Sveti Oče, predraga braćo u biskupstvu, braćo i sestre, već u devetom stoljeću, tj. puno prije Drugoga vatikanskog koncila, Crkva u Hrvatskoj – “u zemlji sv. Jeronima” – koristila je u liturgiji narodni jezik te je to bio jedinstven slučaj u Katoličkoj Crkvi Rimskog obreda. Taj sretni susret između Riječi Božje i našeg jezika pospješio je duboko razumijevanje kršćanskog navještaja i njegova stvarnog prihvaćanja. Stoga, hrvatski jezik veoma dobro odražava vrijednost i ulogu koju je Riječ Božja imala i ima u svakodnevnom životu. Uistinu, hrvatska riječ “pošteno” – što znači časno, ljudski, iskreno i pravedno – etimološki dolazi od “po-štenju”, tj. prema-čitanju. To znači da je ljudska životna norma proizlazila iz čitanja i pažljivog slušanja Riječi Božje.

Stoga, od ove Sinode, shodno prozvane ‘pastoralne’ kao što je to bio i Drugi vatikanski koncil, očekujemo usmjerenja i konkretne planove za dublje razumijevanje i učinkovitiji navještaj Riječi narodu Božjemu. Kako bih sugerirao neke pastorale mogućnosti, želio bih se zaustaviti na tri točke perihoreze (prožimanja) koje postoji između identiteta Crkve (Crkva u osluškivanju), njezina slavlja (Crkva u molitvi) te njezina poslanja (Crkva u služenju), a te su stvarnosti stvorene i prožete Riječju Božjom.

1. Crkva u osluškivanju

Crkva je oduvijek shvaćala božanska Pisma kao vrhovno pravilo vlastite vjere u kojem odzvanja glas Duha Svetoga (usp. DV 21). Tom glasu (su)odgovara Crkva u osluškivanju, tj. Crkva raspoložena za prihvatiti, čuvati i prenositi bogatstvo milosti sadržane u događaju Boga koji progovara svome narodu. Promičući poslušno osluškivanje Crkva razvija raspoloživost da prihvati volju Božju, postajući tako kadra bilo osluhnuti specifične probleme našega vremena (GS 1), kao i uputiti Riječ prikladnu i potrebnu današnjem svijetu i kulturi (GS 40-45). Samo u svjetlu Riječi, doista, oči vjernika čitaju znakove vremena na shvatljiviji način. Slušati božansku Riječ i po-slušati je kako bi nas vodila ostaje temeljna zadaća svakog vjernika. U ovome se je sabrao zajednički napor naših biskupija u Hrvatskoj posljednjih desetljeća, odnosno promicati odgojne programe koji su usko vezani i nadahnuti navjestiteljskim poslanjem (usp. Instrumentum laboris, 27).

2. Crkva u molitvi

Budući da je “dicere Dei est facere” (kod Boga reći isto što i učiniti) (S. Toma, na 1 Kor, lect. 2, br. 1; te također na Ps 33,9), stvarateljska i obnoviteljska moć Riječi na osobit se način otkriva u liturgijskom slavlju, gdje ta Riječ ima sve učine spasenjskog djelovanja koje prolazi od Boga do zajednice preko obreda i molitve. U nedavno objavljenom Direktoriju za pastoral sakramenata u župnim zajednicama, mi, hrvatski biskupi, ponudili smo temeljna usmjerenja za plodan liturgijski pastoral u kojem Riječ Božja poprima temeljnu i nezaobilaznu ulogu, kako bi uistinu mogla biti živa i djelotvorna u zajednici. Kako bi sakramentalno slavlje postalo intimni i duboki trenutak susreta čovjeka s Riječju Božjom, nadasve je nužna ozbiljna formacija svećenika: biblijsko-duhovna – preko produbljenog proučavanja tekstova, svakodnevnog susreta s Riječju u lectio divina te osobnog poznavanja Gospodinova glasa (usp. 1 Sam 3); biblijsko-liturgijska – preko prikladne priprave homilija dobro odmjerene vremenski i tematski utemeljene na Riječi Božjoj i na aktualnosti. Važan je, osim toga, doprinos laika, jer su i oni pozvani stvarati i promicati “kulturu Biblije”, tj. donijeti je sa sobom u svakodnevni život te njome nadahnuti vlastite riječi, ponašanja i molitve.

3. Crkva u služenju

Ono što Crkva sluša i slavi pretvara se u njezino evangelizacijsko poslanje. Između ciljeva koje treba postići, potrebno je prepoznati ispravan smisao biblijskog pastorala u životu i poslanju Crkve te postići jedincatu viziju o ulozi Riječi Božje u pastoralnom životu. U tom smislu, teološki fakulteti su pozvani da ponude konkretan doprinos onima koju djeluju u pastoralu kako bi mogli uspješnije svima širiti “Radosnu vijest”: publikacijama biblijskih rasprava, liturgijsko-pastoralnom pomagalima i različitim studijskim susretima. Osim toga, s prikladnom pomoći mass-medija potrebno je promicati nove inicijative susreta sa samom Biblijom. Kako se u našim župama povećao biblijski pastoral zgodno je dati posebno priznanje i podršku institutima posvećenog života, crkvenim pokretima, biblijskim i liturgijskim skupinama koje preko studija, molitve i slavljenja Riječi postaju male zajednice autentičnog misionarskog djelovanja.

Postoje veliki izazovi za Crkvu, između kojih ‘duhovna pustinja’ proizišla iz etičkog i političkog relativizma, koji zahtijevaju aktivnu prisutnost Crkve u društvu, nadasve na odgojnom i kulturnom području. Punina radosti (usp. Iv 15,11) koja dolazi od poslušnog slušanja i slavljenja Riječi Božje ne može nas ostaviti nijemim promatračima, nego nas mora preobraziti u pouzdane protagoniste vjerodostojnosti Evanđelja, odnosno u onima koji, hranjeni Riječju mogu zaista živjeti “pošteno” – “prema čitanju”, svjedočeći i životu i poslanju Riječ koja spašava. I kako u Hrvatskoj za svako liturgijsko vrijeme postoje različiti napjevi za čitanja i Evanđelje, neka tako i svaki trenutak našega života bude pjesma hvale Bogu koji nam je govorio i govori.