Draga braćo i sestre!

Pred nama je nova pastoralna godina koju nam Gospodin u svojem milosrđu dariva prije svega kako bismo mogli poraditi na vlastitom spasenju, ali i na spasenju onih kojima nas on šalje, odnosno s kojima nam je dao živjeti naš zemaljski život. To znači da je ova pastoralna godina, kao i svaka druga, poglavito vrijeme kada valja uznastojati ukloniti sve što nas čini slijepima za Božju prisutnost u našem životu i gluhima za njegovu riječ kojom nas poučava i upućuje kako uskladiti svoj životni put s Kristovim putem koji jedini vodi u istinski život ovdje i u vječnosti. U tom smislu smo, u vremenu kad nam se danomice nude razni životni putovi, pozvani posebnu pozornost posvećivati Isusovim riječima: “Ja sam Put, Istina i Život” (Iv 14, 6).

Na taj put poziva nas i geslo Euharistijske godine koju slavimo: “Krist – naša nada”. Kao što postoje različiti putovi na kojima čovjek nastoji postići sreću i život, ali samo je jedan – onaj Kristov – koji mu to stvarno omogućuje, tako postoje i različite stvari i osobe u koje čovjek polaže svoju nadu, ali je samo Krist temelj i izvor istinske nade. Tijekom Euharistijske godine želimo porasti u toj jedinoj pravoj nadi, kako bismo je mogli riječima i djelima svjedočiti drugima. Od presudne je važnosti, stoga, da se svi svećenici, redovnici, redovnice, vjernici laici, mlađi i stariji aktivno uključimo u programe Euharistijske godine, koju ćemo ove pastoralne godine slaviti u našim župama. Pored župnika, posebno na župnim vijećima leži odgovornost animirati sve župljane za uključivanje u programe Euharistijske godine. Svima nam se događa da mnoge povoljne prilike u životu propustimo. Euharistijska je godina sigurno jedna takva prilika i ne bismo je smjeli ne iskoristiti. Ona je pravi trenutak, “kairos” koji nam Gospodin dariva.

Zato pozivam braću svećenike da tu jedinstvenu priliku prihvate kako bi se obnovili i učvrstili u svojem svećeničkom pozivu i službi. Svećenička godina, koju je Sveti Otac proglasio za cijelu Crkvu, kao i svijetli lik svetog Ivana Marije Vianneya, dodatni su nam poticaj za to, kao što sam već istaknuo u pismu koje sam svim svećenicima naše nadbiskupije uputio u povodu Svećeničke godine.

Euharistijska je godina također milosna prilika redovnicima i redovnicima da obnove svoje prianjanje uz evanđeoske savjete i porastu u svojem suobličenju Kristu siromašnom, čistom i poslušnom. Na sličan način ona je prava prilika i za naše vjernike laike: za roditelje da se više trude svojim primjerom biti učiteljima i odgojiteljima vlastite djece u vjeri i moralu; za djecu i mlade da u Kristu otkriju istinskog prijatelja i uzora kojeg će svim srcem slijediti, ne obazirući se natrag; za odgojitelje i učitelje da, dok govore i poučavaju, budu poput Krista, čija je riječ bila različita od riječi drugih, jer ju je on potvrđivao svojim životom; za gospodarstvenike, da im potrebe njihovih radnika budu iznad zarade i profita; za političare i nositelje vlasti, da im Krist, koji je za sebe rekao kako nije došao biti služen nego služiti, bude uzor u izvršavanju dužnosti koje im je narod povjerio; za župljane, da otkriju svoju župu kao prostor radosnog življenja i svjedočenja vjere; za sve kršćane, da postaju svjesniji poslanja koje su na krštenju primili, naime, da budu Kristovi svjedoci do nakraj zemlje. Prihvatimo li priliku koju nam Gospodin Euharistijskom godinom nudi, dat ćemo sigurno najbolji doprinos duhovnoj i moralnoj obnovi naše Crkve i našeg društva, doprinos koji se s pravom od svakog Kristova učenika traži i očekuje.

No, na poziv koji nam Bog u ovoj Euharistijskoj godini upućuje ne možemo odgovoriti bez redovne osobne i obiteljske molitve, pozornog slušanja i razmatranja Božje riječi, slavljenja nedjeljne i blagdanske sv. mise, bez pristupanja sakramentu sv. ispovijedi i ozbiljne pripreme za primanje sv. sakramenata, dakle bez svega onoga što je sastavni dio redovnog kršćanskog života. Sve su to pretpostavke da bismo po vjeri živjeli i donosili njezine plodove – djela ljubavi prema svakom čovjeku, osobito prema slabom i siromašnom, te djela odgovornosti u izvršavanju svojih obiteljskih, profesionalnih i građanskih dužnosti.

Svjesni da bez Krista ništa ne možemo učiniti (usp. Iv 15, 5), trudimo se, braćo i sestre, ove Euharistijske godine sve poduzeti kako bismo se što čvršće s njime povezali, a ne da budemo poput loza koje se, jer su odsječene od trsa, suše i ne donose roda (usp. Iv 15, 1 – 7).
S tim mislima želim svima uspješnu i blagoslovljenu novu pastoralnu godinu, u kojoj ćemo posebnu pozornost usredotočiti na otajstvo euharistije i svećeništva, tj. na sve ono na što nas pozivaju i potiču Euharistijska i Svećenička godina.

Vaš i Kristu odani
+Ivan, nadbiskup