Kako je predvoditelj misnoga slavlja istaknuo na samom početku homilije, propovijed koju je pripremio nije klasična. S okupljenim vjernicima podijelio je neka iskustva i uspomene koje ima na pokojnog brata Bonaventuru.

„Kada me je prije dvadesetak dana gvardijan s Kaptola fra Zdravko zamolio da večeras predslavim misu i kažem nekoliko riječi o patru Dudi, odmah su se kao na filmskoj vrpci počeli redati brojni prekrasni susreti i zgode s ocem Bonaventurom Dudom. Neki od tih događaja ostali su u neizbrisivom sjećanju i utjecali su na moj duhovni rast, fratarski, svećenički i svekoliki rast moga života”, rekao je fra Jure.

Spomenuo je samo neke, jer kako je rekao, „odvelo bi nas u nedogled kada bismo pričali što smo sve doživjeli s patrom Dudom.”

Fra Jure prisjetio se jednog prizora iz Lurda. „Mislim da je to bilo 1979. godine. Te sam godine početkom ljeta susreo pred Lurdskom špiljom oko 14 sati patra Bonaventuru. Približavajući se toj špilji s grupom hodočasnika, izdaleka sam primijetio jednog fratra na koljenima s kapucom na glavi, uronjenog u dubokoj molitvi. Znatiželjan, kakav sam uvijek bio, pristupio sam sasvim blizu i sagnuvši se malo sa strane, pogledao koji je to fratar uronjen u molitvu pred likom Gospe Lurdske. On je, prepoznavši me, rekao: ‘A to si ti kršćanine!’ I nasmijali smo se obojica. Ne želeći ga ometati u molitvi, odmah sam se udaljio. Promatrao sam ga iz daljine kako je molio na koljenima. Nije se dao rastresti ljudima koji šeću oko špilje. Iz toga prizora još kao mlad svećenik naučio sam više o molitvi nego od svih knjiga koje sam pročitao i predavanja koja sam tokom svoga života slušao.”

Potom se prisjetio dolazaka patra Dude u Dubravu, u samostan sv. Mihaela. „U radosnim ili žalosnim trenucima uvijek je bio prvi kod nas u Dubravi. Dolazio je redovito pješice. Dio puta vozio se tramvajem, a dio pješice. Kada sam ga htio dio puta povesti, nikada nije pristao, rado je pješačio.

Prvi je došao k nama kad je umro pater Tomislav Šagi Bunić, njegov veliki prijatelj, prvi kad je umro pater Zdenko Tenšek. Dobro se sjećam tih zgoda, svi smo zajedno plakali, ali on nas je i tješio. Bio je s nama u toliko drugih brojnih prilika. S nama je dijelio radosti i žalosti, nade i tjeskobe.”

Kad je izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost pripremala izdanje Novog zavjeta s uvodima i bilješkama, pater Duda povjerio je prijevod uvoda i pastoralne poslanice i njima pripadajuće bilješke fra Juri Šarčeviću. „Kad sam završio prijevod s talijanskoga na hrvatski, prilikom prvog susreta rekao mi je: ‘Vi ste to izvrsno preveli!’ Kao mladom prevoditelju, to mi je bilo veliko priznanje i ohrabrenje za daljnji rad.”, kazao je propovjednik.

„Izvan svake sumnje velebno je njegovo djelo te osobni doprinos cijeloj Crkvi u Hrvatskoj, ali i svijetu. Tako velika ostavština može izaći na vidjelo i postati još većom u procesu njegova uzdizanja na čast oltara”, kazao je u zaključnim riječima homilije fra Jure Šarčević.

Fra Bonaventura Duda preminuo je 3. kolovoza 2017. u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu, u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva. Većinu života živio je i djelovao u Franjevačkom samostanu sv. Franje na Kaptolu. Bio je redoviti profesor na KBF-u u Zagrebu i pročelnik Katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta. Bio je profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu i dopisni član HAZU.

Bio je glavni urednik Zagrebačke Biblije, kapitalnog prijevoda Svetog pisma iz 1968. godine. Sudjelovao je u pokretanju Glasa Koncila. Širitelj je misli Drugoga vatikanskoga sabora. S fra Jerkom Fućakom preveo je Novi zavjet za potrebe Hrvatskoga lekcionara. Pisac je mnogih knjiga. Pripremao je materijale za kauze slugu Božjih fra Vendelina Vošnjaka i fra Alekse Benigara, a surađivao je i na procesu bl. Alojzija Stepinca, o. Ante Antića i postavio temelje procesu sestre Marice Stanković. Dobitnik je niza hrvatskih i stranih nagrada i priznanja.