Draga braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam okupljene danas u đakovačkoj katedrali Sv. Petra. Posebno pozdravljam našeg apostolskog nuncija, mons. Maria Roberta Cassarija, subraću biskupe, svećenike i đakone te sve Bogu posvećene osobe, sudionike euharistijskog slavlja.
Danas smo se okupili u biskupskom Đakovu da velikom Euharistijom proslavimo novi početak života Crkve u istočnom dijelu Hrvatske, u krajevima Slavonije, Baranje i Srijema. Danas zahvaljujemo Bogu za uspostavu Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Ova nam prigoda doziva u sjećanje godinu 1852. kada je za središnju i sjevernu Hrvatsku osnovana Hrvatsko-slavonska crkvena pokrajina. U nju su ušle Zagrebačka nadbiskupija, Križevačka eparhija, Đakovačka i Srijemska biskupija i Senjsko-modruška biskupija. Godine 1969. Senjsko-modruška biskupija sjedinjena je s Riječkom biskupijom i uzdignuta na metropolitansko sjedište za novu crkvenu pokrajinu, prvotno Riječko-senjsku, a od 2000. godine Riječku. Godine 1997. na području tadašnje Zagrebačke nadbiskupije uspostavljene su dvije nove biskupije, Požeška i Varaždinska. A dana 18. mjeseca lipnja, godine Gospodnje 2008. papa Benedikt XVI. ponovno je uspostavio Srijemsku biskupiju i osnovao novu crkvenu pokrajinu Đakovačko-osječku te odredio da Đakovo postane metropolitansko sjedište Đakovačko-osječke crkvene pokrajine kojoj je dodijelio kao sufraganske biskupije Požešku i Srijemsku. Nadamo se i želimo da ova odluka i novo crkveno ustrojstvo u ovom dijelu Hrvatske bude od iznimne važnosti ne samo za crkveni nego i cjelokupni život hrvatskoga puka.
Novo crkveno ustrojstvo znak je brige Svete Stolice za Crkvu u hrvatskom narodu koja majčinskom ljubavlju osluškuje znakove vremena i potrebe naroda Božjega. Znak je to životnosti Crkve koja u otvorenosti Duhu Svetom, neprestano traži načine za što plodonosnijim ostvarivanjem poslanja u novim prilikama.
Kao donedavni metropolita Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije s ponosom mogu posvjedočiti zajedništvo čitavog episkopata Crkve u Hrvatskoj u ostvarivanju ovog značajnog projekta; znajući da nije u pitanju nikakvo dijeljenje, nikakvo oduzimanje već stvaranje preduvjeta za bolje djelovanje Katoličke Crkve u Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Kad se Crkva učvršćuje u jednom svom djelu, raste snaga čitave Crkve. S radošću mogu danas posvjedočiti da smo mi biskupi naše dosadašnje crkvene pokrajine na svojim sastancima, kojih je u posljednjih jedanaest godina bilo 35, često o ovome raspravljali i svesrdno se zauzeli za ostvarenje ovoga zadatka.
Kao zagrebački nadbiskup i metropolit Zagrebačke crkvene pokrajine upućujem iskrene čestitke u prvom redu tebi Marine, prvi nadbiskupe i metropolito đakovačko-osječki. Čestitam biskupima sufraganima: požeškom Antunu i srijemskom Đuri. Čestitam i Pomoćnom biskupu đakovačko-osječkom, braći svećenicima, redovnicima i redovnicama. Na poseban način čestitam tebi puče Božji koji si sabran ovdje na ovome slavlju kao i svemu puku Božjemu Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Vi ste, braćo i sestre, glavni razlog ove novosti života Crkve.
Radost ovog trenutka Crkve sabiremo u slavlju današnje euharistije, izvoru i vrhuncu crkvenog zajedništva i poslanja. Neka se ova mjesna Crkva na svom novom putu trajno izgrađuje u istini i svetosti zagovorom Marije, Majke Crkve, svetog Petra apostola i blaženog Alojzija Stepinca.