Tema tribine bilo je 2. liturgijsko čitanje 3. nedjelje došašća u godini B – 1 Sol 5,16-24. Radi se o završnom odlomku Prve poslanice Solunjanima koja je prvi pisani dokument Novog zavjeta. Pisao ju je Pavao oko godine 50. mladoj zajednici kršćana s kojima nije mogao provesti dovoljno vremena i nije bio siguran kada će opet doći. „Na prvi pogled, pomalo bi nas moglo iznenaditi da uputa Uvijek se radujte dolazi od Pavla, čovjeka koji je tako mnogo i tako često morao trpjeti. No, on je naučio da nevolja i duboka radost doista mogu ići ruku pod ruku, pa se mogao i radovati u nevoljama“, naglasio je vlč. Bulat, pojašnjavajući ulomak.

Potom je rekao: „Mi, sve više priviknuti na današnje potrošačko društvo, nekako u sebi mislimo da ćemo biti sretni i radosni tek kada… završimo školu, nađemo posao, dobijemo povoljan kredit, steknemo kuću ili stan, kada si budemo mogli priuštiti i vikendicu, novi auto, u kući ovo ili ono. Radovat ćemo se, mislimo, kad dobijemo bolji posao, bolju plaću, kad postignemo neku bolju društvenu ulogu, kad budemo izabrani u hrvatski sabor… I onda, kada nešto – ili čak sve! – od ovoga i postignemo, jesmo li sretni? Možemo li se radovati? Dok trčimo za uspjesima, radost nam sve brže bježi, kao kad pokušavamo proći ispod duge…

A pogledajmo vrijeme u kojem je ovo Pavao pisao! Za Pavla i kršćane u Solunu bilo je to često vrijeme oskudice, progonstva, nesigurnosti. Ne usuđujemo se uopće usporediti životni standard tih prvih kršćana s našim standardom. Nikakve socijalne sigurnosti, a život težak uz puno rada, napora i odricanja. Pa ipak, unatoč tomu, Pavao veli: Radujte se! Očito je, dakle, da nam veselje i radost ne ovisi o onome što imamo, što smo stekli ili što ćemo steći.“

Da bismo se mogli stvarno radovati, predavač je uputio na riječi sv. Pavla: Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, 20 proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!