Liturgijska čitanja: Kol 3,12-17; Mk 16,14-16.

Dragi oče Biskupe, braćo prezbiteri i đakoni,
vjeroučitelji i katehete,
predraga braćo i sestre!

1. Radujem se što smo se večeras okupili u našoj prvostolnici na slavlju Euharistije. Večeras smo ponovno slušali riječi Isusova poslanja: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju” (Mk 16, 15). To poslanje Krista uskrsloga neprekidno odzvanja u srcima Kristovih sljedbenika. Te su riječi neizbrisivo utisnute u naše biće, koje Krist Gospodin oblikuje u “sol zemlje” i “svjetlost svijeta” (usp. Mt 5, 13-14). Te riječi sadrže milost i radost zbog sudjelovanja u predivnoj pustolovini navjestiteljskog poslanja Crkve i ujedno nalažu “odgovornost”, jer smo dužni dati osobni, neizostavan i nezamjenjiv doprinos u konkretnom ostvarivanju naviještanja Kristove Radosne vijesti.
Drago mi je što, na početku nove školske godine, zajedno s vama vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima; katehisticama i katehetama slavim ovu Misu u našoj Katedrali, majci sviju crkava naše Nadbiskupije. Vi, vjeroučiteljice i vjeroučitelji u školama i predškolskim ustanovama na osobit ste način povezani sa svojom biskupijskom Crkvom, sa Zagrebačkom nadbiskupijom, jer imate crkveni, biskupski mandat za poučavanje vjeronauka u školama i predškolskim ustanovama.
Vjeronauk u školama nije samo informacija o kršćanstvu. Kao školski predmet on ima posebnu vezu s kršćanskim vjerskim naukom i Katoličkom Crkvom. Zbog toga je za poučavanje katoličkog vjeronauka u školama potreban biskupski mandat. Mandat izražava eklezijalnost vjeronaučne službe koja se vrši u ime Crkve. Krist je Crkvu poslao u svijet da naviješta i svjedoči Evanđelje. Crkva to poslanje povjerava svojim članovima pozivajući ih da sudjeluju u milosti i odgovornosti Kristova poslanja. I vama su, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, upravljene Kristove riječi: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju” (Mk 16, 15).
Vjeronauk u školi je predmet koji se bira. U tom izboru, koristeći pravo i slobodu da izaberu odgoj i obrazovanje za svoju djecu, roditelji i mladi slobodno izabiru vjeronauk kao školski predmet. Država i škola to temeljno pravo trebaju omogućiti svojim građanima. Stoga vjeronauk u školi nije ni privilegij, niti dar, nego pravo roditelja, djece i mladih. Demokratsko društvo koje poštuje slobodu svojih građana dužno je zakonima omogućiti ostvarivanje toga prava.

2. Nova školska godina ponovno nameće ozbiljno promišljanje o važnosti odgoja i obrazovanja. Vrijeme je za preispitivanje uloge odgojnih čimbenika, među kojima posebno mjesto pripada obitelji, školi i Crkvi. Početak nove školske godine je prigoda da svi koji su izravno uključeni u odgoj djece i mladih još jednom preispitaju i vrjednuju ciljeve odgoja i obrazovanja, ciljeve škole i kvalitetu odgojno-obrazovnih programa.
Odgoj je umijeće – najveće, najuzvišenije i najodgovornije – jer sudjeluje u podizanju čovjeka. Odgoj traži složenu, zahtjevnu i hitnu zadaću društva. Složenost suvremenog društva dovodi u opasnost da se izgubi ono najbitnije: oblikovanje ljudske osobe u njezinoj cjelovitosti, osobito kada je riječ o religioznoj i duhovnoj dimenziji. Zato smatramo važnim da se u definiranju i provođenju odgojnih ciljeva promiče autentična kultura usmjerena na osobu, na čuvanje i promicanje cjelovitosti ljudske osobe, uključujući i njezinu otvorenost transcendentnoj dimenziji. U odgojni proces moraju biti uključene sve važne institucije – obitelj, škola, Crkva i drugi društveni čimbenici. To zahtijeva kvalitetan dijalog, suradnju i razvijanje duha suodgovornosti među svim odgojnim institucijama.

3. U suvremenom društvu egzistiraju različite i međusobno oprečne interpretacije svijeta i života, pluralitet antropologija. U takvom ozračju kršćanski su roditelji najpozvaniji pružiti svom djetetu onu interpretaciju života i smisla koja će biti u skladu s njihovim kršćanskim uvjerenjem. U obitelji dijete usvaja temeljna životna usmjerenja: što je dobro, lijepo i istinito.
“Budući da su roditelji dali djeci život, oni imaju vrlo tešku obvezu da ih odgajaju, pa ih stoga valja priznati prvim i povlaštenim odgojiteljima svoje djece. Odgojna zadaća roditelja ima takvu važnost da se ondje gdje nedostaje jedva može zamijeniti. Na njima je da stvore takvo obiteljsko ozračje – prožeto ljubavlju i odanošću prema Bogu i ljudima – koje će pogodovati cjelovitom osobnom i društvenom odgoju djece. Obitelj je stoga prva škola onih društvenih krjeposti koje su potrebne svakom društvu. Ponajviše, pak, u kršćanskoj obitelji, koja je opskrbljena milošću i dužnostima sakramenta ženidbe, valja djecu od najranije dobi podučavati u skladu s vjerom koju su primila na krštenju da Boga spoznaju i štuju, a bližnjega da ljube. U obitelji djeca stječu prvo iskustvo zdrave ljudske zajednice i Crkve; po njoj se, napokon, uvode u ljudsku zjednicu i u Božji narod.” (Gravissimum educationis, br. 3).
U nastojanju da djeci prenesu temeljne vrjednote, roditelji često nailaze na poteškoće, jer djeca u različitim životnim okruženjima i izvorima informacija susreću i slušaju suprotna mišljenja i nude im se neke druge vrijednosti. Zato su roditelji pozvani da kritički promišljaju i kritički se sučeljavaju sa suvremenom kulturom. Njihovo je pravo “da prema vlastitom religioznom uvjerenju odrede kakva će se religiozna poduka davati njihovoj djeci. (…) Krše se prava roditelja ako se djeca prisiljavaju da polaze školska predavanja koja ne odgovaraju religioznom uvjerenju roditelja ili ako se nameće jedino takav način odgoja iz kojega se posve isključuje svaka religiozna izobrazba.” (Dignitatis humane, br. 5.).
Na početku nove školske godine upućujem poziv svim kršćanskim roditeljima da ozbiljno razgovaraju sa svojom djecom o važnosti vjeronauka u školi; o važnosti poznavanja sadržaja kršćanske vjere; o ulozi vjere u odrastanju svoje djece; o kulturnoj vrijednosti kršćanske vjere itd. Važno je da roditelji sa svojom djecom razmišljaju o mjestu i ulozi vjeronaučne nastave u cjelokupnome odgojno-obrazovnom itinerariju. Kroz vjeronaučnu nastavu učenici će uspješno povezati različita područja znanja i školskih predmeta: umjetnost, glazbenu kulturu, povijest, zemljopis, filozofiju… Gotovo je nemoguće razumjeti hrvatsku kulturu bez poznavanja kršćanske vjere i snažnih tragova koje je ona ostavila u hrvatskome povijesnom hodu.
Iako je vjeronauk izborni predmet, koji izborom postaje obvezatan, kršćanski roditelji u njemu prepoznaju dragocjenu poveznicu sa svim drugim predmetima. Za kršćanske roditelje vjeronauk u školi nije samo pitanje izbora, nego izričaj kršćanskog stava i opredjeljenja. Pozivam sve roditelje, koji se prepoznaju u katoličkoj vjeri, da omoguće svojoj djeci katolički odgoj upisujući katolički vjeronauk. Vjeronauk će pridonijeti da u odgoju i obrazovanju ne prevladaju ciljevi kojima je najvažnije prenijeti tehnička i znanstvena znanja, nego osposobljavanje djece i mladih za otkrivanje i pronalaženje smisla života. Vjeronauk je u stanju ponuditi učenicima istinske odgovore, ne površne, bogate duhovnim i moralnim vrjednotama, u plodnom sučeljavanju s drugim predmetima.

4. Uz obitelj, koja je prva škola života, škola je temeljna odgojno-obrazovna institucija. Škola je bogatstvo za obitelj, društvo i domovinu. Ona je mjesto ljudskog i duhovnog rasta. Uz sva svoja ograničenja – svjesni smo da ih ima – ostaje temeljna institucija koju suvremeno društvo ima. U njoj djeca, uz obitelj, provedu najveći dio svoga vremena. Crkva je oduvijek surađivala sa školom i gaji prema djelatnicima škole, osobito prema učiteljima, veliko poštovanje i zahvalnost. Bez učitelja i drugih djelatnika škole društvo ne bi moglo izvršiti svoju odgojnu zadaću u odnosu na nove naraštaje.
Škola u sebi utjelovljuje cjelokupno odgojno nastojanje jednog naroda, prenosi vrjednote novim generacijama, osjećaje, znanja, običaje. Zapravo, ona kroz svoje odgojno djelovanje izriče cjelokupnu “mudrosnu tradiciju” jednog društva, otvara nova obzorja, osposobljava za odnose, kritičko promišljanje i odluke, a to su temeljni preduvjeti da bi jedna osoba uspješno ostvarila svoj životni zadatak.
Zato na početku i ove školske godine, želimo s ovog mjesta ohrabriti i podržati prosvjetne djelatnike koji svojim znanjem, zalaganjem, odgovornošću i osobnošću prenose životna usmjerenja našoj djeci i mladima. Zbog uzvišene i odgovorne zadaće učitelja, društvo treba promicati i čuvati dostojanstvo učiteljskog poziva. Dužno je osigurati temeljne preduvjete kako bi učitelji ostali u svom zvanju i vršili svoju učiteljsku zadaću s ljubavlju i požrtvovnošću. Odgojna zadaća postaje plodna onog trenutka kad se nastavnik ne brine o djeci isključivo zbog profesionalnih obveza. Djeca jako dobro prepoznaju tko ih iskreno voli i kome je stalo do njihova rasta i sazrijevanja.

5. Razmišljajući o važnosti odgoja danas, Papa Benedikt XVI. kaže: “odgajati nije nikad bilo lako, a danas postaje sve teže. To dobro znaju roditelji, nastavnici, svećenici i svi oni koji su odgovorni za odgoj. Danas se govori o ‘hitnosti odgoja’, koji se u oblikovanju zrele osobe, sposobne surađivati s drugima i dati smisao vlastitom životu, često suočava s neuspjesima (…)
Trebamo li pozvati na odgovornost današnje odrasle, koji nisu više sposobni odgajati? Snažna je, dakle, kako među roditeljima tako i među učiteljima i općenito među odgajateljima, napast da se odreknu, ili, još prije, opasnost da ne razumiju koja je njihova uloga, ili, bolje rečeno, poslanje koje im je povjereno. Zapravo, u pitanju su ne samo osobne odgovornosti odraslih ili mladih, koje postoje i ne treba ih skrivati, nego također ambijent, mentalitet i model kulture koji dovode u pitanje vrijednost ljudske osobe, samo značenje istine i dobrote, i na kraju, vrijednost samoga života” (Lettera alla Città ed alla Diocesi di Roma sul compito urgente dell’educazione, 21. 01. 2008.). Stoga je u aktualnom odgojno-obrazovnom procesu važno dati mjesto religioznoj dimenziji i vjerskom odgoju.

6. Vama, pak, dragi vjeroučitelji, i ovom prigodom želim iskazati osobito priznanje i zahvalnost u ime Zagrebačke nadbiskupije za svjedočanstvo neumornoga odgojnog rada u našim školama i župnim zajednicama. Potičući vas da danomice napredujete u profesionalnom i duhovnom životu, ponavljam riječi pape Pavla VI.: “Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke nego učitelje, … ili ako sluša učitelje sluša ih zato što su svjedoci” (EN, br. 41). Neka vam Gospodin udijeli radost i hrabrost da se nikada ne stidite Evanđelja; neka vam udijeli milost da ga osobno živite i istinsku želju da svakodnevno svjedočite “novost” koju Evanđelje nudi današnjem svijetu.
Vi ste, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, katehete i katehistice, nova stvarnost naše Crkve i našega hrvatskoga društva. Crkva u svom poslanju računa na vas. U ime Crkve odajem vam priznanje za službu koju vršite. Zazivljem Božji blagoslov na vas, na vaše obitelji, a osobito na vašu djecu. Preporučujem vas nebeskom zagovoru Presvete Bogorodice Marije.
Svima koji su uključeni u odgojnu zadaću: učenicima, roditeljima, svećenicima, učiteljima, djelatnicima škole, vjeroučiteljima i katehetama želim na početku nove školske godine uspješan i blagoslovljen odgojno-obrazovni hod, sa željom da odgajate zrele, slobodne i odgovorne mlade ljude, sposobne samostalno razmišljati, prosuđivati i odlučivati; radosne mlade ljude koji će voljeti i promicati život, koji će ljubiti Boga iznad svega i bližnjega kao samoga sebe. Amen.