Čuli smo Božju Riječ. Današnje evanđelje donosi nam završetak Isusovog govora na Gori blaženstva, kako nam je zapisao apostol Matej: „Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvrši ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni… Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku” (Mt 7, 24, 26).
Isus Krist ovom prispodobom jasno izriče razliku između istine i laži, između dobra i zla, između čovjeka koji gradi svoj život na sigurnim temeljima i čovjeka koji je prepušten slijepoj sudbini.
Crkva, koju je ustanovio Isus Krist, jasno i nedvosmisleno želi prenijeti Isusovu poruku. Isus je Crkvi povjerio svoju Riječ da je ona prenosi svim naraštajima. Stoga Crkva na temelju Božje riječi razmišlja o čovjeku, o svim njegovim odnosima u obitelji, u narodu i državi.
Crkva kao božanska ustanova je prema tome u svakom narodu u svakoj civilizaciji i vremenu svrhunaravna stvarnost, koja svojim poslanjem služi čovjeku, u službi je čovjekova spasenja. Snagom toga poslanja ona se zauzima za pravednost u ljudskim odnosima, odgaja savjest za dobro: osobno, obiteljsko, za opće dobro i dobro cijele zajednice.
Polazeći s toga polazišta Crkva želi biti u službi općeg dobra. Nadahnuta evanđeoskom porukom ona želi navijestiti načela svakom čovjeku i svakom narodu. Crkva u Hrvata to također želi svome narodu.
Crkva nema političku vlast, niti je želi, jer bi izdala samu sebe. Budući da je ona Božja glasnica ona je na strani Boga i čovjeka. Zauzima se za čovjekovo vremenito i vječno dobro. Zbog toga će se naći često na udaru onih koji drugačije misle i imaju drugačija uvjerenja. Primjera za to imamo dovoljno u povijesti. Sv. Bono, koga danas posebno štujemo, svjedok je takvih postupanja. No, Crkva unatoč tome ostaje vjerna svom Učitelju Isusu Kristu. Ona nudi načela pravednijeg života, crpeći ih iz Evanđelja. Stoga ne može prihvatiti nikakvu ideologiju koja isključuje Boga iz misli i savjesti čovjeka. I ako joj se koji put prigovara da se više vezala uz neku stranku, onda je to samo znak da se ta stranka, odnosno ljudi koji pripadaju toj stranci, najviše približili poruci Crkve.
Slaveći danas Dan državnosti Crkva se veseli tom danu. Ona se uvijek zauzimala za slobodu svakog čovjeka i naroda. I u novije vrijeme, poglavito u vrijeme Domovinskog rata, svesrdno se zauzimala se za svoj narod.
Crkva nema svojih političkih programa. Njezin je jedini program Evanđelje u kojemu su sadržana načela na kojima se može izgrađivati sretan život jedne zajednice kao što je država.
Država je vrhunski instrument zajedništva jednog naroda na području koje taj narod baštini. Ona je organizam koji uređuje suživot svih građana da taj život bude osiguran u miru, sigurnosti i slobodi i to svim građanima. Država se pak gradi savješću, poštenjem, slogom, nadasve mudrošću koja dolazi odozgo, od Boga, u cilju da se izgradi bolji, pošteniji svijet, svijet sloge, mira i suživota.To je davno već uočio apostol Pavao koji je pisao svom učeniku Timoteju, kako to spominje 1. čitanje. Između ostalog čitamo: „Preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život” ( 1 Tim 2,1-2). Takav način života, prema riječima apostola Pavla „dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine” (1Tim 2,3 – 4).
Braćo i sestre!
Godine 879. Crkva se u Hrvata definitivno povezala s Rimskom Crkvom i time opredijelila za zapadnu kulturu. Hrvati su svojim krštenjem ušli u Katoličku Crkvu. Od tada pa sve do danas naši su preci prihvatili evanđeosko svjetlo kao navještaj slobode i nade. To je ostalo tijekom stoljeća kao neka duboka unutarnja iskra u srcima sinova i kćeri Hrvatskoga naroda te se nisu dali ni od koga pokoriti, jer se u njima uvijek budila svijest da su za slobodu ne samo rođeni nego i kršteni. Sve to valja imati na umu, poglavito danas, kada slavimo Dan hrvatske državnosti.
Naime, hrvatski je narod tijekom 15 stoljeća na ovom tlu Europe nosio svijest svoje posebnosti, koja je bila izražavana kroz institucije javne vlasti. Izmjenjivala su se burna i mirna vremena, ali se iz pokoljenja prenosila i svijest o slobodi i vlastitoj državi, dok nije došlo do uspostave samostalne hrvatske države putem demokratskih i plebiscitarnih izbora, čime je hrvatski narod potvrdio da želi biti slobodan.
Nažalost, demokratski izražena volja hrvatskoga naroda nije naišla na razumijevanje i tako je planuo rat protiv slobode i mira, koji je nanio goleme štete svim građanima RH.
Stoga je hrvatski narod opravdano pružio otpor nepravednom napadaču, jer su mu bili ugroženi sloboda i mir. U tu su slobodu i mir uloženi mnogi životi branitelja, rane ranjenih i suze žalosnih. I tako je naša sloboda bila plaćena skupom cijenom, poglavito branitelja koje spominje pjesma „Bijeli križ” Bijeli križ, opomenu šalje, putniče stani, ni koraka dalje, ovdje ja palo golubova jato, a bili su za dom, bili su samo zato…pomoli se, onda kreni dalje, na ovom su mjestu pali golubovi bijeli, s ognjem pakla tu su se sreli, ostala su polomljena krila, a bili su za dom spremni…

Kako dalje? Evanđelje nam daje odgovor. Valja graditi na sigurnim temeljima, na Bogu, s Isusom Kristom i njegovim evanđeljem. Domovinu valja graditi na temelju istine o čovjeku, istine o obitelji i nepovredivosti ljudskoga života od početka, iskrenom suradnjom svih ljudi.
Programi su različiti. Stranke i mišljenja su različita, ali je zato cilj opće dobro ljudi. Treba tražiti zajedničko rješenje u iskrenosti, poštovanju, slozi. Stoga danas slavimo euharistiju, moleći se za Domovinu, za sve koji nose odgovornost u Hrvatskoj za njezinu slobodu, za njezin mir i napredak
Molimo i za sve njezine građane da Hrvatska bude domovina prava u kojoj će svaki čovjek moći dostojno živjeti i biti poštivan u njegovim ljudski i vjerskim pravima; da vjernici u ovom društvu ne budu izrugivani, da Kristova poruka naiđe na plodno tlo u našem društvu; da Hrvatska napreduje u moralnom, kulturnom i materijalnom i svakom drugom blagostanju. U našoj su molitvi na posebni način uključeni oni koji su pali za slobodu i mir u Hrvatskoj, da ih Gospodin nagradi za sve dobro.
Molimo i za sve koji oplakuju svoje najmilije. Molimo za očeve i majke koji su izgubili svoje sinove i kćeri.
Molimo i za sve one koji su bili uzročnici našim nevoljama da im Gospodin rasvijetli savjest. Hrvatskom vrhovništvu molimo za svjetlost i mudrost u odgovornom služenju za opće dobro.
Braćo i sestre!
Na ovom misnom slavlju su i naši mladi polaznici vojnih škola HVU „Petar Zrinski”, posebno kadeti. Oni nisu bili svjedoci muka i stradanja, barem ne u onoj mjeri, u kojoj su to prošli njihovi pretpostavljeni i branitelji. Vama dragi polaznici vojnih škola čestitamo i Gospodina molimo da znanje koje ste stekli znadete ugraditi u dobro naše Domovine.
Molitvu povjeravamo Majci Božjoj da po njezinom zagovoru napredujemo u svakom dobru. Neka nam u tome pomogne i zagovor Sv. Bone čiji blagdan danas slavimo. Amen.