Dr. Krasicki predstavio je povezanost Proslova sa starozavjetnim mudroslovnim tekstovima. „Za Proslov Ivanova evanđelja kaže se da je komentar na cijelo evanđelje, sumarij evanđelja, kao i preslika odjeka svega što piše u Starom zavjetu, u mudroslovnim tekstovima o stvaranju svijeta. Bog je mudro rasporedio da je Novi zavjet u Starom zavjetu sakriven, a Stari se u Novom otkriva”, rekao je dr. Krasicki, istaknuvši da Ivanov proslov ima puno povezanosti sa Starim zavjetom i mudroslovnim tekstom o stvaranju.

„Ivan je prvo morao proučiti tekstove Starog zavjeta, kako bi došao do zaključaka. U Ivanovu evanđelju često se javlja rečenica „Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano“. I to je dokaz da se Ivan referira na testove Starog zavjeta”, rekao je predavač, spomenuvši postojanje literarnih aluzija, neoznačenih navoda, osobito prema pslamima i tzv. odjeka. „Ivan kao da podiže čitatelja i uvodi u božanski svijet iz kojega je poteklo stvaranje i koji trajno komunicira s čovjekom. Božjom mudrošću stvoren je svijet. Rečenica iz Proslova ‘U početku bijaše Riječ’, nalazi se u Knjizi Postanka 1,1, kao aluzija na „U početku stvori Bog nebo i zemlju“. To je ključ do četvrtog evanđelja. Tu ‘početak’ na grčkom jeziku ne označava vremenski početak, nego je temelj, princip u stvarnosti, govori o Božjoj mudrosti u djelu stvaranja”, rekao je dr. Krasicki.

Sličnost između Ivanova evanđelja i Knjige Postanka pokazuje i početna tama koja postade svjetlo. „Imenice Bog, svjetlost i tama upadljiva su poveznica s Postankom 1 i upućuju na povezanost s mudrosnim tekstom o stvaranju svijeta. Može se reći kako je Ivanov Proslov ustvari ponovljeni tekst iz Knjige Postanka”, istaknuo je dr. Krasicki.

Tumačeći pojam Riječi u Iv 1, 1-5, predavač je rekao da u Starom zavjetu Bog stvara i objavljuje pomoću Riječi. „U grčkoj filozofiji logos označava smisao koji prožima cijeli kozmos. Ivan kombinira ta značenja. Ivan ističe mudrosnu logiku logosa. Ivan po logosu poziva čitatelja na dijalog. To je stvarnost na koju Bog poziva svakog čovjeka po svojoj objavi”, potaknuo je dr. Krasicki.

Riječima ‘Sve postade po njoj’ (Iv 1,3) počinje govor o stvaraju. „Ako je sve stvoreno po Riječi, znači da stvorenja nose otisak Riječi. Stvorena priroda objavljuje svog tvorca koji riječju stvaranja utiskuje pečat sposobnosti za odnos. Čovjek može postati Božji sugovornik i odgovoriti Bogu na objavu svojim djelom”, rekao je predavač, istaknuvši dinamičnost te snage koja proizvodi život.

Tumačeći četvrti redak Proslova „Život bijaše ljudima svjetlo“, dr. Krasicki je rekao da Isus, nakon što očituje snagu života svojim riječima i djelima, sam za sebe kaže, „Ja sam svjetlo svijeta“, Ja vam dajem život. „Identitet riječi u kojem je temelj ljudskog postojanja sastoji se od dijaloga s Ocem i usmjerenosti prema njemu. Svjetlost u tami svijetli i tama ga ne obuze. U Knjizi Postanka biblijski pisac stvaranje svijeta predstavlja kao pobjedu svjetla. Bog svojom riječju izvlači stvorenja iz tame kaosa i stvara uređeni, vrlo dobar svijet, kozmos. Ivan dvostruko svjedoči o snazi svjetla”, rekao je predavač, istaknuvši da je to trajna i nesvršena radnja jer Isus prosvjetljuje i za svog zemaljskog života, u vrijeme Ivanove zajednice krajem 1. st., također i danas.

„Naglašavanjem da ga tama ne obuze, evanđelist želi dodatno pojačati poruku o snazi svjetla. Pokušaj tame da nadvlada svjetlo nije uspio”, rekao je dr. Krasicki. Pojasnio je i rečenicu iz Svetog pisma: „I Riječ je Tijelom postala, i nastani se među nama“.

„U doslovnom prijevodu bilo bi ‘ušatorio se među nama’. Upućuje na simbol šatora sastanka u kojem je tijekom izraleskog hoda kroz pustinju boravio kovčeg saveza. Tu su mudroslovni tekstovi iz Siraha i Ezekiela. Ivan nije prvi autor koji povezuje svoju kompoziciju s mudrosnom djelatnošću Boga. I ostala mudrosna literatura bavi se djelom stvaranja. To ne znači da se isključivo mudrosna literatura bavi mudrošću. Djelo stvaranja svijeta je mudrosno djelovanje Boga. Ivan djelo stvaranja poznaje u svjetlu Staroga zavjeta. Mudrosni tekstovi prije svega bave se stvaranjem”, istaknuo je predavač, podsjetivši da Ivan s ‘U početku’ pretpostavlja poznavanje Postanka 1,1. To je prepoznatljiva forma mudrosne literature koja razmatra teologiju stvaranja. I Knjige Izaije, Mudrosti, Siraha naznačene su svojevrsnim početkom, prvine. Mudre izreke imaju mudrost kao personifikaciju Boga.

„Govori se o tri glavne tradicije koje su oblikovale formu Proslova. To su opis stvaranja svijeta, objava na Sinaju i Mudrosna literatura. Kod Siraha 24 isprepletene su te tri tradicije. Dok se Knjiga Mudrosti koncentrirala na mudrost u djelu stvaranja, Sirah je primjećuje u tijeku povijesti, osobito u činjenici Izlaska. Sirah je kasno djelo, teološka sinteza. Bazira se na mudrosnim izrekama i dodaje nove elemente. Sirah posreduje između Starog zavjeta i Ivanova evanđelja. Ivan ne koristi riječ mudrost, samo logos, koju poistovjećuje Isusom”, rekao je dr. Krasicki, istaknuvši da je oruđe Boga bila Riječ.

„Bog stvara svijet Riječju, o čemu govore Knjiga Postanka i Proslov. Bog svojom prisutnošću vodi Izraelski narod. Sirah govori o mudrosti kao načinu bivanja s Bogom. U odnosu na Proslov, ističe se formulacija naredbe koja šalje mudrost u povijest konkretnog naroda. Prema Sirahu, kult jeruzalemskog hrama bio je kult mudrosti. Mudrost pronalazi svoju zemlju, ona je posađena, što je aluzija na Edenski vrt kojega Bog mudro uređuje. U kontekstu Mudrih izreka, može se poistovjetiti s drvetom života. Sirah spaja rajsko drvo s jeruzalemskim hramom kako bi opisao što je mudrost. Mudrost je poput žrtve paljenice u hramu. Suha zemlja u stvaranju svijeta nakon odijeljenja voda od kopna povezuje se s prolaskom Izraelaca po suhom dnu Crvenog mora.  Mudrost je Božji poslanik”, rekao je dr. Krasicki, zaključivši: „U mudroslovnim tekstovima predstavljena mudrost je utjelovljeni Isus u Proslovu. U Evanđelju Isus nije nigdje nazvan mudrost. Isus je kao mudrost iz visina. Ima vlast nad svakim tijelom, poslan je na zemlju, ušatorio se. Božja riječ se ušatorila. U svome je tijelu. Boravi među nama. Zato ga njegovi učenici pitaju, „Gdje stanuješ?“. Logos je postojao u početku, drvo života simbolizira mudrost, kao i slika trsa iz Ivanova evanđelja. Kod Ivana, Isus je mudrost. Ona se živi, jede, u njoj se umire kako bi se vječno živjelo“.