Na Skupštini, koja je održana nakon duhovne obnove, su potvrđena izvješća o radu tijekom 2020. godine u izvanrednim pandemijskim okolnostima. Uz vodstvo predsjednice i utemeljiteljice Udruge Marije Šešo Skupština je održana s dozvoljenim manjim brojem članova te je uvodno podsjećeno kako su udruge građana, zbog pandemije covida-19 i pridržavanja mjera uz ograničeno kontaktiranje, zatvorile vrata do daljnjega još od sredine ožujka 2020. godine i otvorile virtualne načine komuniciranja uživo putem internetskih aplikacija i platformi, ali takav posredni način rada nije ostvariv s korisnicima „Veronika rupca“ jer je djelatno volontersko služenje utemeljeno radi pomaganja starijima i nemoćnima u njihovom kućnom okružju. „Zaključavanje“ zbog korone odrazilo se na ostvarenje volonterskih sati kojih je prošle godine bilo 2354, dok je 2019. potrebitima darovano 4259 sati.

„Vrijeme u kojemu živimo donijelo je uz sve poteškoće s kojima se u uobičajnom životu susrećemo i pandemiju koja je postala izuzetan problem za institucijsku skrb, ali i za nas volontere. Najednom su se stari i nemoćni našli u žarištu društvenog života. Naime, kao skupine koje se i podsvjesno doživljavalo kao teret (ne doprinose materijalnom boljitku društva) sada je dobrim dijelom treća životna dob postala i korisnik zdravstvenih usluga koje mogu blokirati cijeli sustav javnozdravstvene skrbi. Stariji od 65 godina, a u Osječko-baranjskoj županiji to je 17,2 posto u ukupnoj populaciji, najugroženiji su zarazom novim virusom. Kako je otpornost starijih smanjena, to su i posljedice zarazom ozbiljnije, zahtijevaju hospitalizaciju zbog komplikacija, a smrtnost je velika“, rekla je Šešo.

„Osobe o kojima naša udruga skrbi uglavnom žive same te je u ovo vrijeme njihova izoliranost daleko ozbiljnija od samoće. Naše članstvo koje pruža usluge nije mlado već su u godinama koje su ugrožene pa i dijelu njih treba pomoć. Srećom društvo se dobro organiziralo u pružanju usluga ugroženim skupinama u vidu pomaganja mlađih volontera u Gradskom društvu Crvenog križa, primjerice u dostavi lijekova iz ljekarni, dok je humanitarna udruga Rijeka ljubavi pomagala dostavljati hranu. Naše su aktivnosti podržali volonteri Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku (projekt 72 sata bez kompromisa) prihvativši od nas dio usluga nabave za starije i nemoćne. Pomogao je i podupire nas Volonterski klub SKAC-a Osijek pod okriljem Rezidencije Družbe Isusove. Njihovi su volonteri kroz javne akcije preuzele spremanje, odnosno uređenje okoliša u kojima naši korisnici žive“, naglasila je.

„Veronikin rubac postoji u Osijeku petnaestu godinu, imamo 66 članova, a brinemo za 122 starije osobe i nemoćne osobe. Prošle godine napustilo nas je 19 naših štićenika. U sveukupnoj evidenciji upisana su 372 korisnika pa je vidljivo kako je registar preminulih sve deblji. Nadalje, 80-ak osoba koristi razna pomagala u vlasništvu Udruge. Izuzetno je teško pratiti pojedinačni rad svih članova (posebice nismo u mogućnosti pratiti rad mladih koji je sigurno dragocjen i sve priznatiji, no pokušali smo usluge izraziti satima. Da bismo odgovorili zahtjevima koji se pred volontere postavljaju u 2020. darovali smo potrebitima 2354 volonterskih sati. No, osobe koje skrbe o potrebitima postaju sve starije te ih je dvadesetak postalo primatelj usluga“, izvijestila je predsjednica Šešo, nabrojivši vrste obavljenih usluga i volonterske sate.

Primjerice, ostvareno je 320 sati dežurstava u Udruzi, za prijevoz donacija i pelena potrebitima 129 sati, a za spremanje stambenog prostora korisnika 212 sati, a među uslugama su: sitni kućni popravci, pratnja k liječniku, na misu i u banku, pranje prozora, šišanje, plaćanje režija, druženje s korisnicima u vanjskom prostoru i potpora uz pridržavanje epidemioloških mjera (244 sata), šetnja s korisnicima, telefonska potpora (840 puta u 26 sati razgovora), glačanje rublja, pomoć pri održavanju osobne higijene (260 sati) i druge aktivnosti vezane uz djelovanje udruge. „Veronikin rubac“ nastavlja dežurstvo tijekom tjedna uz telefon (031214044, dostupan od ponedjeljka do petka, od 10 do 12 sati) u samostanskom uredu te dežurna osoba izdaje na posudbu pomagala potrebitima, ukoliko ih ima. Naime, nedostaju električni kreveti, a trenutno nema slobodnih invalidskih kolica.

Predsjednica Šešo u izvješću je istaknula da se svi volonteri stalno dodatno educiraju predavanjima na mjesečnim sastancima i razmjenom iskustava.

„Svi problemi, posebice vezani za zbrinjavanje naših korisnika, jesu brojni i o njima razgovaramo pronalazeći rješenje i kroz institucije sustava. Kada osoba u potrebi nazove udrugu ili nas o potencijalnom korisniku obavijesti susjed, liječnik obiteljske medicine, socijalni radnik ili patronažna sestra, pokušavamo riješiti problem. Ako zbog nekog razloga, a nažalost tu je u pravilu prepreka imovinski cenzus, nismo u mogućnosti riješiti problem kroz društveni sustav, onda uskaču volonteri Veronikinog rupca. Svjesni smo da ne možemo otkloniti, ali možemo umanjiti samoću, beznađe, bespomoćnost. Volonter na izvjestan način postaje član obitelji jer preuzima trajnu brigu za štićenika uz kojega ostajemo do smještaja u instituciju, ukoliko je potrebna takva vrsta skrbi ili do potpunog ozdravljenja, ali na žalost i do napuštanja ovog života. Udruga koristi opremu kojom olakšava rad volonterima u domovima korisnika, a sredstva su vlasništvo Udruge i ustupljena (npr. bolesničke postelje, hodalice, toaletne stolice i dr.). Svu opremu smo nabavili zahvaljujući donacijama Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Surađujemo, uz spomenute, i s osječkim Centrom za socijalnu skrb, Crvenim križem, Caritasom, osječkom podružnicom HZZ-a i drugima. U Osijeku se u Vikarijatu održavaju tribine o socijalnom nauku Crkve o kojima kroz dokumente upoznajemo osnove socijalnog djelovanja, kako Crkve kao institucije tako i laika, da bismo socijalni nauk kvalitetno primijenili u svakodnevnici u korist pojedinaca i društva. Kako nam je epidemološka situacija dobrim dijelom ograničila sastajanje i u duhovnom smislu zajedništvo, 2020. smo imali duhovnu obnovu u aljmaškom Svetištu Gospe od Utočišta. U kolovozu smo sudjelovali na okruglom stolu o pružanju socijalne usluge te pridonijeli izradi Socijalnog plana Grada Osijeka za razdoblje do 2027. Želimo i ubuduće svima pomoći, starijima i nemoćnima za što je potrebno uložiti dodatne napore u pomlađivanju i edukaciji članova“, zaključila je Marija Šešo.

O financijskom pozitivnom stanju Udruge izvijestila je Vera Szilner izvijestivši o prihodima i rashodima iz kojih je vidljiva financijska potpora Grada Osijeka te dar građana (Nada Prlić, Peter Kuzmič, Juraj Kos, Marija Vrbanić, Marija Slabak, Mirjana Mandić, Evica Šlimar). Kanita Peroli potvrdila je u ime Nadzornog odbora odlične ocjene rada, dok je Stana Košćak najavila aktivnosti i projekte planirane za 2021. godinu, uključujući održavanje svečanosti proslave 15-godišnjice postojanja „Veronikina rupca“, naravno, u skladu s razvojem epidemiološke situacije.

„Uz nastavak redovnih mjesečnih i izvanrednih edukacija članstva, trajno je aktualna edukacija o skrbi prepoznatih palijativnih bolesnika za koje je brigu preuzela obitelj. Mijenjaju se i prava iz redovnog zdravstvenog i socijalnog osiguranja za ove bolesnike. Naša pomoć je, često, upoznavanje s pravima i mogućnostima organizirane pomoći koja život čini kvalitetnijim, posebice ćemo se educirati u djelokrugu palijativne skrbi, organiziranja mobilnih palijativnih timova, koordinacijskih timova i ostvarenja prava na patronažnu skrb i zdravstvenu njegu u kući. I dalje planiramo ostvariti: posjete osobama i obiteljima u potrebi, pomoć u zadovoljavanju svakodnevnih osnovnih potreba u kući bolesnika (prema mogućnostima Udruge) i poboljšanja kvalitete života. Volonter je i zamjena za osobu koja njeguje člana obitelji, ponekad samo kako bi se njegovatelj odmorio. Surađivat ćemo nadalje s humanitarnim udrugama, organizacijama i institucijama“, najavila je Košćak. Naposljetku je molitveno zahvaljeno Gospodinu uz zaziv sv. Majke Terezije, nebeske zaštitnice „Veronikina rupca“.