Poštovani pripadnici Vojnog ordinarijata u RH!

I ove godine u redovitom liturgijskom ciklusu dolazimo do svetkovine naše zaštitnice Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta, koju slavimo uz državni blagdan Dana pobjede i Dana domovinske zahvalnosti. To nam je prigoda da se na trenutak zaustavimo i razmislimo o poruci koju nam ti blagdani žele dati za naš osobni i zajednički život.

Krenemo li od povjesnice tih blagdana, lako ćemo ustvrditi da je Dan domovinske zahvalnosti i Dan pobjede nastao na temelju žrtve naših branitelja koji su u trenutku agresije na Republiku Hrvatsku bili spremni umrijeti da bi očuvali dostojanstvo doma i Domovine. Upravo ta njihova spremnost i ta njihova žrtva morale bi u svima nama buditi poštovanje i zahvalnost. Slaveći pobjedu u “Oluji”, mi zapravo slavimo sebedarje svih koji su sa zanosom ušli u obranu Domovine i time spriječili širenje golemih zala koja su se dogodila na samim počecima agresije.

Stoga, ako se danas netko možda pita je li se uopće trebalo braniti, možemo pred cijelim svijetom s punom moralnom odgovornošću reći: ostati po strani u trenucima kada netko ide na nas s mržnjom i željom da agresivnošću ubije i uništi, da cijelu Hrvatsku pretvori u jedan veliki “Vukovar” i “Škabrnju”, značilo bi svojom pasivnošću sudjelovati u tuđem zlu i u tuđem grijehu! I zato sve one koji danas donose “moralne” prosudbe o Domovinskom ratu i našim braniteljima možemo mirno upitati što su oni učinili da ne dođe do rata, ili što su učinili da agresor ne uništi cijelu Domovinu i da ne bude još više žrtava u Domovinskom ratu?
Drugo što primjećujemo uz ovaj blagdan, jest da su se naši branitelji s početkom agresije na Domovinu poistovjetili sa znakom koji je bio omalovažavan i u društvu, a i u Crkvi. U vremenu poslije Koncila o krunici se govorilo s omalovažavanjem, kako je ta molitva zastarjela i kako u našim vremenima moramo tražiti neke nove vidove ‘komunikacije s Bogom’. Ipak, onoga povijesnog listopada 1990. godine, poslije “balvana”, krunica je postala molitva koja okuplja, znak po kome se raspoznaju oni koji su spremni žrtvovati se za dobro Domovine. Krunica doživljava svoj veliki moralni uspon, moli se po obiteljima, po trgovima, u skloništima, postaje znak ponosa ali i znak raspoznavanja naših branitelja.
“Domovinu brane svojim životima naši mladići i muževi, a ima među njima i žena. Ti junaci, prije polaska na bojište, dolaze u Zagrebačku katedralu. U sakristiji katedrale kupuju krunice. Vaši svećenici, kanonici i prebendari, blagoslivljaju im krunice koje oni nose u boj. Fotografije hrvatskih vojnika s krunicama oko vrata obišle su čitav svijet”. (iz pisma dr. Franje Tuđmana kardinalu Kuhariću, 24. rujna 1991.)
Mi vjerujemo da nam je Gospa pomogla prekinuti vrtlog zla koji je započeo s agresijom na Republiku Hrvatsku i imao je zadaću uništenje našega naroda. Upravo u toj vjeri Sveta Stolica je odredila da Dan zaštitnice Vojnog ordinarijata u RH bude na dan oslobođenja Knina – 5. kolovoza. Molitva i naše uranjanje u poruku Božje riječi ter nastojanje da je nasljedujemo, učinili su da smo mogli zaustaviti rat i u miru se okrenuti izgradnji Domovine, a poglavito vrednota domoljublja i bogoljublja.
U tome, dragi vjernici i poštovani članovi naše Vojne biskupije, vidim aktualnost krunice i danas u vojno-redarstvenim snagama Republike Hrvatske. Dobili smo pozivnicu za NATO i na putu smo ulaska u veliku obitelj europskih naroda. S čime ćemo ući u to zajedništvo? Što oni od nas očekuju po ulasku u te zajednice? Od nas se očekuje da budemo plodni kao što su bili naši branitelji u obrani Domovine. A gdje su naši branitelji nalazili snagu za obranu, gdje je naš narod nalazio utjehu i snagu u onim teškim vremenima? Znademo odgovor: u krunici i ljubavi prema našoj nebeskoj Majci. I upravo zato potrebno nam je ponovno otkriti tu vrednotu.
Radujem se što naši lurdski hodočasnici dnevno mole deseticu svete Krunice. Molitvom i etičko-moralnom izgradnjom samih sebe na evanđeoskim načelima ostat ćemo dosljedni vrednotama koje su učinile da smo izdržali u svim burama i olujama koje su tijekom povijesti pustošile Lijepu našu, a ujedno ćemo obogatiti Europu i svijet tim kršćanskim blagom za kojim oni, možda i ne znajući, čeznu.
S tim mislima obraćam se svima Vama, gospodo ministri, gospodine načelniče Glavnog stožera, gospodine ravnatelju policije, gospodo državni tajnici, pomoćnici ministara, gospodo generali i admirali, gospodo časnici i dočasnici hrvatske vojske i policije, dragi vojnici i redarstvenici, poštovani državni službenici, poštovani branitelji i umirovljenici, sa željom da po ovom crkvenom i državnom blagdanu još jače svjedočimo one vrednote duha koje su dio naše duhovne baštine i kulturne tradicije ter da živeći ih, pridonesemo zajedničkom dobru Domovine i svijeta.
Sretan vam i blagoslovljen Dan Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta ter Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti!