1. Ova je noć, najsvetija noć u kršćanskoj godini. Ovo bdjenje, majka je svih crkvenih bdjenja. Sveti Augustin nas podsjeća da su vjernici u prvim kršćanskim vremenima ovu noć provodili u molitvi, razmatranju i slavljenju velikih djela koja je Bog učinio svojem narodu. I mi danas, u zagrebačkoj katedrali, majci svih crkava naše Nadbiskupije, imamo milost slaviti Kristovo uskrsnuće.
2. Izgovarajući sugestivne i dirljive liturgijske riječi unijeli smo, u potpuno zamračenu katedralu, upaljenu uskrsnu svijeću pjevajući Kristu, svjetlu svijeta. I mi smo ušli za njom i zapalili svoje svijeće. Ovaj prvi obred mogli bismo nazvati obredom svjetla, obredom koji u tišini govori. Govori o našem životu.
Kamo bi vodio, predragi vjernici, ubrzani i gotovo nezaustavljivi tijek vremena bez ovoga svjetla? Ono usmjerava naš hod. Nije riječ o izvanjskom hodu, o nečemu što se zbiva oko nas. U pitanju je unutarnji hod, zadnji smisao našega postojanja, našega načina promatranja i vrednovanja događaja i stvari, u pitanju je naš život. Zlo, bilo moralno ili tvarno, s kojim se trajno suočavamo, naše svagdanje primicanje smrti, obveza da se svakoga trenutka odlučujemo, da biramo, nemogućnost nezauzimanja stavova u događajima koji se odvijaju na povijesnoj sceni, bilo osobnoj, bilo svjetskoj… sve je to od događaja Isusova uskrsnuća u novom svjetlu.
Radosno smo slušali proglas Vazmenoga hvalospjeva: “Nek se raduje zemlja, tolikim obasjana blijeskom, i rasvijetljena sjajem vječnoga Kralja, neka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka”. Rođen je novi svijet, stvarniji i istinitiji od staroga. Potrebno ga je prepoznati. Živimo usred znakova uskrsne novosti, ali pitanje je znamo li ih uočavati? Ili se zaustavljamo samo na zlu koje uvijek stvara veću buku od dobra?
3. No, koji je to stari svijet? To je svijet koji živi od privida, dopadljivoga, privlačnoga ali i teškoga. Stari svijet očituje se u onome što označavamo pojmovima: moći i samodokazivanja, nasilja i sebeljublja. Stari svijet je svijet koji živi u strahu da ne iziđe iz sebe, koji sve želi držati u vlastitim rukama, koji sam želi izgraditi sebe i svoju budućnost. To je svijet koji se boji Boga, koji se ne želi povjeriti i predati Bogu.
Zar ne vidimo kako se čovječanstvo, u želji da živi bez Boga, sve više i samo gubi? Gubi životni kompas, gubi kriterij za raspoznavanje onoga što je dobro, istinito, pravedno. Tako se olako gaze temeljna ljudska prava kao što je nepovredivost ljudskoga života od začeća do naravne smrti. U opasnosti je obitelj kao temeljna ljudska zajednica koja se zasniva na javno društveno sklopljenoj vezi, tj. na ženidbi koja je za nas vjernike sakrament. U suvremenom se društvu tako uzdiže pojedinca da ga se čini egocentričnim, zamračuje se istina da je on osoba, a ne osamljeni otok, te da je pozvan živjeti odnos s drugima, što uključuje prava, ali i dužnosti.
4. Krist je uskrsnuo jer se bezuvjetno predao Ocu. Uvijek se podlagao Očevoj volji, čak i u teškim trenucima muke i smrti. To je tajna novosti života, Krista, Novoga Čovjeka. Paradoksalno je, ali istinito – samo Bog uspijeva biti savršeni čovjek.
To je Krist, vječni Sin Božji, savršeni čovjek, novi Adam. U potpunom predanju Ocu pokazao nam je što je čovjekova sloboda. Zato je na zemlji živio kao novi, slobodan čovjek jer se iz ljubavi slobodno i poslušno predao Ocu.

U njegovoj smo slobodi i mi rođeni za slobodu djece Božje, pozvani smo biti slobodni ljudi, djeca Božja. Želim vam da otvorene duše prihvatite novost Kristova svjetla.
Draga braćo i sestre, vama i vašima od srca čestitam Uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista. Amen.