 

Strašni prizor nedavnoga krvoprolića u Sarajevu uznemiruju srce svakoga čovjeka dobre volje

Hodočasnicima iz Hrvatske i BiH

Vatikan, 30. kolovoza 1995.

Oko 1300 hodočasnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine te velika skupina Poljaka susreli su se sa Svetim Ocem na općoj audijenciji u bazilici sv. Petra. Govoreći na hrvatskome, Papa se opet osvrnuo na ratnu tragediju u BiH:

           “Dragi hodočasnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, sve vas pozdravljam. Dobro došli! Strašni prizori nedavnoga krvoprolića u Sarajevu uznemiruju srce svakoga čovjeka dobre volje i omogućuju razumjeti ogromnu tragediju koju je u vašim krajevima uzrokovao strašni rat koji još uvijek traje.

           I ovom zgodom želim potvrditi svoju blizinu i blizinu cijele Katoličke Crkve svima koji, na razne načine, pate zbog krvavoga rata u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj: onima koji oplakuju svoje najmilije tragično poginule ili nestale, zarobljenicima, prognanicima i izbjeglicama, uništenim obiteljima, onima koji se nalaze u teškim životnim uvjetima. Predragi, molimo zajedno da pobijede ljubav i praštanje, kako bi ljudi i narodi mogli imati sigurnu i doličnu budućnost koja će odgovarati njihovoj plemenitoj višestoljetnoj baštini i njihovim zakonitim težnjama.

           Unatoč teškom stanju, sve vas pozivam da s pouzdanjem gledate na budućnost, jer ‘Bog je na strani potlačenih’ (Ioannis Pauli PP. II, Homilia ad Misam in Nativitate Marie SS. mae, 8, die 8 sept. 1994: Insegnamenti di Giovanni Paolo II, XVII, 2 (1994) 251). Ova ne laka vremena neka svakomu od vas budu i prigoda za ljudsko i vjersko sazrijevanje te pod vodstvom svojih revnih i zaslužnih biskupa i svećenika ponovno uzmognete izgrađivati živu katoličku zajednicu koja će biti vjerni i odvažni svjedok Kristova Evanđelja. Vama ovdje nazočnima i članovima vaših obitelji od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Nastavljajući svoj govor Poljacima na poljskome, Papa je rekao:

           “Svakoga od nas dira u srce ovaj susret Poljaka i Hrvata u Bazilici sv. Petra. Nama Poljacima doziva u pamet 1. rujna 1939. g., koji pada upravo prekosutra, dan početka Drugog svjetskog rata. Taj je rat završio 1945., ali ipak, kao što možemo vidjeti, rat još uvijek traje u Europi, na Balkanu, na području bivše Jugoslavije. Svi smo pod dojmom toga nastavka Drugoga svjetskog rata i svih njegovih posljedica. Iz dana u dan pratimo ono što se događa našoj južnoslavenskoj braći koja žive u tim zemljama, poglavito na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svakodnevno molimo za mir, molimo da mir pobijedi mržnju. (…)”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 279 – 280; OR, 31. kolovoza 1995., str. 1 i 5: GK, 10. rujna 1995., str. 1 i 4.

 

Nastavite svoje velikodušno služenje braći i sestrama žrtvama okrutnoga rata koji još uvijek traje

Djelatnicima Hrvatskoga Crvenoga križa i učenicima iz Šibenika na općoj audijenciji

Vatikan, 6. rujna 1995.

           “Srdačna dobrodošlica svim hrvatskim hodočasnicima! Vas, voditelji i djelatnici Hrvatskoga crvenoga križa, želim potaknuti da nastavite svoje velikodušno služenje našoj braći i sestrama u potrebi, poglavito žrtvama okrutnoga rata koji još uvijek traje. Vi, učitelji i učenici Osnovne škole Petra Krešimira IV. iz Šibenika, znajte odabrati prave vrijednosti, koje nam je pokazala Božja Mudrost, kako biste mogli izgrađivati ljudskiji svijet, utemeljen na ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svakomu od vas i vašima najmilijima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 311; IKA, 7. rujna 1995., str. 7 – 8.

 

Blizu smo vam, s vama smo!

Susret mladih Europe s Papom u povodu 700. obljetnice loretskoga svetišta

Loreto, 9. i 10. rujna 1995.

Deseci tisuća mladih iz cijele Europe sudjelovali su od 6. do 10. rujna s papom Ivanom Pavlom II. na hodočašću u talijanskome marijanskom svetištu u Loretu, gdje su se okupili pod geslom “Na putu s Marijom prema 2000. da bi se na putovima Europe posvjedočilo Evanđelje”. Susret je organiziran u povodu 700. obljetnice postojanja loretskoga marijanskog svetišta.

Papa je zajedno s mladima sudjelovao na bdjenju 9. rujna koje je trajalo od 20 sati pa sve do ponoći. Za vrijeme bdjenja, koje se moglo pratiti preko televizije i radija, posebnu je pozornost privuklo televizijsko uključivanje iz Sarajeva i svjedočenje mladih Sarajlija o strahotama koje proživljavaju već četiri godine. Iz sarajevskoga je studija govorilo dvoje mladih, Slobodan i Danijela. Slobodan je podsjetio na 170.000 osoba ranjenih u BiH i na 145.000 ubijenih. Poslije mladih govorio je pomoćni biskup vrhbosanski Pero Sudar koji je svima poručio da je BiH patnički dio Europe tijekom stoljećâ i da u njoj i s njom žele prijeći prag nade. Sarajevska je mladež potom pozvala sve u Loretu, kao i one koji bdjenje prate preko javnih glasila, da za trenutak ustanu, zapale svijeću i stave je na svoje prozore kako “nada ne bi umrla”.

Govoreći najprije na talijanskome, Papa je rekao:

           “Predraga mladeži! Srdačan pozdrav svima vama koji ste se u tolikom broju skupili ovdje (…) Osobitom ljubavlju grlim vas, mladi Sarajeva i nekadašnje Jugoslavije. Vas koji se možete duhovno sjediniti s ovim čudesnim slavljem i vas kojima to nije moguće zbog izolacije u kojoj vas rat, nažalost, drži. Blizu smo vam, s vama smo!”

Sveti je Otac mladima iz Sarajeva tom prigodom poručio govoreći hrvatski:

           “Draga mladeži Bosne i Hercegovine, hvala vam na sudjelovanju. O, koliko bih želio biti među vama! Neka do vas još jedanput dopre solidarnost cijele Crkve. Ne gubite odvažnosti te zlo pobjeđujte dobrim. Sve vas povjeravam Djevici Mariji i ponavljam: s vama smo!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 343.

 

Papa je potom na talijanskome još dodao:

           “Na nekoliko stotina kilometara odavde, s one strane Jadranskog mora, svakoga se dana i dalje umire na ulicama i trgovima, a ne samo na bojištima. Umiru žene i starci, dok u redu čekaju za malo vode ili kruha. Umiru djeca, pogođena smrtonosnim olovom usred svojih bezazlenih igara. Koliko li je vaših vršnjaka među žrtvama te tragedije! Koliko satrvenih života! Stalno se govori o miru, ali se ne prestaje ratovati. Stara Europa dobro poznaje tu nečovječnu stvarnost.”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 339 – 340; OR, 11./12. rujna 1995., str. 5.

 

Rat na Balkanu izvrgnuo je ruglu svaku čovječnost

Završna Papina misa na susretu mladih Europe

Loreto-Montorso, 10. rujna 1995.

Susret europske mladeži završio je 10. rujna misom za mlade koju je predvodio Sveti Otac. U propovijedi je ponovno podsjetio na potrebu mira i nade i upozorio na rat na Balkanu te je rekao na talijanskome:

           “Ovdje smo da bismo tražili mir. Vi mladi niste iskusili Prvog i Drugog svjetskog rata – ali prije svega europskog – koji su donijeli razaranja i smrt u tolike kuće našega kontinenta. Ali smo svi svjedoci rata na Balkanu, tog beskrajnog rata koji je izvrgnuo ruglu svaku čovječnost, i nastavlja rušiti kuće, škole, učilišta, pretvarajući nekad vedra mjesta rada i života u groblja u kojima je pokopano najviše mladih, budući da ponajprije oni gube živote na bojišnicama ovoga beskorisnog rata. Prigibamo svoja koljena nad grobovima tolikih mladih zajedno s njihovim zaplakanim očevima i majkama. I dok za njih molimo vječni pokoj, nijemim govorom njihove smrti zaklinjemo sve odgovorne za rat da počnu misliti misli pomirbe i mira. Činimo to uvjereni da tumačimo osjećaje svih ljudi dobre volje. Nužno je da se svatko zauzme kako bi se čuo njegov glas i kako bi učinio nešto za mir.”

Na kraju mise Papa je izmolio molitvu Anđeoskoga pozdravljenja te se je mladima obratio na 22 jezika. Nazočnim mladima iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine, kojih je bio poveći broj, na hrvatskome je rekao:

           “Ispunite ljubavlju i pravdom ponore koje je iskopalo nasilje!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 351 i 355; OR, 11./12. rujna 1995., str. 7; VB, 1-4/95, str. 56.

 

Nastavite moliti za mir u napaćenoj Bosni i Hercegovini

Poziv okupljenim vjernicima na molitvu za mir

Vatikan, Trg sv. Petra, 13. rujna 1995.

Papa Ivan Pavao II. ponovno je u srijedu, 13. rujna, nakon kateheze na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu na talijanskome jeziku pozvao vjernike na molitvu za mir u Bosni i Hercegovini. Tom je prigodom, među ostalim, napomenuo da je za 17. listopada pozvao k sebi u Rim sve katoličke biskupe s područja Bosne i Hercegovine, Hrvatske, jugoslavenske federacije, Makedonije i Slovenije:

           “Ispunjen zahvalnošću prema Gospodinu za nezaboravni susret s tolikim mladima, okupljenima oko Gospe Loretske, želim vas danas pozvati da nastavite moliti za mir u jugoistočnom dijelu Europe, napose u napaćenoj Bosni i Hercegovini. Mnogi dijelovi tamošnjeg pučanstva još su uvijek žrtve teških patnji, no svi želimo da pregovori koji upravo traju budu prvi koraci prema postignuću mira. Znamo kako je teško graditi mir na čvrstim i pravednim temeljima. Sve to zahtijeva ne samo poštovanje svih ljudskih prava, povratak izbjeglica i prognanika nego ponajviše oproštenje i pomirenje. Katolička Crkva, vjerna povjerenom joj poslanju od Gospodina, nastavit će promicati i podupirati svako nastojanje ‘graditelja mira’. S tim u vezi pozvao sam u Rim, u utorak, 17. listopada, biskupe Bosne i Hercegovine, Hrvatske, jugoslavenske federacije, Makedonije i Slovenije, da zajedno s njima razmotrim kako pospješiti dolazak trajnog mira i kako izaći ususret pravednim zahtjevima svih žrtava toga beskonačnog rata. Pozivam vas da već sad molite za dobar ishod toga susreta.”

Na hrvatskome Papa je pozdravio ovim riječima:

           “Srdačno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike. Dobro došli! Svakomu od vas koji ste ovdje nazočni i vašim obiteljima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 368; IKA, 14. rujna 1995., str. 7.

 

Molite krunicu kako biste isprosili pravedan mir u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 27. rujna 1995.

           “Dragi hrvatski hodočasnici, srdačno vas pozdravljam! Za koji dan će početi mjesec listopad, mjesec posvećen Kraljici Svete Krunice. Želim vas zbog toga pozvati da u tom razdoblju ustrajnije molite krunicu, bilo pojedinačno bilo u svojim obiteljima i župama, kako biste od Marije, Otkupiteljeve Majke, isprosili pravedni mir u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj te u drugim krajevima svijeta gdje su ratovi i napetosti. Vama i vašim obiteljima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 652; OR, 28. rujna 1995., str. 5; GK, 8. listopada 1995., str. 3.

 

Apostolski blagoslov hrvatskim hodočasnicima

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 11. listopada 1995.

           “Srdačno pozdravljam sve vas koji ste došli iz Hrvatske i svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 816.

 

Ovaj naš susret mora biti “znak” da nasilje i ugnjetavanje ne smiju imati posljednju riječ

Susret Pape s biskupima država uspostavljenih na području bivše Jugoslavije

Vatikan, 17. listopada 1995.

Papa Ivan Pavao II. pozvao je u Rim i sastao se 17. listopada 1995. u Vatikanu s biskupima iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i SR Jugoslavije. Bili su nazočni i papinski izaslanici akreditirani u zemljama bivše Jugoslavije te državni tajnik kardinal Angelo Sodano i pročelnik papinskih vijeća Iustita et Pax i Cor Unum kardinal Roger Etchegeray. Sastanak je priređen da bi se Sveti Otac izravno od biskupa informirao o stanju na njihovim područjima i o duhovnim potrebama s kojima se najprije treba suočiti, kao i radi razmatranja na koji način Crkva može pomoći u prevladavanju poteškoća uzrokovanih višegodišnjim ratom. Sveti je Otac na sastanku održao uvodni govor:

           “Gospodo kardinali, draga braćo u biskupstvu!

           Želio sam da se sastanemo kako bih posvjedočio da sam blizu svima vama, svećenicima, vašim suradnicima u apostolatu i svim vjernicima vaših mjesnih crkava. Znam da su vaše biskupije, osobito one u Bosni i Hercegovini, prošle svoj dugi ‘veliki petak’. Za neke od njih vrijeme kušnje još nije završeno. U svakom slučaju, pred vama se otvara beskrajno polje djelovanja. No i u drugim su zemljama brojni izazovi s kojima se treba suočiti nakon sloma komunizma: riječ je, kad se do kraja razmisli, o preoblikovanju duša! Našem je susretu cilj sasvim pastoralan. Ovdje smo kao pastiri zabrinuti za sudbinu stada da bismo razmotrili što je moguće činiti, u svijetlu i snagom Evanđelja, za pomoć svim ljudima dobre volje da krenu putem bratstva, za duhovnu i materijalnu obnovu balkanskih naroda, kako bi mladi naraštaji punim povjerenjem mogli gledati u budućnost.

           Bit će mi drago u ovom susretu od vas čuti neke odgovore glede duhovnih potreba s kojima se u ovaj čas najprije treba sučeliti. Svaki će biskup morati, kao dobri Samarijanac prolazeći svijetom, promisliti kako namjerava surađivati za izlaženje ususret najhitnijim potrebama dotičnih naroda.

           Također se moramo pitati kako bi se moglo duhovno i materijalno obnoviti taj veliki dio Europe u suradnji s drugim kršćanima i sa svakim vjernikom.

           Ovaj naš susret mora biti ‘znak’ koji će svima navijestiti da je sutrašnjica još uvijek moguća, da nasilje i ugnjetavanje ne smiju imati posljednju riječ. Ovaj susret treba također pokazati da katolici žele dati svoj osobiti doprinos miru po iskustvu opraštanja i pomirenja. Naša nam vjera kaže da ne možemo biti sretni jedni bez drugih i još manje jedni protiv drugih!

           Časna braćo u biskupstvu, u ove duge četiri godine, koje su vašim narodima donijele toliko patnji i suza, uvijek sam vam bio vrlo blizu, moleći i djelujući da bi zvijezda mira ponovno zasjala nad vašim zemljama. Blizu su vam bili i mnogi moji suradnici u Rimskoj kuriji, svaki na području svoje odgovornosti. Danas nam je Providnost dopustila da se svi zajedno sastanemo kako bismo se obnovili u pastoralnom naporu u službi Crkvi i svijetu.

           Želim zajedno s vama uputiti srdačan pozdrav onomu koji nije mogao sudjelovati u ovom susretu. Posebno se želim obratiti našemu dragom bratu banjolučkom biskupu preuzvišenom Franji Komarici, koji nije mogao izaći iz izmučenoga grada, koji još uvijek trpi tolike patnje. Zajedno s njime pozdravljam svećenike, redovnike i redovnice koji su odlučili ostati uz svoje vjernike u tom dugom razdoblju iskušenja. Neka znaju da je sva Crkva s njima, osobito Papa.

           Gospodo kardinali, dragi nadbiskupi i biskupi, zahvaljujem vam što ste se, makar uz cijenu velikih žrtava, odazvali mojem pozivu na ovaj sastanak. Neka nas svojim osobitim zagovorom prati Marija, Majka Crkve i Kraljica Mira!”

OR, 18. listopada 1995., str. 1; IKA – Dokumenti br. 42/54, 19. listopada 1995., str. 17; ASS/1995., str. 493 – 494; GK, 29. listopada 1995., str. 3.

 

Na završetku susreta što ga je papa Ivan Pavao II. imao 17. listopada 1995. s biskupima država nastalih na teritoriju bivše Jugoslavije, a na kojemu su razmatrane prilike mjesnih Crkava tijekom četverogodišnjega rata i nakon njega te prihvaćeni zaključci o daljnjemu pastoralnom i mirotvornom angažiranju mjesnih Crkava, izdano je službeno priopćenje koje je objavljeno u:

OR, 19. X. 1995., str. 1; ASS/1995., str. 519 – 520.; IKA, br. 42/95, 19. X. 1995., str. 19 – 20.

 

Neka vam proglašenje svetim Marka Križevčanina bude poticaj u pripravi za Veliki jubilej

Hodočasnicima iz Čučerja, Jastrebarskoga i Križa

Vatikan, 18. listopada 1995.

Na općoj audijenciji 18. listopada papa Ivan Pavao II. posebno je pozdravio hodočasnike iz Hrvatske:

           “Od srca pozdravljam vjernike župe Čučerje, umirovljenike iz Jastrebarskoga te posebno vjernike i gradsko poglavarstvo Križevaca, grada u kojemu je rođen sv. Marko Križevčanin, mučenik. Žarko želim da proglašenje svetim vašega sunarodnjaka i sugrađanina i drugih košičkih mučenika, koje je bilo 2. srpnja ove godine, bude novi poticaj čitavoj Katoličkoj Crkvi u Hrvata u pripravi na Veliki jubilej 2000. unatoč velikim teškoćama koje je uzrokovao rat. Vama ovdje nazočnima i vašim obiteljima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 868; IKA, 19. listopada 1995., str. 7; GK, 29. listopada 1995., str. 4.

 

Na svakoga pojedinog od vas zazivam blagoslov svemogućega Boga

Hodočasnicima iz Hrvatske i BiH na općoj audijenciji

Vatikan, 25. listopada 1995.

           “Srdačno pozdravljam hrvatske hodočasnike iz Zagreba, Osijeka i Tomislavgrada te skupinu djece iz Sarajeva. Dobro došli! Na svakoga pojedinog od vas i na vaše najmilije zazivam blagoslov svemogućega Boga. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 942.

 

Nastavite ublažavati patnje uzrokovane stradanjima pojedinaca i obitelji u Hrvatskoj i BiH

Sestrama milosrdnicama u posebnoj audijenciji

Vatikan, 6. studenoga 1995.

Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga u povodu proslave 150. obljetnice svoje nazočnosti u Zagrebu, pohodile su Rim i bile primljene u posebnu audijenciju kod Svetoga Oca. U govoru koji im je tom zgodom održao Papa je naglasio i njihovo zalaganje za stradale u ratu u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini.

           “Drage Sestre u Kristu!

           1. Radostan sam što vas mogu primiti prigodom proslave 150. obljetnice nazočnosti vaše Družbe u hrvatskom glavnom gradu, odakle ste vrlo brzo mogle proširiti svoju djelatnost po cijeloj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao i po drugim europskim zemljama, te na američkom kontinentu, donoseći obilne plodove za Crkvu i društvo. Bog vas je pozvao da očitujete Njegovu ljubav i Njegovo providonosno milosrđe prema svakoj osobi stvorenoj na Njegovu sliku, Njemu sličnu (usp. Post 1,26). Da ta ljubav ne poznaje granice, pokazuje upravo Križ Njegova Sina, Otkupitelja čovjeka.

           2. Vaše ime Sestre milosrdnice odražava nacrt vašega djelovanja i vašu posebnu karizmu u Crkvi i za Crkvu, na korist svakoga čovjeka i svake žene. Prostrano polje vašega raznovrsnog djelovanja, koje obuhvaća skrb za bolesnike, starce i odbačene, obrazovanje mladih naraštaja, zalaganje u kulturi te dušobrižnički i apostolski rad, zahtijeva od vas, kako jučer tako i danas, vjernost iskonskoj karizmi. Crkva je potvrdila valjanost vaših Konstitucija koje su siguran put za ostvarenje evanđeoskog savršenstva o kojem govori Isus. Neka vam uzorom budu divni primjeri sv. Vinka Paulskoga i sv. Lujze de Marillac koji su 1633. osnovali veliku obitelj Kćeri Kršćanske Ljubavi, kojoj pripada i vaša Družba.

           Nastavite sijati dobro sjeme kršćanskoga milosrđa. Iskustva stečena u prošlosti i novi obzori koji se javljaju pred Crkvom i društvom danas na pragu 2000., u ozračju ponovno uspostavljene slobode svake osobe i cijeloga društva, zahtijevaju od vas razbor i odvažnost u donošenju odluka u skladu s poticajima Duha Svetoga. U tom se okviru od vas očekuje i dodatni napor u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kako biste ublažile raznovrsne patnje pojedinaca i obitelji, koje su uzrokovane bolnim desetljećima totalitarnoga i bezbožničkoga razdoblja i užasnim ratom.

           3. Neka vas, međutim, ispunjenje posebnih obveza vlastitih vašoj Zajednici ne udalji od duhovnoga opsega redovničkoga života. Uvijek posvećujte dovoljno vremena za molitvu i razmatranje, kako na razini Zajednice, tako i osobno, stavljajući u središte svojega duhovnog života sudjelovanje u svetoj misi i molitvu Časova.

           Da biste uistinu mogle biti blizu svojoj braći i sestrama, morate uvijek sve više i više bivati bliže Bogu. Današnjem su svijetu potrebne osobe koje znaju ujediniti karitativni rad i molitvu. Naime, pozvane ste, slijedeći evanđeoske savjete i ostajući vjerne svojoj karizmi, svjedočiti trajne vrijednosti i čovjekov nadnaravni opseg. Od vas se na osobit način očekuju djela milosrđa vlastita ženskoj naravi.

           4. Želio bih ovom zgodom očitovati svoju zahvalnost za sve što vaša Družba čini kako bi papinska predstavništva u Zagrebu i Beogradu mogla obavljati svoj posao na dobro mjesnih Crkvi u tim dvjema zemljama.

           Dok vas povjeravam Presvetoj Djevici, koja je bila prva učenica svojega Božanskog Sina, vrlo rado vama i cijeloj vašoj Družbi udjeljujem poseban apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 1032 – 1034.

 

Svaka pomoć pružena izbjeglicama i prognanicima pridonosi izgradnji budućnosti mira

Hodočasnicima iz zagrebačkoga naselja Sopot na općoj audijenciji

Vatikan, 8. studenoga 1995.

           “Srdačno pozdravljam sve vjernike župe Tijela Kristova iz Sopota u Zagrebu, poglavito dragovoljce zauzete u pružanju pomoći pojedincima i obiteljima, koje su nasilje i rat prisilili da napuste svoje domove. Predragi, nastavite svoje plemenito djelo, jer svaka pomoć pružena izbjeglicama i prognanicima pridonosi izgradnji budućnosti mira koja je prijeko potrebna pučanstvu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i svemu pučanstvu jugoistočne Europe. Vama ovdje nazočnima, vašim obiteljima i onima koji su našli utočište u vašoj župi vrlo rado udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 1047 – 1048; OR, 9. studenoga 1995., str. 5; GK, 19. studenoga 1995., str. 4; IKA, 9. studenoga 1995., str. 5.

 

Pozdrav i blagoslov

Hodočasnicima na općoj audijenciji

Vatikan, 15. studenoga 1995.

           “Pozdravljam sve hrvatske hodočasnike. Dobro došli! Vama ovdje nazočnima i članovima vaših obitelji vrlo rado udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 1127.

 

Poziv međunarodnoj zajednici za obnovu razorenih gradova i sela

Papin komentar Daytonskog sporazuma i pozdrav hodočasnicima iz Stubičkih Toplica i Osijeka

Vatikan, 22. studenoga 1995.

Sveti je Otac za vrijeme redovite opće audijencije u srijedu 22. studenoga, među ostalim, progovorio na talijanskome i o sporazumima upravo postignutima u Daytonu:

           “Jučer je kasno poslijepodne stigla s nadom očekivana vijest o postignuću mirovnoga dogovora za napaćenu Bosnu i Hercegovinu. U ovom tako važnom trenutku za ona narode i za europsku povijest želim svim sudionicima mučnih pregovora uputiti srdačnu čestitku za ustrajnost koju su pokazali sve do zaključenja sporazuma. Zahvaljujemo Bogu za sve postignuto, ali i dalje ostaje žurni poziv na molitvu kako bi svi koji su zahvaćeni tim dugim postupkom – mislim navlastito na brojne žrtve sukoba: na izbjeglice, na iseljene i na sve ostale – imali potrebnu volju i snagu da ga privedu kraju. I danas također obnavljam poziv međunarodnoj zajednici da velikodušno podupre materijalnu, društvenu i duhovnu izgradnju gradova i sela koja je razorio sukob. Neka Bog blagoslovi mirotvorce koje sam Isus naziva ‘Sinovima Božjim’ (usp. Mt 5,9).”

Nazočnim hrvatskim hodočasnicima Papa se obratio na hrvatskom ovim riječima:

           “Od srca pozdravljam vjernike župe Sv. Josipa u Stubičkim Toplicama i članove Akademskoga zbora Sveučilišta ‘Josip Juraj Strossmayer’ u Osijeku. Ne prestajući ustrajno moliti Boga za uspostavu i učvršćenje pravednoga i trajnog mira u vašoj Domovini i na području cijele jugoistočne Europe, svima vama rado udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 1187 – 1188., 1191; OR, 23. studenoga 1995., str. 1 i 5; GK, 3. prosinca 1995., str. 3; ASS/1995., str. 585; IKA, 23. studenoga 1995., str. 6 – 7.

 

Uzdajte se u Isusa Krista koji po svojoj ljubavi ne ostavlja nijednoga patnika

Pismo Hrvatsko-američkome društvu za pomoć invalidima

Vatikan, 3. prosinca 1995.

Papa Ivan Pavao II. uputio je pismo i božićnu čestitku hrvatskim invalidima te organizatorima i sudionicima projekta Rukom u ruci do sunca Hrvatsko-američkoga društva:

           “Draga braćo i sestre!

           1. Srdačno pozdravljam članove Hrvatsko-američkoga društva okupljene oko projekta Rukom u ruci do sunca, kojemu je svrha promaknuće hendikepiranih osoba, te sve sudionike priredbe Dosegnimo sunce, koju prenosi Hrvatska televizija a koja je priređena da bi javnost učinila osjetljivijom za pitanja osoba s dodatnim potrebama.

           Svoj pozdrav pun ljubavi šaljem poglavito braći i sestrama koji svakodnevno proživljavaju nevolje i patnje zbog svojega hendikepa što je nerijetko uzrokovan također užasnim ratom koji je tolikim ljudima nanio fizička oštećenja. Poručujem im: računajte na ljubav Isusa Krista koji je u svim zgodama očitovao svoju posebnu skrb za patnike i po svojemu je križu preuzeo na se bol svakoga čovjeka! Kod Njega možete naći neiscrpnu utjehu i milost da s pouzdanjem idete naprijed unatoč svim teškoćama.

           Želim također ohrabriti i one koji se trude oko pružanja moralne i materijalne pomoći ovoj našoj napaćenoj braći i sestrama, a među njima su poglavito njihovi roditelji i rodbina. Neka uvijek imaju na umu da je njihov trud djelotvorni način življenja zapovijedi ljubavi koja je srž kršćanskoga življenja. Služeći braći i sestrama koji su obilježeni boli i potrebom služe zapravo Kristu koji je rekao: ‘Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,40)

           2. Riječ je o služenju koje valja obavljati umom i srcem, jer osobe kojima je potrebna dvorba ne očekuju isključivo materijalnu pomoć. Njima je navlastito važno da ih se shvaća, voli, prihvaća i vrjednuje. Zbog toga s njima valja izgraditi stav sudioništva, prijateljstva i suradnje koji će im omogućiti da se uvijek osjećaju ugodno i pomoći im da postanu djelatni subjekti društva. Ono što te osobe mogu dati vrlo je često veće od onoga što se vidi na prvi pogled, uz uvjet da ih se poštuje kao ‘osobe’, obdarene posebnim vlastitim ljudskim darovima.

           3. Potrebno je, dakle, stvoriti uvjete kako bi svatko, u skladu sa svojim mogućnostima, mogao pružiti vlastiti doprinos, bez osjećaja da je komu na teret, da je omalovažavan i zapostavljan radi svojih fizičkih teškoća. I na taj se način izgrađuje civilizacija ljubavi koja u prvoj točki svojega programa mora sadržavati poštivanje i promaknuće ljudskoga života i njegova dostojanstva od začeća do naravnoga ugasnuća.

           Ljudski je život neprocjenjivo dobro čak i kad sa sobom nosi teret dodatnih potreba i boli. Upravo se zbog toga i priziva na ‘čudo’ solidarnosti koji za svakoga brata i sestru koji pate postaje izraz Božje providnosti i ljubavi. Kršćani se moraju osjećati u prvim redovima u zalaganju za to, pozvani da budu, kao što i jesu, svjedoci ‘Evanđelja života’ koje se objavilo na Božić i posvema se očitovalo u Kristovu križu i uskrsnuću.

           4. Draga braćo i sestre! Posve sam uvjeren da će Hrvatska, zemlja stare kulture i kršćanske vjere, znati biti uvijek sve više također i zemlja solidarnosti na svim razinama. Nošen tim osjećajima vrlo rado udjeljujem svoj blagoslov prirediteljima priredbe Dosegnimo sunce, svim osobama s dodatnim potrebama, poglavito djeci i žrtvama rata, zatim onima koji ih dvore i njihovim ukućanima. A budući da je blizu blagdan rođenja Otkupitelja čovjeka, svima, od srca, želim: čestit Božić!“

           U Vatikanu, na prvu nedjelju Došašća, dne 3. prosinca 1995.

Papa Ivan Pavao II.

U sklopu projekta Rukom u ruci do sunca održan je tih dana, u suorganizaciji Hrvatske radio-televizije, svečani dobrotvorni koncert pod nazivom Dosegnimo sunce u tijeku kojega je pročitano Papino pismo. Prihod koncerta bio je namijenjen kupnji kolica za hrvatsku košarkašku reprezentaciju invalida.

Arhiv Hrvatsko-američkog društva za pomoć invalidima, Zagreb; IKA, 21. 12. 1995.; GK, br. 52, 31. prosinca 1995., str. 4.

 

Neka vrijeme došašća ojača u vama vjeru i nadu

Hodočasnicima iz Zagreba i Ivankova na općoj audijenciji

Vatikan, 6. prosinca 1995.

           “Srdačno pozdravljam vjernike župe Sv. Nikole Tavelića u Zagrebu i nastavnike iz Ivankova kraj Vinkovaca. Predragi, neka vrijeme Došašća koje je počelo ovih dana ojača u vama vjeru i nadu kako biste s radošću mogli slaviti Božić, svetkovinu rođenja Isus Krista koji ljudima pruža pravi mir. Svima vama i vašim obiteljima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 1324; GK, 17. prosinca 1995., str. 4.

 

Na svakoga pojedinog zazivam Božji blagoslov

Mladim Hrvatima koje je ugostila talijanska udruga Hoteli za mlade na općoj audijenciji

Vatikan, 20. prosinca 1995.

           “Srdačan pozdrav svim hrvatskim hodočasnicima. Dobro došli! Na svakoga pojedinog od vas i na sve vaše mile i drage zazivam Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!”

Ins., XVIII., 2, 1995., str. 1426; OR, 21. prosinca 1995., str. 5.

 

Božić

Vatikan, 25. prosinca 1995.

Ove godine zbog bolesti Papa nije predvodio božićnu misu u bazilici sv. Petra. Pojavio se samo nakratko na prozoru svoje radne sobe i pročitao skraćenu božićnu poruku. Kod čitanja, osjetivši slabost, čestitao je Božić samo na talijanskome i francuskome i dalje nije mogao nastaviti. Tako su božićne čestitke na drugim jezicima, kao i na hrvatskome, te godine izostale.