Domingo de Guzmán studirao je teologiju i umjetnost u Palenciji, nakon čega je pristupio zajednici regularnih redovnika u Osmi. Putovao je s mjesnim biskupom u Dansku i Italiju, u Rim, a papa Inocent III. uputio ih je 1205. da propovijedaju među krivovjercima albigenzima u južnoj Francuskoj. Posvetivši se propovijedanju, osnovao je u Toulouseu 1215. redovničku zajednicu misionara propovjednika, nazvanu Red propovjednika, latinski ″Ordo praedicatorum″, koji su, živeći u siromaštvu, trebali djelovati među albigenzima odvraćajući ih od hereze te su smjerali obnoviti i učvrstiti narušeno duhovno jedinstvo zapadnoga kršćanstva. Nasljednik Inocenta III., papa Honorije III., potvrdio je red 1217. godine. Dominik je svoju braću slao na najpoznatija sveučilišta: u Pariz, Madrid, Bolognu i drugamo. Osnovao je samostane u Rimu i Bologni, a uspostavio je i žensku granu reda te tzv. treći red.

Cijeli život sv. Dominik pokazivao je djelatnu ljubav prema siromasima. U doba strašne gladi prodao je svoje skupocjene knjige da bi pomogao potrebitima jer, kako reče, ″ne može učiti iz mrtvih koža dok oko njega živi ljudi umiru od gladi″. Sveti Dominik umro je u Bologni u kolovozu 1221. godine, a svetim je proglašen već 1234. Njegov spomendan Crkva obilježava 8. kolovoza.

Dominikanci su dali velebne skolastičke teologe i filozofe: svetoga Alberta Velikoga i svetoga Tomu Akvinskoga. Dominikanac Augustin Kažotić, zagrebački biskup i reformator katedralne škole, rođen 1260. u Trogiru, prvi je hrvatski blaženik, beatificiran 1702. Dominikanski generalni studij u Zadru, koji je djelovao od 1397. do 1807., smatra se prvim hrvatskim sveučilištem.

Autor priloga: Marito Mihovil Letica