Radovi na restauraciji kipa započeli su još sredinom travnja, no to je samo jedna od faza obnove, a želja je da se, osim kipa spomenik Presvetoga Trojstva obnovi u cijelosti, kako bi mu se vratio stari sjaj, te kako bi spomenik ponovno krasio taj dio Srijemske Mitrovice i bio na ponos cijelom Gradu.

Spomenik na čast Presvetoga Trojstva u Srijemskoj Mitrovici, prema stručnoj procjeni, podignut je u drugoj polovici 19. stoljeća, iz čega se može iščitavati njegova povijesno-kulturološka vrijednost, ali i velika važnost za rimokatoličku zajednicu u Srijemskoj Mitrovici. Od podizanja spomenika on postaje pravi istinski simbol života i prisutnosti Crkve na tom prostoru i u tom gradu, a kako se radi, po dimenzijama o uistinu impozantnom spomeniku, postao je pravi i prepoznatljivi simbol toga dijela Srijemske Mitrovice. O tome svjedoči i sam govor i nazivanje: Trojstveni plac.

Projekt obnavljanja spomenika na čast Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici od velike je važnosti. Time se pokazuje briga za prošlost koja je tamo uistinu bogata, te želja da ne propada ono što su preci ostavili. U isto vrijeme to je briga za sadašnjost, jer obnovom spomenika vraća se lijepo lice, ne samo Trojstvenoga placa, nego i lijepo lice Grada, pa je to i briga za budućnost.

Spomenik čini veoma značajnim stil njegove gradnje. Naime, pretraživanjem istih spomenika (Pestsäule ili Ehrensäule) koji se nalaze u drugim gradovima (npr. Požega, Vinkovci, Osijek…) i u međuvremenu su obnavljani, može se vidjeti da je riječ većinom o tzv. kužnim pilovima. To znači da se centralni kip koji predstavlja Presveto Trojstvo nalazi na stupu ili na tri stuba. U Srijemskoj Mitrovici je riječ ne o pilu, nego o monumentu. U Subotici se može naći kip Presvetoga Trojstva na kvadratnom postolju (stubu), ali čini se da spomeniku u Srijemskoj Mitrovici, zbog položaja i načina gradnje treba dati veću pažnju i značenje.

Stoga, kada se govori o spomeniku Presvetoga Trojstva u Srijemskoj Mitrovici, govori se ne samo o spomeniku nego o istinskom simbolu vjere koji nastaje u drugoj polovici 19. stoljeća. To ga čini prepoznatljivim simbolom ne samo jednog dijela Srijemske Mitrovice, nego i cijeloga Grada. Obnova toga spomenika je ne samo opravdana, nego veoma važna za sam Grad, a time i za tamošnje katolike.

U sklopu negdašnje Austro-Ugarske Monarhije postojala je duga tradicija podizanja spomenika u čast Presvetom Trojstvu ili na čast Blaženoj Djevici Mariji, posebno u 18. stoljeću. Na temelju toga se može reći da je izrada tih i takvih spomenika svojevrsno obilježje srednjoeuropskoga kulturološkog kruga. Uobičajena svrha podizanja  spomenika na čast Presvetom Trojstvu bila je istaknuti simbol kršćanskog vjerovanja, te posvijestiti da je Crkva čuvarica tog vjerovanja.

Za razliku od spomenika na čast Blaženoj Djevici Mariji, koji su podizani kao  znak zahvale zbog izbavljenja od epidemije kuge koja je poharala Europu toga vremena (Pestsäule), spomenici na čast Presvetom Trojstvu oznaka su svojevrsne komemoracije (Ehrensäule), te su podignuti na čast Trojedinom Bogu i kao pokazatelj snažne prisutnosti, slave i moći Rimokatoličke Crkve.

Podizanje religioznih spomenika u obliku stuba ili stubova, okruženih figurama ili kršćanskim simbolima, bio je javni izraz vjere koja je cvjetala u dijelu katoličke Europe, osobito u 17. i 18. stoljeću. Takvi spomenici nastaju zalaganjem pojedinih mjesta, društava (bratovština) ili osoba, a podignuti su u znak zahvalnosti nebeskim zaštitnicima na zaštiti od svega što ugrožava ljudski život ili egzistenciju, npr. požar, poplava, kužna bolest,… U kulturološko–povijesnom kontekstu, za određeno područje najvažniji je izbor likova svetaca, tj. nebeskih zaštitnika.

Većina tih spomenika povezana je s imenima svetaca zaštitnika od raznoraznih bolesti i elementarnih nepogoda. Dominantni motiv je lik Presvetoga Trojstva u punoj plastici, koji se nalazi na vrhu spomenika. Uz taj dominantni motiv, najčešći motiv je sveti Rok, ispovjedalac (zahvaljujući dubokoj vjeri čudesno se oporavio od kuge) i sveti Sebastijan (ranokršćanski mučenik koji je u srednjovjekovnoj simbolici prihvaćen kao zaštitnik od kuge). Često se stavlja motiv svete Barbare, zaštitnice umirućih, kao i dva kasnija sveca zaštitnika sveti Franjo Ksaverski i sveti Karlo Boromejski, koji su u okvirima svjetske povijesti ostavili značajni trag.

Na prostoru današnje Vojvodine podignuto je tijekom 18. i 19. stoljeća više spomenika posvećenih Presvetom Trojstvu, koji su tijekom vremena postali prepoznatljivim znakovima gradova u kojima su se nalazili. Većina spomenika te vrste u Vojvodini, nažalost je potpuno uništena u prvim godinama nakon II. svjetskog rata (npr. spomenici Presvetom Trojstvu u Novom Sadu i Somboru), dok se tek mali broj sačuvao do sadašnjeg vremena. Najznačajniji spomenik tog tipa nalazi se na putu Ruma–Irig. Spomenik su podigli žitelji Rume, u znak zahvalnosti nebeskim zaštitnicima jer su ih sačuvali od kužne pošasti.

Spomenik Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici podignut je u drugoj polovini 19. stoljeća u neposrednoj blizini rimokatoličke crkve Svetog Dimitrija (1810.) i zgrade župnoga dvora (1827.), u samom središtu parka koji uokviruje Ulica sv. Dimitrija. Na tom se mjestu krajem 19. i početkom 20. stoljeća odvijala živa trgovina mješovitom robom i živežnim namirnicama. Stoga je cijeli prostor upravo po tom spomeniku dobio prepoznatljivi naziv Trojstveni plac. Nasuprot spomenika Presvetom Trojstvu je 1927. podignuta i zgrada Hrvatskog doma, te je taj dio Grada postao središte vjerskog i kulturno–prosvjetnog života mitrovačkih Hrvata.

Spomenik Presvetom Trojstvu u Srijemskoj Mitrovici pripada javnoj plastici. Izrađen je od pješčanog kamena i djelo je nepoznatog autora. Postavljen je na troetažni postament i sastoji se od tri cjeline – kvadratne osnove ili baze, šire i uže. Na postamentu je stub kvadratnog presjeka koji se sužava prema vrhu. A na samom vrhu je „grupa likova“ koja prikazuje Presveto Trojstvo. Kvadratna osnova spomenika je naglašena s četiri masivna osmerokutna stuba, prislonjena uz kutove kamenog postolja. Stubovi su oslonjeni na kvadratne postamente, zasječene u kutovima. Izvorno se na stubovima nalaze šire kvadratne baze, na kojima su bile postavljene četiri skulpture svetaca zaštitnika izrađenih u punoj plastici, što se može uočiti na arhivskoj fotografiji. Prema usmenom svjedočanstvu, skulpture su nakon II. svjetskog rata, uklonjene na nepoznatu lokaciju, a na temelju sačuvane arhivske građe, nemoguće je rekonstruirati o kojim se svecima zaštitnicima radi.

Na osnovu šire kvadratne baze spomenika postavljeno je stepenasto uvučena uža kvadratna baza, čiji su kutovi, također naglašeni s četiri niža stubića osmerokutnog presjeka, čije su stranice okomito izdvojene plitkim i uskim nišama koje se završavaju tzv. Saracenskim lukom. Svaka od četiri strane tog postolja ima u središnjem dijelu dominantan motiv rozete koja je na južnoj i sjevernoj strani oblikovana stiliziranim listovima akantusa, dok je na istočnoj i zapadnoj strani korišten stilizirani floralni ornament u kombinaciji s volutama.

Iz toga niskog masivnog postolja izrasta stub kvadratnog presjeka naglašen na kutovima izduženim i uzanim nišama poput onih koje se javljaju na niskim stubićima. Središnji dio stuba zauzima motiv u vidu bifore, rađen u plitkoj plastici. Ovaj motiv se javlja na istočnoj, zapadnoj i južnoj strani stuba, dok je na sjevernoj stani, prema kojoj je okrenuta monumentalna skulptura Presvetog Trojstva, izvedena plitka polukružna niša s lunetom koju čini niz utisnutih krugova. U gornjem dijelu stuba se sa sve četiri stane nalazi po jedna kartuša uokvirena otvorom elipsoidnog oblika. I u ovom slučaju je postignuta simetrija tako da se međusobno poklapaju motivi na istočnoj i zapadnoj strani stuba, dok su identični motivi na sjevernoj i južnoj strani.

Završnicu spomenika čini reprezentativna „grupa likova“ koja prikazuje Presveto Trojstvo – Bog Otac, prikazan kao starac duge brade koji blagoslivlja desnom rukom i  Isus Krist koji desnom rukom pridržava križ (križ nedostaje). Ovu kompoziciju zaokružuje središnji motiv – Duh Sveti, koji je prikazan u vidu goluba oko kojeg se radijalno šire zraci (uništeni tijekom vremena).