Draga moja braćo i sestre u Kristu Isusu, dragi mladi Kristovi prijatelji, čovjek današnjeg vremena je više nego onaj iz prijašnjih generacija, hodočasnik, bogotražitelj. To se osobito odnosi na našu današnju mladu generaciju.
Današnja mladež u europskim zemljama – pa tako i vi ovdje nazočni – sve više otkriva Crkvu kao zajednicu. Mladi se danas s oduševljenjem, istinski zanimaju za Kristovo Evanđelje, i za samu osobu Isusa Krista.
Mi, vaši biskupi i svećenici, imamo povjerenja u veliko oduševljenje vas mladih za sve što je plemenito i veliko; u vaše spontano i nesebično požrtvovno zanimanje za istinske ideale. Jer vi vjerujete u Krista, u kojega cijelo čovječanstvo neprevarljivo već 20 stoljeća stavlja svoje pouzdanje.
Krist i mladi
Plemeniti žar vašeg oduševljenja zahvatio je ovih proteklih godina nove mlade ljude i u našem hrvatskom narodu po našim župama i biskupijama, po našim školama i fakultetima. Življeno Kristovo Evanđelje – očito – uistinu usrećuje i oduševljava. Vi mladi, – kao i mi stariji – možete takoreći rukama opipati, svakodnevno doživjeti koliko ovaj naš suvremeni svijet treba Krista, njegovu spasavajuću osobu i njegov neprevarljiv, trajno aktualan nauk.
Jer samo Krist može čovjeka istinski osloboditi. Sv. Ivan apostol i evanđelist je tu istinu ovako izrekao: „Onima, koji Isusa primiše On podade moć da postanu djeca Božja” (usp. Iv 1,12). To znači: Isus Krist je izvor snage koja čovjeka iznutra obnavlja; on je temelj onoga novog života, istinskog života, koji ne prolazi, ne malakše nego prelazi u vječni život (usp. Iv 4,14). U Isusu Kristu raspetom, koji je pokopan i potom uskrsnuo, „zasja nam nada blaženog uskrsnuća i obećanje buduće besmrtnosti” (Predslovlje u misi za pokojne).
Crkva i mladi
Crkva Kristova, kojoj i mi pripadamo po krštenju i vlastitom htjenju, živi od te Božje, objavljene istine o čovjeku, o nemirnom čovjekovu srcu koje se istinski može smiriti tek u Bogu, svome Stvoritelju. U tom stvaralačkom nemiru našeg ljudskog srca „kuca i teče ono naj-ljudskije, a to je traženje istine; nezasitna potreba za dobrim, glad za slobodom, težnja za lijepim te glas savjesti” (Ivan Pavao II.). Crkava je Krist koji se neprestano utjelovljuje u svijetu, uklopljen je u svijet ali neovisan o njemu.
Crkva je svjesna da je „čuvarica velikog blaga, koje ona ne smije izgubiti, nego ga mora neprestano povećavati” (isto). Zato današnja Crkva sve većim žarom ponavlja svoju drevnu molitvu Duhu Svetom: „Dođi, Duše Sveti! Dođi! Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim!Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim!” (Duhovska posljednica).
Svaki član Crkve je pozvan da se aktivno uključi u taj prevažni posao Crkve, u stvaranje javnog mišljenja, u odlučno zauzimanje za život dostojan čovjeka kao bogolikog bića. Pozvan je na taj posao i svaki od vas mladih katolika.

Dragi mladi prijatelji,
moći ćete biti učinkoviti i plodni sa svojim mladenačkim energijama, ako se odazovete tome pozivu, ako se budete rado i često okupljali oko Krista, nazočna osobito u euharistiji – u svojoj župnoj zajednici, u svojoj biskupiji. Kroz zajedništvo u vašoj župi i biskupiji bit ćete ujedno povezani i sa velikim mnoštvom svojih sunarodnjaka, istomišljenika, pripadnika velike Kristove zajednice, Crkve sastavljene od mnogobrojnih naroda sa svih pet kontinenata. Jer, Katolička Crkva je otvorena i za druge kršćanske zajednice, ali i za sve ljude i vjernike i nevjernike. Krist nas po svojoj Crkvi uči, da se tek onda ispravno živi, ako se živi za druge, a ne samo za sebe; ako se ne živi izolirano nego u zajedništvu s drugima, u prijateljstvu, u braku, u obitelji.
Samo u otvorenosti prema drugome i drugačijem mi doživljavamo istinsku slobodu Božjeg djeteta. U izolaciji, u samoći, čovjek nije slobodan, nego je zarobljen u svojoj nesigurnosti u svome strahu, a što ga lako potiče na agresivnost, odbojnost. U takvoj situaciji čovjek samac lako postane žrtvom raznih manipulacija od strane nedobronamjernih ljudi, koji radi svojih sebičnih i kratkoročnih, često duboko nehumanih interesa, nastoje porobiti i unesrećiti što veći broj poglavito mladih ljudi.
Imamo i u ovoj zemlji mnogo takvih gorkih iskustava iz nedavne prošlosti, pa i ovih naših dana.
Potičem vas zato: osnivajte svoje vjerničke udruge i učlanite se u njih; idite u zajedništvo Crkve s velikim pouzdanjem prema ljudima, prema svakom čovjeku! Krist je otkupio svakog čovjeka! On je povezan sa svakim čovjekom, pa i sa onim koji toga nije ni svjestan. On se zanima za svakog čovjeka i želi ga usrećiti. Zato je čovjek, njegove duhovne i materijalne potrebe kao i njegovi potencijali, njegove snage – onaj put kojim je današnja Crkva dužna ići; kojim putem je dužan ići i svaki od nas koji se smatramo Kristovim učenicima i njegovim suradnicima.
Vi ste pokazali kroz svoju ozbiljnu višemjesečnu pripravu i za ovaj predivni susret, prvi u mojoj biskupiji, da volite Krista, da volite njegovu Crkvu, osobito da volite Krista Patnika u onoj svojoj braći i sestrama koji pate zbog nevjere, beznađa, sebičnosti, nepravde. A takvih ima mnogo i u ovoj u zadnja dva rata dramatično uništenoj biskupiji: ima ih mnogo u ovoj našoj zemlji ali i u susjednim zemljama, u vašem životnom ambijentu.

Apostolat i mladi
Dragi mladi prijatelji,
vi ste djelom pokazali da biti kršćanin znači biti apostol. A biti apostol za istinskog Kristova učenika nije maštanje nego je to njegova dužnost. Kako bi i bilo drugačije, kad je svaki od vas, kao kršćanin dionik onoga života kojega je Krist došao proširiti i uvećati! Krist veli: „Došao sam da oganj donesem i što hoću nego da se zapali” (usp. Lk 12,49). O kakvom je ognju riječ? O ognju njegove neizmjerne i nezaustavljive ljubavi i milosrđa prema svakom čovjeku i prema cijelom čovječanstvu!
Prema tome, svaki kršćani, svaki od nas, koji je primio vjeru kršćansku kao izvanredni Božji dar, primio je ujedno i zapovijed da taj dar daruje dalje – drugima, slično kao u procesiji sa svijećama, kad plamen svoje svijeće daješ drugima oko sebe da i oni zapale svoje svijeće.
Ne bi smjelo biti kod pravih Kristovih sljedbenika statičnosti, nezainteresiranosti, bez-voljnosti, mlitavosti, a pogotovo ne beznađa, mržnje, želje za osvetom. Ne bi smjeli pravi kršćani svoju vjeru samo čuvati i braniti bez obveze da je produbljuju i razvijaju. Oni je nužno moraju širiti među svoje vršnjake, sugrađane, suvremenike, jer i oni imaju pravo na Krista, Spasitelja, s kojim ih mi moramo upoznati i za njega ih oduševiti!
Što želimo konkretno
Vi ste u himni Kristu rekli da želite s njim zajedno biti graditelji mira i činitelji dobra. Zato se opravdano pitate: Što možemo mi mladi učiniti za mir – pravedni i trajni – u svojim obiteljima, župnim zajednicama, u svojoj životnoj sredini, u svojoj domovini?
Možemo li nešto konkretno i uspješno poduzeti da bismo spriječili svađe, nesporazume, neprijateljstva, neki novi rat, neku moguću novu katastrofu koja bi mogla zadesiti nas i sljedeću generaciju i imati još teže i nesagledivije posljedice nego ovaj nedavni rat koji smo morali doživjeti kao mala djeca zajedno sa svojim roditeljima?
Već u samom formuliranju pitanja možete, dragi mladi, naći odgovor. Razmislite najprije o konkretnom, konstruktivnom programu zaštite i promoviranja života, osobito čovjekova života – onoga još nerođenog i onoga rođenog. Vi mladi imate mogućnost, a i pravo zahtijevati od nas starijih u svome životnom ambijentu ostvarivanje pravde i izgradnju mira – za sebe i za svakog čovjeka.

A to uključuje:

– određeno dobrohotno ponašanje kod ocjenjivanja samih sebe i drugih i drugačijih pored nas;
– zatim, iskrenu i odlučnu želju za pravdom i pravednošću koja počiva na poštivanju drugog i drugačijeg i uvažavanju njegovih osnovnih prava kako materijalnih tako i duhovnih. Tako će se stvarati i proširivati atmosfera bratstva i bliskosti već sada, a osobito sutra kada vi i vaša generacija budete glavni nositelji odgovornosti u društvu i državi.
Ako se želi izgrađivati jedan humaniji, solidarniji, bratskiji svijet – svagdje, pa tako i kod nas – onda se mora najprije za budućnost, dobro formirati i informirati nove ljude humanije,solidarnije, bratskije.
Isus, naš božanski Učitelj, daje jasnu prosudbu što je uistinu vrijedno u Božjim očima i za što čovjek treba investirati sve sile svoga uma i srca. On nas ne želi odvući od rada i zala-ganja za naš zemaljski život. On nas samo upozorava da ono najbitnije ne izgubimo iz vida pa veli: „Tražite najprije Kraljevstvo nebesko i pravdu njegovu!” (Mt 6,33). Tražite najprije Boga, svoga Stvoritelja, milosrdnog Oca i svoga Spasitelja Isusa Krista! Dopustite mu da vas on prožme svojim mirom, obujmi svojom snagom, prosvijetili svojim svjetlom! Krist nas neizmjerno voli. Dopustimo mu da nas on učini sretnima!
„Želimo te slijediti, pozivu dostojni biti!” Tako smo pjevali Kristu! Krist ne treba navijače nego igrače! Treba suradnike, a ne zabušante, ljenčine; ne samo slušatelje, nego i izvršitelje njegovih naputaka i zapovijedi. Treba vjerne i vjerodostojne nasljedovatelje poput sv. Pavla, sv. Franje, bl. Ivana Merza i tolikih drugih velikana Crkve!
Krist je i svakoga od nas pozvao: slijedi me!

To znači treba nam stupati stazama Kristovim, ići stopama njegovim, držati se njegove blizine!
Valja nam poput našeg nebeskog zaštitnika bl. Ivana Merza imati Isusa uvijek pred so-bom, ići u njegovu školu, dobro ga upoznati, ući, prodrijeti u njegovu tajnu. To je za nas temeljna, centralna zadaća. Ako budemo tako postupali, Krist će nas po svome svetom Duhu poučiti što nam je činiti, kako se trebamo ponašati u konkretnim situacijama života, za što i kako se trebamo zalagati, kako se trebamo upustiti u dijalog s današnjim svijetom i njegovim izazovima, problemima i dramama.
Ako pak pitate, što trebamo činiti u Kristovoj Crkvi, u svojoj župi i biskupiji, evo odgovara: Upoznavati Krista. Trajno. Slušati ga, razmišljati o njegovim riječima i nastojati ih provoditi u djelo. Pitati se uvijek: što bi Krist učinio u mojoj sadašnjoj situaciji?
Odgovornost za druge
Katolik, osobito mlad i poletan, pozvan je na suradnju i sa svim drugim Kristovim učenicima. Pozvan je na akciju.
Svjedoci smo da su danas i mnogi drugi ljudi, pa i mladi, u akciji, a te akcije nisu uvijek konstruktivne. Suvremeni filozofski i politički liberalizam zapljuskuje sve jače i dramatičnije naš kršćanski svjetonazor, koji u svom središtu ima čovjeka kao bogoliko stvorenje, sastavljeno od tijela i od duše.
Uz svoje svećenstvo Crkva se danas obraća i vama, vjernicima laicima, osobito mladima. Računa s nazočnošću Božjeg Duha u vašim srcima. Zato vas podsjeća kako ste upravo vi veoma prikladni da unesete, da utjelovite božansko u čovječanskom, da dadnete prvenstvo duhovnim vrijednostima ispred materijalnih. Radeći zajedno sa svojim duhovnim vođama svećenicima u duhu Kristova Evanđelja vi pokazujete da ste izuzetno velika snaga za pokretanje i ostvarenje mnogih dobrih zamisli i konkretnih akcija.

Jedna od prvih mogućih akcija svih nas, članova Kristove Crkve u našem narodu i do-movini, svakako je da se međusobno više i čvršće povežemo, umrežimo. Tome služe i ovakvi jedinstveni susreti – kod nas u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj, pa i u drugim zemljama, gdje nam se pruža prilika da sudjelujemo. Suvremena sredstva komunikacija, osobito Internet, mogu nas još više međusobno zbližiti, a trebali bismo se potruditi i naći načina da se na taj način povežemo i s mnogim mladima na katoličkim sveučilištima diljem svijeta, ne samo kad su u pitanju digitalni materijali iz teologije, nego i iz psihologije, iz tehnologije, iz ekonomije i prava.
Na taj način bismo ujedno prisilili i naše domaće profesore da i oni dignu kvalitetu svojih predavanja.

Veliki prijatelj mladih , ali i našeg hrvatskog naroda, nezaboravni papa Ivan Pavao II., u svojoj znamenitoj enciklici „Fides et ratio” – vjera i znanost – ponudio je svijetu – osobito mladoj generaciji – divnu viziju, koju je slično imao i naš domaći veliki blaženik Ivan Merz, kojega i sadašnji papa osobito štuje i svakodnevno mu se moli. Papa je jasno naglasio kako je samo jedno od toga dvoje – vjera ili znanost – slično veslanju samo s jednim veslom ili let samo s jednim krilom. To mi vidimo i u praksi. Uočavamo da nažalost, malo profesora i učitelja stvara sinergiju, tj. povezivanje osjećanja i mišljenja, srca i glave. To je povezivanje vjere i znanosti.
Gdje nema tog povezivanja, nego je razdvojena vjera od znanosti, tu se lako stvara, osobito u mladim dušama, šizofrenija. Ako se onom božanskom, što se nalazi u duši svakog mladog čovjeka ne daje prava podrška od strane učitelja, odn. starijih i od onog što oni nude, onda se lako stvara i razvija kod mladog čovjeka bezvoljnost, gubitak motivacije za učenjem, za kreativnošću, za angažiranjem oko zajedničkog dobra za izgradnjom sretne budućnosti – svoje osobne i budućnosti svoje domovine.
Samo u spajanju vjere i znanosti bit ćete i vi, kao mladi Hrvati katolici u stanju uspješno se nositi sa sadašnjim i budućim tehnološkim, ekonomskim, pravnim i političkim izazovima i poteškoćama koje pred vas stavlja sve izraženija globalizacija.

I ova, najnovija financijska kriza u svjetskim razmjerima, skinula je masku s ideologije liberalnog kapitalizma. Zato će i taj liberalni, kruti kapitalizam pasti i propasti – slično kao što se desilo i s padom komunizma. Bog je gospodar ljudske povijesti i svi pokušaji ljudi koji negiraju ili zatiru bogoliku sliku čovjeka – svi prošli i sadašnji tzv. –izmi bit će sigurno raskrinkani i nestat će s lica zemlje.

Očekuje se s pravom od – vas, mladih katoličkih intelektualaca da na vrijeme shvatite neminovnost toga razobličavanja i da vam zato jedino preostaje okrenuti se odlučnije Bogu, Kristu, upoznati ga što temeljitije, uzljubiti ga što žarče i staviti mu se na raspolaganje da on s vama, kao svojim vjerodostojnim suradnicima izgrađuje sretniju budućnost svoje Crkve, svoga naroda i svih ljudi dobre volje u našim domovinama.
Dragi mladi prijatelji, iz mladenačkih vaših srdaca se ovih proteklih mjeseci pa sve do malo prije mnogo puta izvila radosna, iskrena molitva obučena u glazbeno ruho i stavljena kao geslo i ovog susreta: Korake nam upravljaj putovima mira i dobra, Kriste! To je dostojan nastavak drevne crkvene popijevke naših vjernih predaka katolika – Hrvata, koji su zanosno pjevali,a glasi: Znademo za kim stupamo! Vođa je nama svevišnji Bog, zato će Hrvat katolik i ubuduće ostati uz Krista Kralja svog! Amen. Tako neka bude.