Gospodinu slave
Uskrsna poslanica beogradskoga nadbiskupa Stanislava Hočevara
Braćo i sestre!
Sav kršćanski svijet kao i ljudi razuma i kulture u velikom čuđenju i divljenju slave Jubilarnu godinu Apostola naroda sv. Pavla. Prije 2000 godina ugledao je svjetlo svijeta u gradu Tarzu, u sadašnjoj Turskoj, čovjek koji je svjetlošću svoje duše i razuma zadužio naš svijet neuništivom snagom duha, spoznajom i kulturom. Znamo dobro da je njegov život opečaćen neizbrisivim događajem – susretom s Uskrslim Gospodinom Isusom Kristom. Na putu u Damask, kad je htio uhititi i zatvoriti Kristove vjernike, obasjala ga je tolika nutarnja svjetlost da je postao doslovce NOVIM ČOVJEKOM. Pavao će odsad dalje stalno govoriti o “Gospodinu slave” (1 Kor 2, 8). Taj “Gospodin slave”, to jest Uskrsli Gospodin, omogućio mu je posve nov pogled na cjelokupnost života, novu perspektivu, nove snage, nove mogućnosti. Pavao, ponajprije oslijepljen, započinje s takvim sjajem i s toliko neusporedivim novim životom da još niti danas ne možemo dovoljno shvatiti i procijeniti njegovu ulogu za kršćanstvo i uopće čitavu civilizaciju čovječanstva. Uskrsli Gospodin, koji jest Gospodin slave, to znači potpuno u službi istine, ljubavi i slobode što zrače iz Njegove nutrine, htio je upravo na sv. Pavlu pokazati snagu Uskrsnuća. I to u vremenu kada je sav tadašnji svijet Rimskog Imperija doživljavao s jedne strane najveću snagu organizacije i vanjski mir, a s druge strane ta velika snaga organizacije nije imala “duše”, sve se više osjećala nutarnja praznina i neprekinuto nutarnje narušavanje smisla postojanja.
Danas se, braćo i sestre, nalazimo u vrlo sličnoj situaciji. S jedne strane neizmjerno se divimo snazi organizacije, tehničkog napretka i svestranog povezivanja svijeta. No, istodobno otkrivamo kako nikada dosad čovjek nije bio u tolikim ovisnostima kao danas. I dok strukture jačaju, gospodar struktura – čovjek postaje sve više nejak, rob i često bez nade.
Da bi čovjek mogao otkriti tko je on zapravo, koje je njegovo dostojanstvo i koja je njegova nada, mora se susresti s Gospodinom slave. Jer “što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima, koji ga ljube” (1 Kor 2, 9). I apostol Pavao nastavlja: “A nama to Bog objavi po Duhu, jer duh sve proniče i dubine Božje! Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega!” (1 Kor 2, 10–12). Sv. Pavao nam, dakle, daje do znanja koji su uvjeti da možemo upoznati sebe, da možemo upoznati Boga te da se, dakle, možemo pravilno uključiti i u povijesni proces dozrijevanja čovječanstva. Jake su, naime, njegove sljedeće riječi: “Naravom čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja presuđivati” (1 Kor 2, 14).
Braćo i sestre, mi slavimo Uskrs upravo zato jer nam Gospodin slave daje svoga duha. U snazi toga duha možemo sve pravilno prosuđivati i u cjelini otkriti tajnu čovjeka i tajnu Boga. Samo tako možemo sve u sebi i oko sebe duhovno presuđivati i pronalaziti prave putove.
Zato svima od srca želim najdublji osobni susret s Uskrslim Gospodinom. U pravom kultu (slavlju) srest ćemo Gospodina slave i tako će naš kult nadahnjivati kulturu. Svaka autentična kultura jest plod kulta, plod susreta s Gospodinom slave. U pravom slavlju Krista, Glave Crkve, srest ćemo uvijek čitavu zajednicu Crkve. Tako ćemo i sebe preobraziti u biće odgovorno za opće dobro, za zajednicu. U pravom susretu s Gospodinom slave otkrit ćemo da smo “baštinici vječnosti” i preobrazit ćemo se u ljude nade. Nosit ćemo dakle u sebi sigurnost budućnosti.
Doista, kakve li nam mogućnosti otvara Uskrs! Tko se ne bi radovao i klicao od radosti. Svima dakle Sretan Uskrs! Blagoslovljena nada koju nam donosi Gospodin slave! Radosno se pridružujemo kršćanima Istočnoga obreda koji će tjedan dana kasnije slaviti isti događaj i od srca čestitamo: Hristos vaskrese – vaistinu vaskrese.
I da i završimo s apostolom Pavlom koji kaže: “A svi mi, koji otkrivenim licem odražavamo slavu Gospodnju, po duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.”
U velikoj želji da se i poslije ovoga slavlja Uskrsa preobražavamo “iz slave u slavu”, radosno vam podjeljujem blagoslov u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
+Stanislav,
nadbiskup