Istina je prava novost.

"Svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora"

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskoga biskupa Josipa Mrzljaka u povodu Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini

Ovogodišnji Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini zbiva se u godini sv. Pavla. Imajući to u vidu, kao geslo ovogodišnjega Tjedna solidarnosti uzeli smo riječi sv. Pavla: “Svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora (…) budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja.” (1 Kor 1,10).

Pavao nije bio uz Učitelja za njegova zemaljskog života, a onda ga susreće i cijeli se njegov život mijenja. Od tada, jednakim žarom, ustrajnošću i posluhom apostol Pavao sije sjeme kršćanstva Starim Svijetom, oblikovanim helenističkom i rimskom kulturom te raznim poganskim religijama i sektama. Tako je, misle neki, stigao i do našeg otoka Mljeta.

Širenje Kristove Radosne vijesti, u tim vremenima i u ljudskim razmjerima, suvremenicima sv. Pavla sigurno je izgledalo kao nemoguća misija. Ali kulture i civilizacije ne tvore materijalna moć i prestiž, nego ljudska srca, moralnost i milost Božja. Prve kršćanske zajednice u poganskom svijetu koje uspostavlja sv. Pavao imale su dvije odlike:

1. bile su unutar poganskih središta,
2. bile su raštrkane i međusobno udaljene, ali uza sve to sv. Pavao inzistirao je na jednom: zajedništvu!

Zvuči tako jednostavno: zajedništvo. Možda bi neki od nas danas rekli: “Pa to je bio sv. Pavao, njemu je bilo lako.” Daleko od toga! Pavao se morao žestoko boriti protiv razdora, provokacija, nerazumijevanja svoje braće, židovskih kršćana, koji su – iako braća po krštenju u Isusu Kristu – prezirno i svisoka gledali braću iz drugih zemalja, iz poganstva. Pavao se oštro suprotstavio takvom načinu gledanja i razmišljanja. Zajedništvo je svjedočio svojim životom, svojim djelima, svojim riječima i zbog svega naposljetku u Jeruzalemu bio i uhićen. Ta pavlovska analogija danas je za nas itekako aktualna. Gledajući svoj vlastiti narod i vjeru, svaki se od nas mora pitati:

– Jesmo li iste misli?
– Ima li razdora među nama?
– Možemo li gajiti iste osjećaje i misli?
– Razumijemo li da je narod koji živi zajedništvo jak narod?
– Potičem li ja svojim životom, djelima i mislima, razdor ili zajedništvo?
– Dopuštam li da zemljopisne granice podižu prepreke prema braći i sestrama u vjeri iz Bosne i Hercegovine i drugih dijelova svijeta?
– Što činim da bih svjedočio zajedništvo na koje nas poziva sv. Pavao?

Pavao, koji nam pruža uzor i ohrabrenje da pronađemo životno svjetlo i vodilju u Kristu, potiče nas da vjeru produbljujemo oživljavajući je konkretnim djelima ljubavi prema bližnjima – u obitelji, na radnom mjestu, u svom narodu.

Pozivam sve vjernike da se bore protiv razdora, prezira i oholosti. Potičite zajedništvo, pomaganje, susrete, uzajamne posjete i konkretnu pomoć. Sv. Pavao nas poziva da uspostavimo i njegujemo zdrave odnose, da brinemo jedni za druge, da živimo zajedništvo kakvu nas je Krist podučio.

Zajedništvo je dar Duha Svetoga, ali je i stvarnost koju su vjernici pozvani graditi, čuvati i njegovati. To ćemo pokušati činiti i u ovogodišnjem Tjednu solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini uoči treće korizmene nedjelje.

Na svemu unaprijed zahvaljujem i sve vas blagoslivljam!

+ Josip Mrzljak, biskup varaždinski
predsjednik Hrvatskog Caritasa