Siromaštvo i nestabilnost u Sahelu
Skupina raseljenih osoba u Burkini Faso (Vatican Media)
Rim (IKA)
Izvještaj američkoga Caritasa - Catholic Relief Services (CRS) pokazuje da je nepravedna raspodjela bogatstva više utjecala na povećanje nasilja u regiji Sahel nego vjerski sukobi, prenosi Vatican News.
Posljednjih je godina ta sjeverozapadna afrička regija postala središtem većega nasilja raznih džihadističkih oružanih skupina koje su, prema podacima Ujedinjenih naroda, odgovorne za jednu od najvećih humanitarnih kriza današnjice.
Iz izvješća CRS-a „Koraci prema miru“, te rezultata brojnih intervjua i istraživanja provedenih u travnju među poljoprivrednicima, pastirima, lokalnim naoružanim skupinama te vjerskim i tradicionalnim vođama u trima državama koje se smatraju središtima sukoba – u Maliju, Burkini Faso i Nigeru, čini se da vjerski ekstremizam nije presudan čimbenik za nestabilnost. Većina se ispitanika zapravo protivi vjerskom ekstremizmu. Premda katolici predstavljaju mali postotak ukupne populacije Sahela, Crkva se poštuje neovisno o vjeri i na nju se gleda kao neutralnog, objektivnog i apolitičnog čimbenika na cijelom tom području.
Izvještaj ističe činjenicu da, premda se kriza može činiti vjerske ili etničke naravi, ona zapravo rezultat nejednakosti i sve većeg nezadovoljstva vladom, objasnila je na predstavljanju regionalna ravnateljica CRS-a za zapadnu Afriku Jennifer Overton. Stoga siromaštvo tjera mnoge mlade ljude da se priključe oružanim skupinama. Džihadisti i skupine organiziranog kriminala iskorištavaju siromašne i nezaposlene, opće nezadovoljstvo te nepovjerenje prema nacionalnim političkim vođama.
Vjerski vođe, kao i vođe zajednica, bilo muslimani, bilo kršćani, borili su se za jedinstvo i miran otpor, a kao posljedica tomu bili su meta ubojstava u pokušaju da se potkopa njihov utjecaj. Terorizam nije poštedio nikoga – ni muslimane, ni kršćane, katolike, protestante ili pak sljedbenike tradicionalnih afričkih religija, istaknuo je Laurent Dabire, predsjednik Biskupske konferencije Burkine Faso i Nigera.
Prema mišljenju karitativne organizacije koja je na tom prostoru prisutna više od šest desetljeća, potrebno je više ulagati u učvršćivanje mira te veće sudjelovanje žena, mladih i mjesnih vođa u postupcima rješavanja kriza u regiji. Širenje i opseg nasilja, naime, nadmašuju sposobnost vladajućih u mjesnoj politici u provođenju učinkovitog odgovora.