Župa sv. Križa u Vodicama kraj Šibenika ove godine slavi višestruki jubilej Gospina svetišta na brdu Okit – 350. obljetnicu izgradnje prve crkve, 70 godina klena koji je ispred nje rastao i svake treće božićne noći cvao te 25 godina od početka izgradnje današnje crkve. Zato je na naslovnici trobroja slika vodičke Gospe od Okita (Gospe s Malim Isusom i škapularom u njegovoj ruci), a zadnja korica posvećena je svetištu na Okitu. Uz prilog o povijesti crkve na ovitku je njezina fotografija. Tu je i razgovor s vodičkim župnikom don Franjom Glasnovićem o slavljima.

„Budući da smo prošli najteže razdoblje zaraze koja još uvijek hara”, urednik fra Petar Lubina osvrće se u uvodnoj riječi na proteklo razdoblje i prognoze o tome što nas čeka, ističući kako se ništa ne će dogoditi ako nismo ništa naučili od svega što smo preživjeli i ostanemo isti. Usred ljetnih blagdana posebno mjesto zauzima Velika Gospa. Zato su između Papinih riječi izabrane one o Marijinu Veliča kao kliktaju Bogu, a njih dopunjuje razmatranje Ivana Bordožića o Marijinu uznesenju kao daru milosrđa. Brojni se osjećaju osiromašenima. Susrećemo ih na svakom koraku, pa se u svom članku Stanko Jerčić pita koliko u njima (ne)prepoznajemo Isusa koji je rekao kako ćemo siromahe uvijek imati uza se. Gospa i danas posreduje svojim zagovorom tolikima koji se u nj pouzdavaju, o čemu ovog puta svjedoči Marija Cvitković.

Dinko Aračić predstavlja srednjovjekovnog umnika Erazma Roterdamskog (1469.-1536.) kao mariologa, Ante Branko Periša veoma poznatu sliku „Gospice”, znane i kao „Cigančicu”, Roberta Ferruzzija i njezin nastanak, a Miljenko Sušac obrađuje euharistijsku duhovnost. Danijela De Micheli Vitturi piše o predahu nakon završetka akademske godine i kako ga iskoristiti, a Petar Lubina na središnjoj dvostranici obrazlaže „smijemo li Gospu nazivati Kraljicom Hrvata”. U rubrici „Moja djeca i ja” zgodica je kako se djeca bore u kući za kolač, slično kao i političari za svoj na izborima. Nikola Kuzmičić piše o molitvi za Domovinu, Kristian Stipanović o potrebi i važnosti šutnje u tišini, a Pere Marinić donosi legendu o ruži. Tu su i kratka razmatranja uz otajstva krunice, savjeti kako biti bolja snaha i svekrva, misli o Gospi bl. Marije Propetoga Petković i šale te vijesti iz domovine i svijeta. Među njima posebno je istaknut kratki životopis sl. Božje P. M. Jaricot, utemeljiteljice Žive krunice, u povodu njezina novoga koraka bliže prema oltaru.