“Javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!” (Lk 2,10)

Drage sestre, draga braćo, dragi ljudi svi!
Slavimo najveći povijesno-misijski događaj – Božić! Ulazimo u neuglednu štalu koja je primila najuglednijeg, Božjeg Jedinorođenca! Mislimo na radost bezazlenih pastira i učenih Kraljeva koji su krenuli prema Malenomu, tražili, raspitivali se, ušli, prepoznali, poklonili se novorođenom Kralju. “Idimo!”, rekoše pastiri jedan drugome, “da vidimo što se to dogodilo…i pohite…te pronađu Novorođenče”. (Usp. Lk 2,15-16) Nakon što je Nebo učinilo svoje, Zemlja i zemljani djeluju, rade svoje, poduzimaju ono što je u njihovoj moći. Nisu nezainteresirani. Žele svojim očima vidjeti sadržaj što im ga Anđeo navijesti. Potiču jedan drugoga. Raduju se životu. Donose poklon betlehemskom Siromahu. Iako je noć, oni se bude, ustaju, hite… Slušajući poruke Neba čovjek spontano “kreće na put”. Na tom putu, lijepo se osjeća. Još prije starozavjetnik Izaija tumačeći Božju poruku naglašava: “Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem te dobru učim, vodim te putem kojim ti je ići. O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila..” (Usp. Iz 48, 17 i 18.) Ili kad ohrabruje: “Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se!” (Iz 35,4).

I današnjem naraštaju i današnjem pokoljenju, za ovo naše vrijeme, na ovom našem podneblju, potrebna je ova ista poruka Neba. Poruka svojevrsnom preplašenom rodu i velikoj obitelji našega naroda. U vrijeme tolikih prodavača magle, sijača straha i neizvjesnosti. U vrijeme kada je vjera i vjersko uvjerenje i život po vjeri stavljeno na veliku kušnju: izvana i iznutra, s desne i s lijeva, doma i iz doma. Brojni bi željeli nas vjernike osloboditi “tereta savjesti”, jer, tobože, vjera je za prostore crkve, a ne za ulicu; nije za radno mjesto, ne treba je ponijeti sa sobom” na biralište, svakako nije za javno pokazivanje… Nogometaš, rukometaš, općenito ljudi sporta ulazeći na teren neka ostave svoju vjeru i vjersko uvjerenje u svlačionici. Dakako, i sudac, neka zaboravi što mu nebo govori i čim uzme svoju zviždaljku, svojem uvjerenju i svojoj savjesti – neka dade crveni karton i pošalje je izvan igrališta! Poljodjelac dok je s motikom ili traktorom, neka zaboravi na svoj unutarnji glas, a osobito kad stoji “iza banka” (na tržnici) dok prodaje svoje proizvode, ta što bi tu njemu njegova savjest i njegovo vjersko uvjerenje!? Sabornik ulazeći u prostore gdje se raspravlja o zakonima po kojima bi se ljudi-građani trebali ravnati, neka svoju savjest pošalje u šetnju Markovu trgu! Majka prestaje biti majka ako je na radnom mjestu; muž i otac ako je na “službenom putu” – što će mu savjest?! Kao da nam preporučuju: Moli se ti u svojem domu, ali čim izađeš vani, u susretu s ljudima postupaj onako kako ti se kaže, da slučajno ne bi nekoga tko drukčije misli – povrijedio! Je li to naslijeđe nekih prošlih nepoželjnih vremena?! A vjernik zna i to zastupa: vjera i vjersko uvjerenje nije i ne smije biti kao kakav prigodni privjesak ili haljina koja se oblači ili svlači… već prema potrebi ili godišnje dobi. Na nama je da živimo i postupamo po zdravoj naredbi, nalogu i uputi ispravne ljudske i kršćanke savjesti! Njezino veličanstvo savjest! Uzvišena gospodarica naših čina – savjest! I to “bez obzira na cijeli svijet i dva sela više”, kako se to zgodno običava kazati. Božić daje svima nama zadatak: “Idimo!”, rekoše pastiri jedan drugome, “da vidimo što se to dogodilo” i što se to događa danas, nama, ovdje i sada! Vjera, uvjerenje, savjest, to pripada čovjeku kao i njegovi udovi: ruka, noga, glava osobito. Poštuj to! Služi se time!

A tebe, Anđele božićne noći, molim: siđi s Božjeg krila dole k nama, prošetaj našim otocima, pohodi svaku našu malu župu, svakog čovjeka koji je gladan radosti. Prošetaj, molim Te, i našom domovinom Hrvatskom! Uđi na naše stadione, uđi u naše sudnice (pa i one svjetske!), uđi u Sabor, uđi u naša birališta, donesi poruku radovanja! Ne zaboravi ući u naše bolnice, osobito među prestrašene zbog svinjske gripe. Ukrcaj se na naše trajekte i katamarane, budi s pomorcima i putnicima! Probudi nas i uputi nas, kao što si probudio i uputio betlehemske pastire!

Ovaj Božić slavimo u Godini svećenika. Njima je povjeren prevažan zadatak odgajanja za ispravnu savjest. Njima na osobit način upućujem ovogodišnju božićnu čestitku uz želju da budu hrabri svjedoci vjere i vjerskog uvjerenja, da se hrabro suoče sa “vjetrovima” koji “pušu” sa svih strana. Neka se sjete s dužnim poštovanjem onih svećenika koji su u prošlom sistemu čamili po zatvorima jer nisu bili spremni izdati svoju svećeničku i vjerničku savjest!Koji su i u tim “zlim vremenima” ostali na dobro izgrađenom braniku vjere, vjerskog uvjerenja i bili su poslušni sluge svojega časnog svetišta – svoje savjesti! Vama, sestre i braćo, vjernici, osobitom molbom preporučam da budete dobri suradnici svojih svećenika. Da budete radosni dolaznici na nedjeljnu i blagdansku svetu misu i time podržavate i osnažujete svoje svećenike u njihovom svetom zadatku! Molite za svoje svećenike, pomažite svojim svećenicima!

I ovim putem, dok radosno pozdravljam sve koji se vjernički vesele Božiću, dotle upućujem čestitke i dobre želje i svima onima kojima Božić nije u prvom redu događaj vjere, ali se ljudski iskreno raduju uz ovaj dragi blagdan i pridonose izgradnji lijepog ozračja u koji su ljudi “obučeni” uz slavlje Božića.

Sestre i braćo, svi ljudi dobre volje, bio Vam Božić ispunjen radošću! U Vašim obiteljima dozvolite da “za stol sjedne” i nebeski Prvorođenac! On neka Vas ohrabri, ozari lijepim ugođajem, On neka Vas poveže i osokoli za sve dane u 2010. godini! On neka sve blagoslovi i u svojoj ljubavi čuva!