U homiliji mons. Španović tumačio je Isusov govor ne gori, te govor o blaženstvima. Ovu Isusovu oporuku sveti Rok je jako dobro razumio, kao i onu kratku i sažetu misao koju je Isus rekao mladiću kad ga je pitao što mi je činiti da život vječni baštinim. Isus mu kaže – ljubi Boga iznad svega, a bližnjega kao sebe. To je nešto što je sveti Rok životom nasljedovao. U njegovo vrijeme vladale su kuga i kolera, teške bolesti koje su danas iskorijenjene, ali novo doba je donijelo nove tehnologije, nove poteškoće i nove bolesti. Jesu li nastale umjetno ili kako već i mi imamo svoje moderne bolesti za koje tražimo lijek. Mudro nam je Crkva početkom pandemije za uzor u molitvi stavila svetog Roka kako bismo tražili i zadobili zdravlje tijela i duše. Jer kako se tijelo razboli i traži lijek, tako i duša traži lijek zbog osamljenosti, nerazumijevanja, napuštenosti. Mudro su učinili naši pređi kada su ovu grobljansku kapelicu posvetili svetom Roku. Stoga je sveti Rok oduvijek bio drugi patron mitrovačke zajednice, kazao je mons. Španović.

Kip svetog Roka ranije se nalazio u prostoru na ulazu u kapelu, a prigodom obnove prebačen je u kapelu da nam bude bliže. U prostor na ulazu stavljen je kip Uskrsnuloga Krista ili Aleluja kako ga se naziva. Taj kip nas podsjeća na Uskrsnuće koje nam je Isus obećao. Ako se osvrnemo na dane koji su iza nas možemo reći da je i ovaj trodnevni duhovni program – vigilija na Kalvariji, Velika Gospa i Rokovo – poput nekog svetog Trodnevlja, poručio je propovjednik.

Na kraju euharistijskoga slavlja okupljeni vjernici zapjevali su pjesmu Kraljice neba i izmolili molitvu za pokojnike.