Sestrama i braći naše mjesne Crkve Hvarsko-bračko-viške! Pozdrav u Kristu!
U našoj mjesnoj Crkvi, na naim otocima Braču, Hvaru i Visu, prostorima gdje turisti i turizam ima svoje posebno mjesto, obilježit ćemo u svim župama nedjelju turizma, 27. travnja 2008. Ta nedjelja je u vremenu kada se vrše posljednje pripreme za doček ovogodišnjih turista u našim gradskim, seoskim, pa i vjerničkim zajednicama. Ta nedjelja neposredno prethodi početku “turističke sezone 2008”.
U punoj svijesti što sve turizam i sve što je s turizmom povezano znači za naše otočke sredine, potrebno je naše vjernike upozoriti na dobre, ali i na one loše strane turističke privrede. Potrebno je govoriti vjernicima, kojima vjera znači, koji “hranjeni” vjerom imaju prilike i u odvijanju turističkih djelatnosti prepoznati geste, susrete i nastojanja s pozicije Kristova evanđelja i Kristovih preporuka. Osobito je potrebno prepoznati i dobro primijeniti na stvar turizma onu znanu Isusovu: “Idite po svemu svijetu, propovijedajte evanđelje svakome stvorenju!” (Mk 16,15) ili onu drugu: “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih…” (Mt 28,19). Hodanje po svijetu – tako bi se moglo označiti moderni turizam. Svakome stvorenju, svakom čovjeku s kojim se sretneš, koji ti dođe, s kojim se povezeš, upoznaš. Učiniti svakoga učenikom Isusa Krista! Kakva li naloga, kakve li preporuke, snažne i jasne! Nije li turizam uistinu – misijska “šansa” za svećenike, redovnike, redovnice i sve Kristove vjernike ma gdje bili, ma gdje živjeli!
Ljetna sezona kod mnogih (“duhovniih osoba”) zamišljena je kao vrijeme odmora… S pravom! Osobito imaju na to pravo oni svećenici-župnici, redovnici i časne sestre, te vjeroučiteljice/vjeroučitelji koji sa svim marom i “punim plućima” dišu za stvar Božju tijekom školsko/vjeronaučne godine… Međutim, nalog i poslanje što nam ga je ostavio Isus Krist, ima svoju zahtjevnost i svoju širinu koja nadilazi školsko/vjeronaučnu godinu, koji (nalozi) nadilaze datume i sezone! I kao da nam svakome i svima Isus Krist preporuča da svakog turistu shvatimo kao mogućeg Kristova oduševljenika kojemu smo, po snazi krštenja, dužni poslužiti za njegov duhovni rast, pa i u njegovim i našim danima odmora! Za dušu ne postjoi sezona! “Navijanje” za Evanđelje nije ograničeno na “četrdeset i pet minuta puta dva (poluvremena), već “utakmica” jednostavno traje… ima stalno svoje nastavke! Zato će svaki svećenik, župnik osobito, pripremiti se za turističku sezonu, posebno u onim župama gdje je “procesija turista” veća i izrazitija. Na vrijeme će se “oboružati” potrebnim materijalima koji prikladno mogu poslužiti za naviještanje Evanđelja “svakomu stvorenju”. Propovijedima treba dati šire značenje, treba uvažavati dolaznike, prolaznike, turiste… kao svoju braću, kao svoje sestre u Kristu! Uostalom, tako im se i obraćamo!
Na naše zadovoljstvo, poučeni ranijim ljetnim sezonama, naše crkve su tijekom ljeta punije, a različitost svijeta mogla bi se označiti “sa sve četiri strane svijeta – Crkva sabire sveta…”. To nesumnjivo spada u pozitivne oznake turističkog vremena, jer mnogi vjernici ne zaboravljaju da su vjernici i za vrijeme ljeta, što mi osobito trebamo istaknuti našim vjernicima, koji kao da za vrijeme ljeta (više njih!) zaborave da su vjernici, da se “s Kristom treba družiti i u mjesecima lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu… i da je ljeto također vrijeme kada bi trebalo imati vrijeme za molitvu, a osobito vrijeme za činjenje dobrih djela i iskazivanje pažnje “svakomu stvorenju” pa i braći ljudima koje ne poznajemo i koji se s nama susreću puno puta i prvi i posljednji put u njihovu i našemu životu.
Dakako, nije zanemariva ona “crnija” strana turizma i turističke sezone. Najprije na ljudskom planu: lijepa riječ “gost” – puno puta postaje toliko zloupotrebljena, pa svaki lijepi prizvuk te riječi gubi na svojem izvornom značenju. Naši ljudi su u tim danima doslovno dano-noćno “u trci za zaradom” od koje će živjeti cijelu godinu(!), da zaborave na svoj odmor, rijetki sebi mogu priuštiti neko kupanje u moru (osim “kupanja u znoju lica svojega”), pa se i zdravlje dovodi u pitanje. Nažalost, u to su, silom prilika, uključeni i mladi, pa i oni koji nisu punoljetni… Nerijetko se može dogoditi da se iz naših kuća, soba… u kojima se prima turiste, uklone svake “svete slike”, a da za to nema razloga, a osobito ako se to dogodi, zaista je veliko pitanje što se time ustvari želi postići. Zaboraviti na ljudsko, zaboraviti na kršćansko – to se ne bi smjelo kršćaninu dogoditi! Naglasimo to našim vjernicima!
Za nedjelju turizma: pripremimo posebni duhovni nagovor… pripremimo posebnu molitvu vjernih prilagođenu turističkom “zadatku”… i – domislimo cijelu tu nedjelju kako sve naše molitve i duhovne aktivnosti usmjeriti tom i te kako važnom dijelu naše ljudske i crkvene godine!
Neka sve, i vjernike-starosjedioce, i vjernike dolaznike i prolaznike, turističke radnike svih profila i zanimanja – dobri Bog blagoslovi i u svojoj ljubavi čuva! Uz pozdrav i blagoslov u Kristu!

biskup Slobodan