Draga braćo i sestre, poštovana hodočasnička Crkvo Vojne biskupije! Dok vas promatram ovdje u našem nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, pred nama se niže dugi povijesni hod našeg vjerničkog mnoštva koji je kao “Jahvin vinograd” tražio putokaz i snagu u svojim povijesnim traženjima i stradanjima. Bila je to često borba za vlastiti opstanak, ali i svjedočenje duhovnih vrijednosti koje su duboko ukorijenjene u dušu hrvatskog čovjeka. Sve je to počelo u onom povijesnom trenutku, kad smo kao narod došli na jug Hrvatske, na rijeku Jadro, na naš hrvatski Jordan, kako je nazivaju Hrvati Južne Hrvatske, kad su naši preci, primajući krštenje izgovorili svoj “vjerujem”, što znači prihvaćam Isusa Krista za svoga Spasitelja i Otkupitelja, prihvaćam Isusovu majku za svoju majku.

U to naše povijesno hodočašćenje uklapa se i današnje 16. hodočašće Hrvatske vojske, policije, branitelja i vatrogasaca te članova vaših obitelji. Sigurno je da ovog našeg današnjeg hodočašća ne bi bilo da prije toga nije bilo onog prvog susreta s Kristom i Njegovom Majkom, koji su nam pripremili Petrovi nasljednici iz Rima, kad smo kao pametan i mudar narod prihvatili kršćansku vjeru, bez ikakve prisile, dapače u punoj slobodi.

Mi se danas također sa zahvalnošću i ljubavlju sjećamo pohoda sluge Božjeg Pape Ivana Pavla II. upravo ovom svetištu, kada je pred mnoštvom štovatelja potvrdio vjeru Crkve u hrvatskom narodu, da je nadbiskup Alojzije Stepinac dostojan štovanja na oltaru. Zar nije i to jedan od onih svijetlih događaja u povijesti našega naroda, suživota s Kristom, kad je “povijest dala pravo” mučeniku, a ne mučitelju. Bio je to trenutak kada je papa Ivan Pavao II. izgovarao riječi proglašenja blaženim. Imali smo osjećaj da se i samo nebo pridružilo toj radosti, kad je u tom trenutku iza gustih oblaka zasjalo neočekivano sunce.

Kršćanstvo kao povijest spasenja vidi Kristovu prisutnost prije svega kroz navještaj Božje Riječi. Upravo zato Vojna biskupija svake godine hodočasti ovdje u nacionalno Marijino svetište, da bi uvijek iznova otkrivala Božju Riječ i na nju odgovorila, kako bi Krist po nama bio proslavljen u svijetu.
Svi smo mi svjesni, a često uvučeni u sukob, kojeg spominje Knjiga Otkrivenja, sukoba između Žene i Zmaja, svjetla i tame, dobra i zla. Postoji trajnu sukob između duhovnog i tjelesnog, kojeg spominje apostol Pavao riječima: “Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? Bogu hvala po Isusu Kristu Gospodinu našem! (Rim 7,21-25). Kako samo utješno zvuči Isusova riječ: “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju” ( Iv 10,10)
Povijest čovječanstva nam je pokazala da nema pravog života i mira među ljudima bez prihvaćanja Boga. Upravo o tome nam govore i današnja čitanja.
U 1. čitanju prorok Izaija slikovito govori o Božjoj ljubavi prema Izabranom narodu, uzimajući sliku iz svakodnevnog života židovskog ratara. Vinogradari su dobro razumjeli prorokove riječi. Koliko truda kod krčenja zemlje, znoja kod priprave za sadnju, koliko strpljenja kod sadnje i iščekivanja da potjera mladica i konačno urodi grožđem. Tu vinogradar unosi svega sebe. U ovoj prispodobi vidimo silnu Božju ljubav prema čovjeku. Plod rada kojeg Jahve unosi u svoj vinograd, traži i trud vinograda da dade pravi plod. Bog, dakle, čini sve da dođe do roda i umjesto njega vinograd izrodi vinjagu.
Zbog čega dolazi do vinjage i zbog čega izostaje očekivani plod? Očito je da se krivnja nalazi u čovjeku zbog njegove nesuradnje s Bogom. Stoga Isus poziva čovjek na suradnju, da talente koje je primio od Boga, upotrijebi na poboljšanju ovoga svijeta.

Sada bolje razumijemo i Poslanicu nade apostola Pavla. Kako samo veličanstveno odzvanja ona danas u ovom svetištu nakon teških iskustava Domovinskog rata, naše bliže i daljnje povijesti, svih nepravednih osuda i tužbi, svih dana provedenih po zatvorima s osjećajem nevinosti, svih strahova koje nam se nameću kroz praktični liberalni materijalizam. Danas nam radosnije odzvanjaju riječi apostola zbog slobode koju nam namriješe naši branitelji, među kojima i vi imate časno ime, kad kaže: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu”(Fil 4,6-7).
Apostol Pavao pisao je ovu Poslanicu iz sužanjstva. On ne tvrdi da u njegovu vremenu nema zla, on ne zatvara oči pred činjenicama koje ga okružuju, ali je zato svjestan da kršćanstvo kao navještaj nade ima svoj duboki smisao i opravdanje u Kristovu Uskrsnuću. Blaženi Alojzije Stepinac nam je pokazao to svojim životom. U susretu sa Zlim, u susretu s ideologijama koje su nijekale Boga i čovjeka on će biti navjestitelj nade. On je to posebno istaknuo u svom biskupskom geslu: In te Domine speravi – u Tebe se Gospodine uzdam. Radost i nada kod Blaženika proizlazi iz činjenice da je Isus Krist živi i uskrsnuli, da je On naš svakidanji gosta našega srca, da je Duh Sveti naš Tješitelj, da je Marija Majka Isusova i naša majka, da su svi sveci i naša braća.
To je pokazao hrvatski narod više puta tijekom povijesti, od gubitka samostalnosti i ulaska u personalnu uniju s Mađarskom, do bitaka pod Sigetom, Siskom, Sinjem, Krbavskom polju i na mnogim drugim mjestima. Zar nam nije tu nadu pokazao hrvatski branitelj u Domovinskom ratu, iako, gledajući strateški, nije imao nikakve šanse.
Na čemu se temelji Pavlova nada? U sigurnosti koju je naglasio u poslanici Rimljanima: “Ako je Bog za nas tko će protiv nas” (Rim 8,31) te poslanici Galaćanima: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist” (Gal 2,20). Pavao je bio nalik na plodnu lozu, koji je u suradnji s Bogom donio obilati rod.
Braćo i sestre, dragi hodočasnici! Evo nam puta po kojem možemo otići s ovog hodočašća kao ljudi nade. Bog nas je pozvao za svoje suradnike u vinogradu drage nam Domovine, u vinogradu oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske. Darovao nam je svoj vinograd jer ima veliko povjerenje u nas. Još više, dao nam je za uzor svoju majku, najvjerniju odvjetnicu Hrvatske da nas ona zagovara, da zajedno s njom, kao ono u Kani Galilejskoj, osluškujemo što nam je činiti.

Dragi moji vojnici i policajci, dragi branitelji i vatrogasci, dragi hodočasnici! Došli smo ovdje da povjerenje koje nam je ukazao Krist Gospodin da ga ne iznevjerimo, nego da se upravo sada, kada se zahvaljujući mudrosti i odgovornosti onih koji se nalaze na čelu u našoj Domovini, spremamo za ulazak u zapadnoeuropsku obitelj demokratskih zemalja, još više u vjeri učvrstimo. Danas nam se ponovno otkrivaju vrijednosti, od kojih je živjela Europa, kao nešto veoma važno za budućnost ujedinjene Europe, a to su kršćanske vrijednosti. Po njima postajemo pravi Božji vinograd. Upravo one bit će naš najljepši dar Europi koja s pravom očekuje naš doprinos.

Pokazali smo kao narod više puta u povijesti da smo sposobni, iako smo brojčano maleni narod, obogatiti svijet našim kršćanskim vrijednostima, našom bogatom kršćanskom baštinom, na koju moramo biti ponosni, kako kaže papa Ivan Pavao II., ali i obvezatni da je čuvamo i prenosimo.
Neka nam to iskustvo bude još više poticaj da živimo evanđelje, kako bi mogli prenositi Pavlovu nadu. Ne biti zabrinuti, kao što kaže apostol Pavao, nego valja surađivati s Riječju Božjom kako bi se mogli s njome obogatiti, odnosno s Isusom Kristom koji želi da se svi ljudi spase.
Ove godine, koja je proglašena Pavlovom godinom, pruža nam se jedinstvena prilika da dobijemo potpuni oprost od grijeha, uz uvjet dobro obavljene ispovijedi, odluke da nećemo više griješiti te primanjem svete Pričesti. Bit će to naš najljepši susret s Gospodinom, pravi milosni susret.

Neka ove moje riječi budu putokaz svima nama u međusobnoj suradnji na kojoj, i ovom prigodom najsrdačnije zahvaljujem najodgovornijima u Ministarstvima obrane u unutarnjih poslova, branitelja, te Glavnom stožeru i Ravnateljstvu policije. Dao Bog da dogodine okupljeni u ovom marijanskom svetištu našeg naroda, možemo reći za prošlu godinu zajedno s apostolom Pavlom: “dobar sam boj bio, trku dovršio”; da se iduće godine usmjerimo na nove putove otkrivanja kako biti dobar Božji vinograd, u vinogradu naše Crkve i našeg naroda. Neka nam u tome bude pomoćnica Blažena Djevica Marija, Gospa Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, zaštitnica Vojne biskupije.
Amen!