Osvrćući se u homiliji na Salomonovu radost zbog izgradnje Hrama, koju je izrazio kroz svoju molitvu upućenu Jahvi, mons. Barišić naglasio je: „Vjerujem da su istu radost osjetili naši preci kada je 1620. godine, četiri godine nakon izgradnje, posvećena ova Crkva – mjesto susreta Boga i čovjeka“.

„Osim ove crkve na našem su području izgrađene brojne kapele posvećene Blaženoj Djevici Mariji. Crkva i kapele su znak vjere naših predaka. Svaku večer u obiteljima je prevladavala molitva, obitelj je bila Crkva u malom. Zbog takve vjere naših predaka, vjere koja se temeljila na Kristu – zaglavnom kamenu, svaka nedjelja ispred ove crkve je bila odraz duhovnog bogatstva i zajedništva. Naši pradjedovi bi ovdje pričali o svakodnevnim životnim problemima, a znamo da ovdje život nije bio lagan. Kuga, glad, suša i ratovi, ugrožavali su živote naših predaka. No, bez obzira na sve opasnosti, oni su bili svjedoci svoje vjere. Zbog toga su ovu crkvu nazvali po svetom Ivanu Krstitelju koji je neustrašivo svjedočio za Krista, usmjeravajući živote ljudi prema Njemu. I mi smo danas pozvani, po primjeru svojih predaka, prenositi bogatstvo vjere budućim naraštajima“, nastavio je. 

Pojasnio je i „da hram i crkva bez ljudskog zajedništva ostaju samo građevine“, ustvrdivši: „Kuća bez normalnih obiteljskih odnosa nije dom. Isto tako, nema žive Crkve bez poštenja, ljubavi, solidarnosti i brige za bližnjega. Mi ljudi smo slabi i ograničeni te nam je zato u izgrađivanju žive Crkve potrebna Isusova pomoć. On je kamen zaglavni na kojem trebamo temeljiti našu stvarnost i društvo te sve međuljudske odnose“.

Govoreći o evanđeoskom tekstu, nadbiskup je istaknuo „da se pred Gospodinom možemo pojaviti samo s valutom darovanosti koja se stječe kroz pomoć i opraštanje bližnjemu“, dodavši „kako je ljubav besplatna te da je trebamo na jednak način pružiti svim ljudima bez obzira na društveni položaj“. 

„Neka nam iskustvo naših predaka bude putokaz kako bismo postali prepoznatljivi Kristovi učenici“, zaključio je. 

S nadbiskupom su koncelebrirali župnik don Mladen Margeta i kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ratomir Vukorepa. Na misi su pjevali pučki pjevači. Na kraju mise župnik Margeta zahvalio je nadbiskupu na dolasku te svima koji su pridonijeli proslavi obljetnice. 

Crkva Sv. Ivana Krstitelja izgrađena je 1616. godine, a zbog povijesnih okolnosti uvjetovanih turskom vlašću posvećena je 11. lipnja 1620. godine po rukama trebinjsko-mrkanskog biskupa Krizostoma Antića. Slovila je kao župna crkva sve do izgradnje nove crkve 1975. godine na Mliništu, posvećene Srcu Isusovu i Srcu Marijinu. Te godine župa je promijenila i naslovnika, ali je zadržala naziv Vidonje, iako danas u tom starom brdskom selu nitko ne živi. 

Crkva je jednobrodna romanička građevina, presvođena. Na pročelju je kamena osmerokraka rozeta, a na vrhu pročelja bio je kameni zvonik na preslicu za tri zvona. Godine 1959. crkva je izmijenila nutarnji i vanjski izgled. Za župnika don Tomislava Karamana uklonjen je narteks i za njegovu dužinu crkva je produžena, pročelje je dobilo današnji izgled, a zvonik na preslicu zamijenjen je betonskom preslicom za tri zvona. Pobočni oltar je izmijenio stari izgled, a veliki mramorni oltar podignut je za jednu stepenicu. Na njemu su kipovi Srca Isusova iz 1905. godine i sv. Ivana Krstitelja iz 1904. godine. Mramorno svetohranište ostalo je neizmijenjeno. 

Prije II. svjetskog rata u Župi je bilo više od tisuću duša, no nakon rata brdska su sela posve opustjela, a narod se preselio uz cestu. Danas u njoj žive 304 stanovnika.