Liturgijska čitanja: Iz 40,1-5.9-11; Tit 2,11-14; 3,4-7; Lk 3,15-16. 21-22;

Dragi jubilarče, oče Bonaventura,
mnogopoštovani generalni ministre Reda franjevaca manje braće,
oče Jose Rodriguez Carballo,
preuzvišeni izabrani biskupe,
mnogopoštovani oci provincijali,
draga braćo prezbiteri, đakoni,
redovnici, časne sestre redovnice,
predraga braćo i sestre u Kristu!

1. Danas slavimo krštenje Gospodinovo. Blagdanom Isusova krštenja završava božićno vrijeme crkvene godine, to jest spominjanje otajstava vezanih uz prvo očitovanje Isusa Krista njegovima, Izraelu i narodima. Ovaj je blagdan veoma star, nekada se slavio u okviru Bogojavljenja. Isusovo je krštenje izrazito bogojavljenjski čin. Ono je teofanija, bogoočitovanje. Ono nas prisjeća i na slične novozavjetne događaje bogoočitovanja, kao što su Isusovo preobraženje ili Isusovo uzdignuće na križu.
Isusovo javno djelovanje započinje njegovim krštenjem u Jordanu po Ivanu Krstitelju. Evanđelist Luka u uvodu izvješća o krštenju svečano navodi Isusovo vremensko mjesto u svjetskoj povijesti, u petnaestoj godini vladanja cara Tiberija. To će reći da Isusovo djelovanje ne smijemo promatrati kao neko “bilo kada”, gotovo mitsko, koje istodobno može značiti i “uvijek” i “nikada”. Posrijedi je povijesni događaj, koji možemo točno datirati, događaj koji u sebi nosi svu ozbiljnost ostvarene ljudske povijesti.

2. Izaijin navještaj iz prvog misnog čitanja: “Glas viče: Pripravite put Gospodnji u pustinji”, evanđelist povezuje s poslanjem Ivana Krstitelja. Radi se o Božjem spasiteljskom zahvatu. Njemu treba otvoriti vrata, pripraviti mu put. S Ivanovim propovijedanjem na Jordanu riječi nade iz davnine postale su stvarnost. “Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist”. A kako li su samo morale zvučati usred mnoštva Ivanove riječi: “Dolazi jači od mene”.
Kad se krstio sav narod – bilježi sveti Luka – krstio se i Isus. Isus je na svoja ramena uzeo teret krivnje svega čovječanstva i ponio ga u Jordan. Isus svoje javno djelovanje započinje stupanjem na mjesto grješnika. Uranjanjem u vode Jordana on izvršuje čin solidarnosti s grješnim čovječanstvom. Cjelokupno značenje Isusova krštenja postaje očito tek na križu. Isusovo krštenje je prihvaćanje smrti za grijehe čovječanstva, a glas s neba: “Ti si sin moj, Ljubljeni” nagoviješta uskrsnuće. Polazeći od križa i uskrsnuća vjernicima postaje jasno što se dogodilo. Isusovo krštenje je anticipacija smrti na križu, a glas s neba anticipacija je uskrsnuća.
Ivanovo krštenje vodom dobilo je puno značenje u krštenju Isusova života i smrti. Za vjernika pristupiti krštenju sada znači pristupiti događaju Isusova krštenja i tako u Isusovu poistovjećenju s nama poistovjetiti sebe s njim. Točka Isusove anticipacije smrti za nas je sada postala točka naše anticipacije uskrsnuća s njime. Isusovo krštenje je na neki način ponavljanje povijesti čovječanstva, u kojoj se prošlo preuzima, a buduće anticipira.

3. “I dok se Isus molio, rastvori se nebo”. Sveti Luka nam kaže da je Isus moleći primio krštenje. Nad Isusom je otvoreno nebo. Zajedništvo njegove volje s Ocem otvara nebo, jer se Božja volja potpuno ispunja. Otac Isusa predstavlja: Ti si sin moj, Ljubljeni. Ti si Božji čovjek, u tebi mi sva milina. Tu se susrećemo i s Duhom Svetim. Naznačuje se otajstvo Trojstvenoga Boga.
Početak Isusova javnoga djelovanja dovoljno je povezati s riječima kojima će on kao Uskrsli poslati učenike u svijet: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” (Mt 28,19). Krštenje koje Crkva otada podjeljuje, ulazak je u Isusovo krštenje, u stvarnost koju je Isus s njime anticipirao. Isus stoji pred nama kao “ljubljeni Sin” koji Ocu omilje, koji je Bog i čovjek i baš zbog toga može postati blizak sa svima nama, svakomu od nas može postati bliži nego što smo mi sami sebi.
Isusovo krštenje, a po njemu svoje vlastito krštenje promatramo kao bogojavljenje. Bog je zahvatio u ljudsku povijest, u povijest moga vlastitoga života. Današnje drugo misno čitanje spaja u jednoj poruci dva božićna čitanja iz Poslanice svetog Pavla apostola Titu. “Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi”. Očitovala se kao dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega Boga. Ona predusreće svako naše dobro djelo i poziva nas na suradnju s Božjom milošću.

4. Braćo i sestre, Gospodinovo krštenje je blagdan svih koji su kršteni. “Danas se krsti Krist na Jordanu – Krštenje svoje s njime slavimo”, pjevamo u završnici naše najpoznatije hrvatske božićne pjesme Narodi nam se Kralj nebeski, ili kako je naš Jubilarac naziva, hrvatska božićna himna. U sakramentu krštenja mi smo postali Kristovi, zato se i zovemo “christiani – kršćani”. Pater Bonaventura Duda u svojim razmišljanjima za blagdan Krštenja Gospodinova donosi ovaj upit kardinala Suenensa za ispit savjesti: “Ispitajte kratko savjest o jednom jedinom pitanju: Događa li se kada u vašem životu da radite nešto što ne biste radili da Krist nije došao na zemlju? Ima li igdje u vašem životu neki čin koji bez njega ne biste izveli? Ako vaš život od jutra do večeri protječe mehanički, ako je sve u njemu objašnjivo samo sa zemaljskog stanovišta – onda kršćanstvo u vama još nije stvarno duboko prodrlo”. (Sijač je Sin čovječji, str. 71).
Dragi oče Bonaventura, danas na slavlju Vašeg dijamantnog misničkog jubileja radujemo se i zahvaljujemo Bogu što je kršćanstvo u Vama uistinu stvarno duboko prodrlo. Vaš život ispunjen je plodovima Vaše suradnje s krsnom milošću. Ovo nas je slavlje providonosno, na zaključku božićnih blagdana, okupilo oko Vas na proslavu božićnog otajstva bogoočitovanja, jer kako ste zapisali u Svijeta Razveselitelj: “U srcu kršćanstva stoji… božićni misterij u svoj bogočovječnosti: na Božić se na zemlji počela pisati povijest Boga, da bi se na nebu otpočela pisati povijest svakoga čovjeka… Kršćanstvo se hoće zbiti” (str. 33). U Vama se, oče Bonaventura, ono zbilo na izvrstan način, na Franjin način.
Naime, “pravilo i život manje braće jest ovo: opsluživati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista”. Vi kažete: “Život po Evanđelju traži život za Evanđelje. Stoga nitko ne može biti kršćanin, a ne apostol. I što je netko više kršćanin, to je više apostol. A tako se može reći i o franjevcu. I što tko dublje shvaća sveto Evanđelje, to je u njemu veća želja da i druge upozna s Evanđeljem… To je slika aktivnoga života franjevca… Koliko više živi po Evanđelju, toliko više živi za Evanđelje. Naš dakle poziv nije da oživotvorimo Evanđelje samo u svome životu, nego da oživotvorimo Evanđelje i u svijetu” (Moj sveti Franjo, str. 10).
Oče Bonaventura, Evanđelje za život i život za Evanđelje naglašeno je u Vašim riječima i posvjedočeno Vašim životom. Stoga i ovo slavlje radosno unosimo u završnicu hrvatske proslave velikog franjevačkog jubileja osamstoljetne povijesti Franjevačkog reda i karizme.

5. Danas smo mnogi okupljeni u dragoj nam franjevačkoj crkvi na Kaptolu. Zajedno smo s p. Bonaventurom na nedjeljnoj misi u jedanaest sati kako je on to godinama ovdje slavio s vjerničkom zajednicom. Njegov dijamantni misnički jubilej primamo od Boga kao osobit dar i nadahnuće za ovu Svećeničku godinu. Oče Bonaventura, zajedno s nazočnom braćom i sestrama pridružujem se Vašoj zahvali Trojedinom Bogu za dar svećeništva, a kao zagrebački nadbiskup, čestitajući Vam visoki misnički jubilej, zahvaljujem Bogu i Vama za Vaše blagoslovljeno svećeničko služenje u našem Zagrebu, u našoj Nadbiskupiji, u domovini nam Hrvatskoj i diljem Crkve Katoličke.
Zahvaljujem za tolike prepoznatljive darove kojima Vas je dobri Bog obdario u Vašem životu od Rijeke i Krasa na otoku Krku do Zagreba, našega glavnoga grada. Radujem se s Vama, s Vašom redovničkom braćom i s mnoštvom braće i sestara koji Vas se ovih dana s osobitim raspoloženjem i zahvalnošću spominju. Mnogo je Vaše duhovne djece, jer ste svojom evanđeoskom dobrotom i vedrinom, zauzetim i oduševljenim blagovjesništvom te svećeničkim bogosluženjem u mnogima zapalili i podržavali plamen vjere.
Vi ste životno vezani uz naš Katolički bogoslovni fakultet. Na njemu ste predavali gotovo četiri desetljeća, a u dva mandata bili i njegov dekan. Kao veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zahvaljujem Vam i u ime profesora te brojnih studentica i studenta koje ste učili i odgajali tijekom godina svoje profesorske službe, osobito u ime tolikih svećenika, redovnika, redovnica i Kristovih vjernika laika, sadašnjih navjestitelja Evanđelja na njivi Gospodnjoj u hrvatskom narodu.
Mnogi Vas nose u svom srcu i čuvaju u svom spomenu kao profesora i predavača, propovjednika i prevoditelja, pisca i pjesnika, glazbenika i skladatelja. Posebno Vas, oče Bonaventura, toliki traže i trebaju kao svećenika i franjevca, duhovnog savjetnika i ispovjednika. U tom kontekstu rado spominjem da ste bili redoviti ispovjednik blagopokojnog našeg kardinala Franje Kuharića posljednjih desetak godina njegova života.
Sa zahvalnošću spominjem da ste, zajedno s drugim zaslužnim imenima zagrebačkog teološkog kruga, bili i ostali vjerni promicatelj Koncila u Katoličkoj Crkvi u hrvatskom narodu u neumornom nastojanju da Crkva bude što prisutnija i što djelatnija u našoj javnosti. Vaše je ime svijetlim slovima zabilježeno na tolikim važnim pothvatima Crkve u našem narodu tijekom minulih desetljeća. Kako ne spomenuti Zagrebačku bibliju, Hrvatski liturgijski lekcionar, Teološko-pastoralni tjedan, pokretanje Glasa Koncila i Kršćanske sadašnjosti. A Vaš interes i rad na crkvenim procesima za beatifikaciju naših slugu Božjih govori o Vašoj osjetljivosti za uočavanje tragova svetosti u našoj sredini.
Dragi oče Bonaventura, čini mi se da je Vaš molitveni zaziv: od nemara za nadahnuća Tvoja, oslobodi nas Gospodine, posebno uslišan u Vašem životu. Vi nam svjedočite o mladenačkom predanju kojim se vjernik treba prepustiti uvijek novim nadahnućima Duha Svetoga i o povjerenju kojim treba susretati čovjeka otvarajući se zovu njegovih potreba. Vi nam pokazujete i primjer kako se, poput Presvete Bogorodice Marije i njezinom pomoću, surađuje s Božjom milošću.
Dragi oče Bonaventura Duda, u ovom svečanom trenutku misnog slavlja prenosim Vam blagoslov Svetog Oca i predajem Vam Križ “Pro Ecclesia et Pontifice” kojim Vas prigodom Vašeg dijamantnog svećeničkog jubileja odlikuje papa Benedikta XVI. Blagoslovljen budi Bog, sada i uvijek. Amen.