U uvodnom dijelu panela moderator mag.ing.el. Fran Šesnić pozdravio je okupljene i predstavio ih sudionicima panela. Frane Šesnić direktor je zagrebačkog inovacijskog centra koji se nalazi na Zagrebačkom velesajmu. Domagoj Hruška dolazi s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s katedre za organizaciju i menadžment. Dipl. iur. Ivana Đuras je viša ustavnosudska savjetnica na Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Inno Gatin je inženjer brodogradnje koji se bavi računalnim metodama u hidrodinamici broda i Matija Kopić, koji je utemeljitelj više tvrtki i osnivač nove tvrtke za robotiku Gideon Brothers.

O pitanjima izazova digitalnog društva i granicama privatnosti, etičnosti i sigurnost, ali i robotike Ivana Đuras je rekla da je “robotika je počela izravno utjecati na svakog čovjeka. Kada govorimo o ljudskim pravima i slobodama u teleološkom tumačenju, govori se o ljudskim pravima koja ne bi trebala obuhvatiti robote niti njihov sustav. Ovdje govorimo o robotici pa ću se osvrnuti na prvog robota Sofiju. On je s pravnog zanimljiv zato što je dobio saudijsko državljanstvo. Dakle, radi se o stroju koji je nalik na žensku osobu, ne govori arapski jezik, a to je preduvjet da bi se dobilo arapsko državljanstvo, nadalje može ulaziti u komunikaciju s muškarcima, ne nosi hidžab i isključivo komunicira na engleskom jeziku. Saudijska Arabija dala je državljanstvo ženskoj robotici sukladno karakteristikama zapadne liberalne žene. Smatram to suludim. Gledajući s pravnog stajališta i u našem zakonu državljanstvo može dobiti osoba ili dijete. Već tu imamo eliminaciju robota kao nečega što može dobiti državljanstvo. Naravno, za uvjet dobivanja državljanstva moraju se ispuniti i drugi uvjeti. Govoreći o pravnom aspektu robota nama je najzanimljivija onaj dio kada primjerice dođe do štete, npr. u automobilskoj industriji gdje je gotovo sve robotizirano. Tko će za to odgovarati, onaj koji je dizajnirao robota robot? Po naravi stvari, robot ne može biti odgovoran. Imamo stvari u farmaceutskoj industriji kada se lijekovi doziraju putem stroja ili danas imamo snimljene glasove kada zovete i oni vas preusmjeravaju po izborniku kamo trebate ići. Može se dogoditi šteta jer vas se može navesti na uzimanje primjerice krivog kredita. Prepoznalo se da je potrebno donijeti nove norme, odnosno normativni okvir u kojem će se odgovornost za štetu regulirati.”

Ivana Đuras

Nadalje, Đuras je istaknula da “je 2017. donesena rezolucija europskog parlamenta o robotici. Ta rezolucije ja donesena na temelju jedne studije naziva Etički aspekti kibernetičko-fizičkog sustava. Znači ipak da su utvrđeni razlozi koji dovode do nužne potrebe za normizacijom. Robotika se rapidno razvija i često se koristi u svakodnevnom životu. Brže se razvija od čovjeka pa se i zakonodavstvo tome sporije prilagođava. Iako s jedne strane imamo gubitak radnih mjesta zbog robota koji mijenjaju ljude, ali ipak “ističe Đuras “priprema robotskih sustava iziskuje ljude. Roboti, barem za sad ne mogu proizvoditi sami sebe. Od robota ima i gospodarskih koristi, primjerice strojno učenje. Robot ne može vrednovati čovjeka u cjelini. Razvoj robotike može kao negativnu posljedicu imati koncentraciju moći i novca u rukama manjine. Nadalje, istaknula je Đuras, postoji i ” mnogo aplikacija umjetne inteligencije, od naručivanja i kupovanja. Da bi se robotička pojava mogla normirati na najbolji mogući način donesen je i kodeks etičkog ponašanja za inženjere robotike. Naime, on je donesen u okviru Povelje o robotici koja je važna upravo da bi inženjeri robotike uskladili već u samoj fazi istraživanja, a nakon toga i izbacivanja na tržište robota njihove postavke s etičkim načelima. U okviru tog kodeksa odgovornim se subjektima smatraju isključivo ljudi. Načela koja se moraju poštivati su : djelovanje robota u najboljem interesu ljudi, nenanošenje štete od strane robota, sposobnost donošenja informiranog pristanka o uvjetima interakcije s robotima te konačno i  pravedna raspodjela koristi povezanih s robotikom, a osobito financijske prihvatljivosti za nabavu robota. Dakle, sve se oko robotike vrti u zaštiti čovjeka. Na kraju, Đuras je istaknula da je robot dobar sluga, ali loš gospodar.

Prof. dr. Domagoj Hruška bio je drugi govornik na panelu, a u svojem izlaganju istaknuo je ulogu menadžmenta kao subjekta koji pokreće i implementira inovacije i održivi razvoj. U uvodnom dijelu istaknuo je glavnu razliku između čovjeka i umjetne inteligencije riječima da”  kao ljudi nismo slični računalima u načinu razmišljanjima, već mi ne promatramo svijet kao predmete, nego kao prepreke i alate koji nam pomažu da ostvarimo neki zadani cilj i nađemo svrhu. Umjetna inteligencija ne može odrediti što je važnije jedno od drugoga. Ne može napraviti razliku jer nema ciljnu funkciju.” Nadalje na upit kako kako upravljati inovacijama i osigurati održivi razvoj prof. Hruška rekao je da “prije svega valja voditi računa o tome da djelujemo u grupama poput organizacija da ostvarimo neki cilj ili svrhu. To je zajednica ljudi koja ima zajednički cilj. Poduzeća imaju imperativ efikasnosti. Cilj poduzeća kao jednog oblika organizacije je da stvara vrijednost. To je njihov glavni imperativ, a dobar menadžer bi trebao poticati efikasnost i dobro poznavati što je svrha organizacije u kojoj djeluje. Isto tako, trebao bi osigurati da on osobno korespondira sa svrhom te organizacije, dakle da je autentičan i da nema odstupanja od onoga što radi i što osjeća da je ispravna stvar. Razlažući dalje, Hruška je spomenuo i pitanje identiteta kojeg je označio i glavnom temom unutar svojeg izlaganja.  “Tu dolazimo do pitanje identiteta, do pitanja što je moja svrha. Mi danas imamo veliki problem identiteta na svim razinama osobito s mladim ljudima i taj se problem već očituje. Mlađe generacije imaju osjećaj pretjerane izloženosti identitetu koji odstupa od njihovog prirodnog identiteta i to dovodi do psiholoških problema.

“Međutim kad govorimo o upravljačkim sposobnostima, izdvojio bih tri važna elementa. Prvi je da postoji čitav niz paradoksa o kojima menadžer mora voditi račun. Jedan od njih je pitanje vjere u sebe. Taj element sam izabrao jer je najočitiji. Često nas društvo bombardira da moramo imati vjere u sebe, no s druge strane, ako smo previše uvjereni u sebe i tu se može javiti problem. Mora biti jedna ravnoteža između tih stvari. Carl Jung je o tome dosta govorio u smislu krajnosti koje se moraju kod pojedinca pomiriti. Jedna od tih konstantnih tenzija koje imamo je tenzija između kaosa i reda. Uvijek smo izloženi s jedne strane pitanjima mogućnosti, kaosa, nesređenosti koja nam dajemo mogućnost da smislimo nešto novo, a drugi je dio red. Dakle naša privrženost određuje element koja nas ograničava, ali nam zapravo daju snagu. Ponekad smo previše skloni jednoj ili drugoj krajnosti, a to nije dobro. Ako smo u kaosu ne možemo djelovati, a s druge strane ne možemo doći do novih ideja”, istaknuo je Hruška.

07.05.2015., Zagreb – Domagoj Hruska, profesor na Ekonomskom fakultetu.
Photo: Zarko Basic/PIXSELL

“Treća stvar je pitanje žrtve. Osobito mladi danas tražimo linije manjeg otpora, prečace kojima ćemo brzo doći do nekog našeg cilja. Ta ideja da se nešto treba žrtvovati smatra se nečim arhaičnim. Nešto drugo žrtvovati kako bismo se približili nečemu transcendentnom. Ta je slika samožrtvovanja različita od umjetne inteligencije. Žrtvovanje je otkriće vremenske dimenzije kod čovjeka jer samožrtvovanjem se nadamo da ćemo u budućnosti imati koristi od društva. Samo ako imamo svrhu koji smatramo važnom možemo u trenutku djelovati. Tako i na grobu sv. Ignacija Loyolskog stoji rečenica : Biti aktivan u najmanjem, a misliti na božansko. Dakle, afirmacijom naših aktivnosti afirmiramo naše transcendentalne vrijednosti. Žrtvovati nije lako, moramo dati nešto što nam vrijedi, ali jedino tako se približavamo svojem cilju. Mislim da se toj ideji trebamo vratiti u smislu inovacija” zaključio je Hruška.

Matija Kopić osnivač je nove tvrtke za robotiku Gideon Brothers. Progovorio je o svojem osobnom iskustvu u svijetu inovacija.

“Što se tiče osobnog iskustva inovacije mislim da to nije znanstvena fantastika. Treba vam samo par jako znatiželjnih ljudi kroz neko vrijeme. Takvi se ljudi neće imati priliku zajedno naći ako ih društvo u tome ne potiče jer se ta kreativna iskra od najmanje dobi treba njegovati. Mislim da se može prepoznati da društva koja to njeguju svoj inovativni potencijal temelje na jako znatiželjnim ljudima koje ne možete zadržati u nekim normama, pravilima ili rigidnim strukturama. Takvi ljudi traže načina da tu svoju kreativnost iznesu, formaliziraju i poklone svijetu. Moje iskustvo je da ne treba puno, ili u našim hrvatskim prilikama treba jako puno da se nađe nekolicina ljudi koji su spremni plivati protiv struje i usuđuju se vjerovati da mogu biti bolji od Amerikanaca ili Nijemaca u nekim disciplinama.

Marko Kopić

“Rekao bih da su poduzetnici generalno, ne samo u Hrvatskoj, stvarno hrabri ljudi. Kada vidiš neku stvarnost u budućnosti, koja je daleka, poduzetništvo je  most do tog cilja, a u tome i jest ljepota. To je za mene i pitanje vjere i pitanje iskoraka u nepoznato.

Nakon izlaganja uslijedila je rasprava i međusobno i dijeljenje mišljenja o granici umjetne inteligencije, transcendentosti i kreativnosti.. Hoće li u budućnosti umjetna inteligencija biti kreativna i očekuje li se da zamijeni ili barem dosegne čovjekovu sposobnost razmišljanja. Matija Kopić je raščistio terminologiju umjetne inteligencije.

“Dvije su istine u vezi s umjetne inteligencije sadržane u samom imenu. To znači da se radi o jako umjetnoj stvari, i da nema velike veze s inteligencijom, barem ne za sada, ali još i dugo. Strojevi nikada neće imati svijest, emocije, i niz kognitivnih sposobnosti koje je teško inženjerima da bi neki stroj ikada mogao dosegnuti. Ono što danas zovem umjetnom inteligencijom je skup tehnika ili metoda odnosno alata koji nam pomažu da riješimo određene probleme. Stroj ne razumije što je čovjek, niti kontekst okruženja u kojem se čovjek nalazi. Jedino zašto je korisno da naš “robot” prepozna konturu čovjeka jest da se zaustavi dok se ta kontura ne makne iz njegovog vidokruga. Ako me pitate jesmo li blizu robota koji će biti sposoban razmišljati i donositi odluke na način na koji mi to činimo, rekao bih apsolutno ne.”

“Najvažnije je da identitet korespondira sa organizacijskom svrhom. Identitet treba biti orijentiran prema idealu kojeg želimo ostvariti. Ideal može biti puno toga. Što je taj ideal kojem trebamo težiti. Jesu li to samo moralna načela, prisutna u nama neovisno o religioznosti pojedinaca, međutim dvije stvari su važne. Ideal treba biti dovoljno konkretan da može omogućiti naše djelovanje” u raspravi je zaključio prof.dr.sc. Domagoj Hruška.

Koliko je tradicionalna industrija poput brodogradnje spremna na prihvaćanje inovacije bio je upit upućen Inni Gatinu koji je rekao da to nije jednostavno jer su “projektanti češće otvoreniji novim modelima, dok kod brodovlasnika nije uvijek tako. Rizici su veliki i odgovorna osoba je tu vrlo oprezna, zato se bilo kakva inovativna rješenja okreću 4-5 puta prije donošenja rješenja. Naravno, bilo je trenutaka kada je bilo teško, primjerice kada netko nakon nekoliko mjeseci odbije implementirati vaš sustav. Jedno od rješenja je da na brodovima testirate inovativno rješenje i nakon što se to pokaže dobrim rješenjem brodovlasnici se odluče to i platiti. To se može činiti kao volontiranje, ali ako prihvate to inovativno rješenje, onda prestaje biti” rekao je Inno Gatin.

Inno Gatin