Svečano misno slavlje u parku pokraj crkve predvodio je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović. U koncelebraciji su bili župnik don Vjenceslav Kujundžić, mons. Jure Vrdoljak, fra Ante Udovičić i fra Josip Ivanović. Pjevao je župni zbor.

U uvodnom dijelu homilije mons. Vidović podsjetio je nazočne vjernike kako se nalazimo u godini koja je posvećena sv. Josipu, istaknuvši: „Proglasivši ovu godinu Godinom svetog Josipa papa Franjo nas podsjeća na jedan drugi veliki događaj od prije 150 godina. Tada je papa Pio IX., 8. prosinca 1870. godine, proglasio svetog Josipa zaštitnikom sveopće – Katoličke Crkve“.

Dodao je i kako je, uz godinu svetog Josipa, papa Franjo vjernicima uputio pismo „Očevim srcem“ u kojem lijepo ocrtava svečev lik. Potičući vjernike na čitanje Pisma, mons. Vidović je naglasio „da je to jedan od načina kojim možemo nasljedovati Josipove vrline i revnost“.

Govoreći o trajnoj povezanosti hrvatskog naroda i svetog Josipa, koja je uspostavljena 9. i 10. lipnja 1687. godine, mons. Vidović je poručio: „U Protokolu Hrvatskog sabora od tada se nalazi na latinskom jeziku ovaj tekst: ‘Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran’“.

Čestitavši župi 30. obljetnicu postojanja generalni vikar je naglasio kako su svi vjernici dio Josipove obitelji, rekavši: „Bog postavlja Josipa na čelo Svete obitelji te prebacuje na njega očinsko pravo da dadne ime djetetu. Time Josip postaje otac te sva četiri evanđelista Isusa identificiraju kao sina Josipovog. Iz toga se lako donese zaključak da smo mi, kao Isusova braća, doista članovi Josipove obitelji. Po Josipu, Mariji i Isusu nitko nije i ne smije biti bez obitelji. Josip ozbiljno shvaća zadaću koju mu Bog povjerava te nas sve grli, ljubi i štiti kao brižni otac članove svoje obitelji“.

Kazavši kako u evanđeljima nema nijedna riječ koju je sveti Josip izgovorio te kako ga opisuje pridjev „pravedan“, mons. Vidović je naglasio da o njemu najviše govore njegova djela.

Poručivši da „biti u Božjoj volji znači biti vjernik“, rekao je: „Kao što je volja Božja za Nou bila da gradi korablju, za Josipa egipatskog da spasi braću od gladi, za Mojsija da izvede izraelski narod iz Egipta u Obećanu zemlju, za Ivana Krstitelja da bude preteča Gospodinov, tako je volja Božja za svetog Josipa bila da bude tihi i ponizni čuvar Svete Obitelji. Naizgled ništa spektakularno ako usporedimo s onim što su činili Noa ili Mojsije. Sveta Majka Terezija reče: ‘Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari, ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi’. Malim, naizgled, neznatnim činom sveti se Josip stavio u službu cjelokupnog plana spasenja“.

Dodao je kako Božja volja ne ograničava živote vjernike te da je njezina spoznaja izvor životne radosti. Poručio je i „da nam je sveti Josip uzor i model u pronalaženju Božje volje“, upozorivši kako su molitve svetom Josipu za nas i za našu Domovinu jalove ako ih ne prati osobno obraćenje.

„Dokle god budemo ispruženi prst koristili isključivo prema drugima i ukazivali na tuđe grijehe, mane i propuste, dotle ćemo se gušiti u sebičnosti, nezadovoljstvu, licemjerju, oholosti i pokvarenosti. Biti članom Josipove svete obitelji znači i nositi njegov ‘sveti gen’. Na Božju smo sliku stvoreni i u nama se krije neizmjerni potencijal svetosti. Preduvjet ostvarenja je imati povjerenja u Boga čak i u nadi protiv svake nade. Ako blagoslivljamo svoju djecu, sigurno će nam obitelji biti plodne, sretnije i zadovoljnije. Ako blagoslivljamo naše starije i susjede, sigurno će nam i domovina biti ljepša, uređenija i ugodnije mjesto za življenje. Ako blagoslivljamo svoje neprijatelje, sigurno ćemo biti mirniji i sigurniji“, zaključio je.

Na kraju slavlja župnik don Vjenceslav zahvalio je mons. Vidoviću na ohrabrujućim i poticajnim riječima. Zatim je obitelj Gabrić uime Župe darovala mons. Vidoviću sliku „Životni put svetog Josipa“. Nakon blagoslova otpjevana je himna „Lijepa naša“.

Župu svetog Josipa na Mertojaku osnovao 1. rujna 1991. godine tadašnji splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić. Nastala je od dijela Župe Srca Isusova na Visokoj te od dijela Župe Gospe od Milosrđa na Žnjanu. Prvi župnik bio je don Ivan Čotić.