Molitvu Crkve predvodio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić, a među suslaviteljima bio je i subotički biskup Slavko Večerin. Na molitvenom slavlju sudjelovali su i Kristina Matković i Daniel Kujundžić, ovogodišnji bandaški par. Oni su prinijeli krunu od slame, koja je blagoslovljena tijekom večernje.

“Kad bi Dužijanca bila samo tradicija, bila bi nešto veliko. Nedavno sam pročitao da tradicija nije puko čuvanje pepela, već je tradicija prenošenje vatre. Dužijanca je svetkovina zemlje. Ovo je svetkovina naše zemlje koja se jutrom budi okupana rosom. Dužijanca je ove godine svetkovina naše zemlje sasušene, gotovo spržene, a ipak nam je rodila. Ovo je svetkovina naše zemlje na čijim se poljima zlato novoga kruha njiše. Hvala Bogu koji je u nas usadio ljubav prema zemlji. Ovogodišnja slavlja Dužijance po našim selima i u gradu Somboru ljepotom djece, djevojaka i mladića uvjerljivo svjedoče, da je našim mladima dužijanca u srcu. To je uvjerljivi dokaz da tradicija Dužijance nije puko čuvanje pepela, već je Dužijanca i ove godine prenošenje vatre. Kolika je odanost mladih prema Dužijanci svjedoče djeca i mladi vatrom vjerničkog i narodnog ponosa. Taj ponos je vječna vatra”, kazao je u propovijedi mons. Beretić.

Prikazujući godišnji ciklus ljudskoga truda oko ploda žita i oko molitve za blagoslov polja, propovjednik je kazao: “U Božje smo ime posijali zrnje. U jesenas posijanom zrnju se našlo i zrnje s bandaševog šešira. I kad je posijano niklo i zazelenilo, okupili smo se na Markovo zahvaliti Bogu, što nam je jedrinu pšenice zrakom hranio, kišom kupao. Molili smo Boga, da nam njive oslobodi od štetočina. Na Markovo smo molili, da Bog milostivo svrne svoj pogledaj na naše usjeve… da nam dade prikladnu kišu i blago sunce, da nam sačuva njive i polja od štetnoga korova, da nam sve lijepo raste i dozrije. S koliko smo nade molili Boga, da vedra oka i vesela lica pogleda na naše njive. Molili smo Boga, da nam led ne utuče žito, da ga oluja ne povali, da ga vjetar ne izlomi, da ga suša ne sprži, povodanj ne uništi. I, eto dočekali smo da nam žito dozori, pa da nam bude od koristi  tijelu i na dobro duši”.

“Dužijanca sliči našem božićnom kolaču. Dužijanca se plete radom, molitvom, ljubavlju, nadom i vjerom. Večeras smo ovdje, da nam se pjesma pridruži anđeoskoj pjesmi. Pjesma nam je i molitva, da dragi Bog u naša srca ulije svoju svjetlost. A Božja svjetlost će nam dati veličinu Josipove vjere, nade i ljubavi. Josip je hranitelj Sina Božjega, tako su naši ratari hranitelji ove zemlje. Neka Josip jaki učvrsti našu vjeru i pouzdanje. Josip je u siromaštvu rastao snagom strpljivosti i postao uzor svakog radnika. Molimo Josipa, da naše iseljenike povuče svojim primjerom, da se vrate na ovu bogatu zemlju. Josip je ufanje bolesnih, nek nam svojim zagovorom isprosi od Boga zaštitu od pošasti virusa, da nam vjera, nada i ljubav porastu”, nastavio je.

“Sada, kad je prošla žetva ‘i poslovi dugi, kada napunimo sve ambare stare, u svetišta tvoja poći ćemo, Majko, noseći sa sela zavjetne ti dare. Poći ćemo na Bunarić, u Aljmaš, na Bistricu, da se tamo ispovjedimo i pričestimo. I molit ćemo tamo za milosti nove. Vjerujemo čvrsto sve ćeš nama dati, jer ljubav je naša stara i nježna: mi smo tvoja djeca, ti si naša Mati“ (A. Kokić, “Seljaci pred slikom Majke Božje”). Gospodine Bože, neka te sutra obraduje kad ti pružimo kruh, kad ti darujemo krunu ove Dužijance, neka ti srce zaigra od radosti kad ti zapjevamo “Tebe, Boga hvalimo”. Hrani nas euharistijskim kruhom, da po zagovoru svetoga Josipa i presvete Bogorodice puni nade, ljubavi i vjere uvijek ostanemo tvoji”, zaključio je propovjednik.

Liturgijsku glazbu i himne predviđene za ovaj nadnevak izveo je Katedralni zbor “Albe Vidaković” kojim je ravnao mo Miroslav Stantić, uz soliste: Eminu Tikvicki, Natašu Kostadinović, Marka Križanovića i vlč. Dragana Muharema.

Tijekom dana članovi Udruge bunjevačkih Hrvata “Dužijanca” okupili su se oko biste mons. Blaška Rajića, utemeljitelja Dužijance, koja se nalazi u blizini Gradske kuće. Na nju je postavljen vijenac od ovogodišnjega klasja, kao i na spomenik žeteocu, koji se nalazi nedaleko od biste.