Draga braćo i sestre u domovini i inozemstvu!

1. Ulazim u vaše domove u ovoj svetoj vazmenoj noći, noseći vam uskrsni navještaj. Radujem se vašem okupljanju i vašem zajedništvu u obiteljima diljem Domovine i svijeta. A posebnu blizinu izražavam svima usamljenima. Izričem svakome od vas onaj isti pozdrav, koji je Isus nakon svoje muke, smrti i uskrsnuća, uputio apostolima: Mir vama!

2. Prije susreta s uskrslim Kristom, apostoli su bili u dvorani, zatvoreni i zabrinuti. Osjećali su očajanje, stid i sumnje… Ipak, negdje duboko u njima postojale su Isusove riječi i geste koje su dozrijevale ispod suhe kore i klijale istinom da Bog zapravo nije nikada bio prisutniji kao u tim trenucima prividne odsutnosti.
Potom se dogodio veliki obrat. Među apostolima se pojavio Isus Krist uskrsli i živi. On ih pozdravlja: “Mir vama!”. Dvorana koja je do tada bila sklonište zabrinutih i preplašenih apostola, postala je mjestom spoznaje da smrt, grijeh i zlo, u životu nemaju posljednju riječ.
Uskrsli Krist u vazmenoj noći postaje središte svijeta, njegova ljubav provaljuje bedeme grijeha i smrti – počinje novo stvaranje.
Kristovo uskrsnuće ne dopušta odbacivanje životne zbilje, makar ona izgledala beznačajnom, makar bila obilježena zemaljskim porazima. Kršćanin ne vjeruje u budući, nego u vječni život. Budući da je taj život vječan, on već traje. Svojom slobodom i istinom pozvani smo ga prihvatiti kao dar kojim u našoj povijesti Bog započinje tu vječnost. Uskrs govori da zemaljsko ne može zatvoriti život i nije u zemaljskome konačni smisao ljudskoga života.
3. Dragi prijatelji! Kao nadbiskupa zagrebačkog i sina hrvatskoga naroda, boli me neizvjesnost koja se širi među ljudima u našoj Domovini, i koja sve više nalikuje dvorani apostolske neizvjesnosti. Ne čini li se i vama da se u dvorani našega društva, pod pritiskom različitih kriza: gospodarske naravi, a zapravo moralne i duhovne, želi dovesti u pitanje čovjekovo “sutra”, njegova budućnost? Čovjeku se potiho iscrpljuju: pouzdanje, povjerenje, veselje i radost življenja. Kao da se želi stvoriti naraštaj tužnih i potištenih ljudi, ljudi neizvjesne budućnosti.
U svemu tome navještaj Krista uskrsloga donosi novost koja je sposobna zapaliti ugašenu ili pritajenu nadu u čovjeku našega doba. To je moguće samo onda ako se živi zajedništvo s Isusom Uskrsnulim koji je postao čovjekom i bio raspet. Uskrs pruža novost života sa svojim iznenađenjima, među kojima je i žrtva.

4. Draga braćo i sestre, Uskrsnuće mijenja lice svijeta unoseći u njega kršćansku nadu.
Poštovanje osobe, uzajamno povjerenje, odgovorna sloboda, suradnja i dijalog, ljubav i mir… uskrsnoga su jutra darovani čovjeku kako bi, obogaćen svim tim darovima, pošao ususret slabima, napadanima, nezaštićenima, siromašnima i starijima.
Uskrs ne dopušta zatvaranje u sebe. Uskrs nam govori da djeca i mladi, unatoč i teškoćama koje ih čekaju, imaju pravo radovati se budućnosti ispunjenoj mirom i ljubavlju. Uskrs nas poziva da se vjernički zauzmemo u društvenome tkivu koje tvori naše hrvatsko društvo. Zato nam valja pohitati “još za mraka” i čuti objavu da je Isus Krist živ i prisutan.
Neka Uskrsnuće Gospodinovo razori tmine i obasja budućnost svih, mlađih i starijih, zdravih i bolesnih, tužnih i radosnih!

Bio svima, koji vjeruju u Krista i svim ljudima dobre volje, miran i blagoslovljen Uskrs!