Čitanja: Rim 8
Homilija zagrebačkog nadbiskupa i Velikog kancelara KBF-a kardinala Josipa Bozanića na početku akademske god. 2009./2010. Zagreb - katedrala, 15. listopada 2009.
Čitanja: Rim 8,22-27; Lk 11,47-54;
Dragi sveučilištarci,
na čelu s cijenjenim gospodinom Rektorom,
gospodom prorektorima, dekanima i prodekanima!
Poštovane profesorice i profesori,
drage studentice i studenti, braćo i sestre!
1. Ove je godine misa za sveučilištarce katolike na našemu Sveučilištu u Zagrebu na početku akademske godine 2009./2010. obilježena svetošću naučiteljice Crkve, svete Terezije Avilske. Lijepo je imati pred sobom lik ove iznimne redovnice, učene žene Crkve, upravo u trenutku kada tražimo svjetlo i pomoć Božjega Duha, s mnoštvom misli i planova koje nam omogućuje Bog u svome promislu, darujući nam novu akademsku godinu.
Promatramo jedni druge, poznata i manje poznata lica, ujedinjena u sveučilišnoj obiteljskoj molitvi, u kojoj na prvome mjestu nisu ispunjavanja predviđenih uvjeta studiranja i napredovanja, nadvladavanje zapreka u hodu prema sveučilišnim naslovima, nego bit života, izvorište smisla. I u sveučilišnome življenju za vjernika je prvi cilj očitovati ljepotu zajedništva s Bogom. Ako je otvoreno to obzorje, zacijelo da ništa uistinu važno u sveučilišnome radu ne će biti shvaćeno neozbiljno i neodgovorno.
Čovjek koji u srcu nosi Boga, ne može biti nemaran, površan, bezobziran u svojim dužnostima, ali niti neosjetljiv prema potrebama drugih. To je ono što ga čini marljivim studentom, poštenim istraživačem, neumornim znanstvenikom i poniznim tražiteljem istine koju – kada ju nađe – želi podijeliti s drugima u radosti koja izgrađuje opće dobro.
2. Dragi sveučilištarci, samo sa sviješću da smo trajno učenici, može se biti doličnim i nesebičnim učiteljem. Za nas kršćane, bez obzira na kojemu mjestu bili i koju službu vršili vrijedi: dobar je učitelj samo onaj tko je dobar učenik jedinoga Učitelja, Isusa Krista.
Ako nije tako, ako u nama prevladava sebičnost i vlastita uznositost, a ne istina, ne ćemo moći prečuti Isusov prijekor iz današnjega evanđelja: “Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući” (Lk 11,52).
U evanđelju su Isusovi prijekori suprotnost proklamiranim blaženstvima. Oštre riječi usmjerene su prema hipokriziji i neistini. U hrvatskome jeziku za tu zbilju koristimo riječ dvoličnost, iako treba reći da ona ima mnoštvo lica i obličja. Rabimo i riječ licemjerje, jer živi po mjeri lica; jer mjeri lice licem, zadržavajući se na izvanjskome. Dvoličnost rado stavlja i krinku gorljivosti za pravednost i čestitost, a ponekad se zaogrće i plaštem pobožnosti. Sklona je ostavljati dojmove i ne ponirati u dubinu. Suprotna je jednostavnosti blaženstva koja polazi od dara i donosi plodove velikodušnosti.
3. Sveta Terezija Avilska u 16. je stoljeću ostavila trag ne samo u redovničkome i unutarcrkvenome gibanju, ne samo u ono vrijeme izuzetnim zalaganjem za dostojanstvo žene, nego je svojim djelima postala klasikom svjetske književnosti. Ipak, u svojim djelima nije tražila književnu svrhu, a najmanje svoju slavu, nego je u središte pozornosti stavila Boga i čovjekov duhovni put.
Na tome putu danas uočavamo tri jasna smjerokaza koje je ugradila u svoj život: uzajamnu ljubav, nutarnju slobodu i poniznost koja je kod nje u uskoj povezanosti s istinom.
Baš zbog nedostatka takvoga pristupa Isus oštro kritizira onodobnu elitu. Nedostatak ljubavi početak je svakovrsnih zala. Odluka da se krene tim putem izvire iz neprihvaćanja Božje ljubavi. Za ljudsko je biće pogubno odbacivanje njegove ljubavi, njegovih poslanika i istine. “Ljubav blista jedino u istini i samo je u njoj moguće vjerodostojno je živjeti. Istina je svjetlo koje ljubavi daje smisao i vrijednost. To je istodobno svjetlo i razuma i vjere, po kojoj um prispijeva k naravnoj i nadnaravnoj istini ljubavi; uz njezinu pomoć dohvaća značenje darivanja, prihvaćanja i zajedništva” – naglašava Benedikt XVI. u Caritas in veritate (br. 3).
Lažni se proroci svakoga vremena predstavljaju kao jedini tumači istine, a zapravo tumaraju u mraku svojih zabluda, sprječavajući drugima ulaženje u radost istine. Isus nas upozorava da su izvana u odjeći umilnih stvorenja, a iznutra su grabežljivci. Jedini kriterij koji nam daje da bismo ih prepoznali jesu njihovi plodovi.
4. Dragi sveučilištarci, osobito vi, mladi prijatelji! Samozvani proroci i tumači istine, koji priječe istini da bude vidljivija, u hrvatskome su društvu vrlo glasni kada vjeru, nas vjernike, a osobito Crkvu nazivaju zaostalom, nazadnom i neprijateljicom znanosti. Ne dajte se prevariti njihovim nametanjem dojmova! Razmotrite njihova djela, a osobito djela onih na kojima se nadahnjuju. Provjerite nisu li njihovi korijeni duboko u tlu onih ‘prosvjetitelja’ koji su u zadnjim desetljećima naše povijesti kao prokušane metode rabili tamnice protiv savjesti i zidove protiv istine.
Uistinu, u odmaku smo dvadeset godina od pada takozvane ‘Željezne zavjese’. Vi ste naraštaj koji je izrastao na muci onih koji su svijet morali gledati omeđeni tim zidom komunističkih ‘prosvjetitelja’ koji su punili zatvore ne samo političkim neistomišljenicima, nego i vrhunskim intelektualcima, ispunjenih ljubavlju prema istini.
Nemojte se iznenaditi, ako vam budu govorili da se Crkva još uvijek bori s komunizmom, a da je ovo neko drugo vrijeme. Nije toliko važan komunizam kao takav, jer Crkva nema političkih težnja, nego laž iz koje niču otrovni plodovi odbacivanja istine. A da u pojedinim segmentima ne možemo čak ni govoriti o nekome drugom vremenu vidi se po pokušajima oduzimanja spomena hrvatskim ljudima, stavljajući pred mlade kao primjer nekadašnje promicatelje nepravednoga režima koji duboko vrijeđa ljudsko dostojanstvo.
Vi, mladi, imajte dovoljno hrabrosti iznijeti na vidjelo istinu koja još uvijek čami pod budnim okom onih koji ne žele da se istina o komunizmu prokaže kao duboki razlog mnoštva naših sadašnjih poteškoća u društvu, ne samo kao kriza društvenoga i pravnog sustava, nego kao odnos prema vrijednostima: života, rada, povjerenja, sebedarja, žrtve, odgovornosti…
Drage studentice i studenti! Danas imate pristup izvorima i metodama spoznaje. Studirajte i sami istražujte! Danas su vam dostupni prostori u kojima možete provjeriti tko vam pruža ruku radosti i želi dobro. Svako uvjeravanje bilo bi nedovoljno učinkovito. Zbog toga to i ne činim. Samo vas pozivam da promotrite plodove onih koji vam se obraćaju; nisu li možda niknuli na ubojstvima proroka.
Iako je ritam svijeta u kojemu živimo nametnuto postao ubrzan, ne dopustite da ta ubrzanost bude tolika da vam oduzme dušu, zamrači pogled i unese nemir neistinom.
5. Večeras smo ovdje da bismo molili Božju pomoć u akademskome životu. Radosno je nositi riječi apostola Pavla: “Duh potpomaže našu nemoć”, “sam se Duh za nas zauzima” (Rim 8,26). Došli smo da Bog pronikne naša srca, a mi vidimo njegovo milosrđe, da bismo bili milosrdni. Samo na taj način možemo biti baštinici ključa spoznanja. Po Isusu Kristu i njegovu križu vraćen nam je taj ključ, jer je na križu dovršeno otajstvo zla. Znamo da se ono događa svaki put kada se čovjek pokušava ostvariti svojim silama.
Sveta Terezija nas uči da je to put neuspjeha, a iz njih se rađaju nove tjeskobe; privid uspješnosti te budi oholost koja previđa ljudsku ograničenost i cjelinu života. Dragi mladi, povjeriti Bogu svoje ostvarivanje; u vlastitim koracima uvijek slušati što On ima reći, znači prihvatiti suodnos koji se živi u nutarnjoj molitvi, u otajstvenoj prisutnosti, u mističkome iskustvu zajedništva vječnosti koja je na poseban način življena u euharistiji. To je novost radosti evanđelja.
Drage studentice i studenti, u toj se radosti zauzimajte za cjelovitost života koji vam daruje Bog. Koristite studentske i sveučilišne dane za međusobno povezivanje, za zajednički rast. Gradite prijateljstva i pomažite jedni drugima. U sve unosite ljepotu evanđelja i ne stidite se biti vjernici. Drago mi je toliko puta vidjeti da u Hrvatskoj žive mladi koji su oslobođeni spona straha i obzira kojima su bili vezani stariji naraštaji. Slobodno očitujte da ste kršćani, ponajprije zalaganjem, trudom i poštenjem, ali i vanjskim očitovanjem. Upravo zato jer je slobodno, kršćanstvo ne živi u strahu.
Preporučujući vas nebeskom zagovoru Presvete Bogorodice Marije, završavam glasovitom molitvom današnje svetice Terezije Avilske:
“Neka te ništa ne uznemiruje, ništa ne plaši;
sve prolazi, Bog se ne mijenja;
strpljenje postiže sve;
onomu tko ima Boga ne nedostaje ništa.
Bog mu je dosta.”
Amen.