Nakon uvodne molitve o. Šujević predstavio je u nekoliko evanđeoskih ulomaka sam pojam čistoće srca i duše. Prvi primjer uzeo je iz nedavno čitanog Markova Evanđelja, kada farizeji i pismoznanci prigovaraju Isusu kako njegovi učenici jedu nečistih ruku. O. Sebastian upozorio je na opasnost postajanja fanatikom čistoće, da se poput farizeja i pismoznanaca toliko strogo držimo zakona, zapovijedi i propisa, a da nam srce zapravo i dalje ostane nečisto i zatrovano, da sve što obdržavamo zapravo jedino bude važno samo izvanjski. Zbog svojih grešnih sklonosti, grijeha i njihovih posljedica, neurednih sklonosti i drugog, uvijek će postojati nešto nečisto u našim srcima, nikada nećemo biti potpuno i savršeno čisti, koliko god se trudili čuvati zapovijedi i biti na dobrom putu, no to nas ne obeshrabruje jer je Gospodin taj koji je uvijek uz nas i koji nas podiže. Drugi evanđeoski primjer o Isusu i gubavcu (Mk 1, 40-45) pokazuje također kako prihvatiti svoju situaciju. Gubavac je bio svjestan svoje situacije u kojoj si sam ne može pomoći i svojim pitanjem „Ako hoćeš?“ zapravo pokazuje koliko je prihvatio Gospodina i koliko mu vjeruje. Spreman je i na odgovor ne, ako to za njegov život nije potrebno.

Nakon evanđeoskih primjera o. Sebastian istaknuo je nekoliko puteva čišćenja, kako ih je sam nazvao „obredima“ koji nam mogu pomoći na putu istinskog življenja svog kršćanskog poziva i traženja čistoće srca. Prvi je sakrament krštenja kojim smo svi očišćeni od istočnog grijeha, ali i čije učinke možemo i danas dozivati u svijest. Drugi vidljiviji obredi su sakrament euharistije i – možda nama najvidljiviji i najbliži kao sredstvo čišćenja – sakrament pomirenja. Po svakoj nas ispovijedi Gospodin čisti od grijeha, vraća i obnavlja milosti koje smo zadobili na krštenju te snaži za daljnji život. Spomenuo je nadalje čitanje Božje riječi te molitvu. Na poseban način istaknuo je kako molitvu možemo povezati sa svojom svakodnevicom, ne moramo tražiti neko posebno vrijeme ili priliku u crkvi, molimo dok šetamo, odlazimo na posao i sl. Također, važno je i odmoriti se, promišljati i paziti čime hranimo svoje misli, pogotovo pred odlazak na spavanje, koliko vremena provodimo pred mobitelom jer to sve u konačnici utječe na naš život unoseći mir ili nemir u naša srca.

Po završetku kateheze uslijedilo je klanjanje i molitva pred križem te prilika za sakrament pomirenja. Korizmeni seminari nastavljaju se idućeg utorka, 9. ožujka u 20 sati s temom Put do Oca, o kojoj će razlagati vlč. Filip Sertić.