Draga braćo i sestre!

Ovu korizmenu poruku pišem Vam na blagdan sv. Tome Akvinskog, 28. siječnja, kada u Časoslovu naroda Božjega za taj dan čitamo tekst naslovljen “Nijedan uzor kreposti nije daleko od križa”, koji je uzet iz njegovih izlaganja o “Vjerovanju”. Tu nam sv. Toma pokazuje kako u Kristu na križu nalazimo uzor ljubavi, strpljenja, poniznosti, poslušnosti i svake druge kreposti. Sv. Toma jednostavno ističe: “Tko god hoće da živi savršeno ne treba ništa drugo da učini nego da prezre što je Krist prezreo na križu i da poželi što je Krist poželio.” Potrebno je, stoga, zagledati se u križ Isusa Krista, tj. u Krista na križu, da bismo spoznali što su pojedine kreposti i kako ih, slijedeći Krista, možemo ostvariti u svojemu životu.

Korizma je prilika da bolje upoznamo i više uzljubimo Isusa Krista

Korizma nam, braćo i sestre, pruža izvrsnu priliku da bolje upoznamo Isusa Krista koji se radi nas i našega spasenja dao raspeti na križu. Možemo ga upoznavati i promatrati čitajući dnevno Novi zavjet, posebno evanđelja Muke Isusove, koja nam na tako dirljiv i teološki duboko promišljen način prikazuju Isusovu poslušnost Ocu i ljubav prema čovjeku. Kao izvrsno pomagalo za dublje upoznavanje našega Gospodina nudi nam se i Katekizam Katoličke crkve, dostupan i u sažetku (kompendiju), za koji želimo da ove pastoralne godine dođe u ruke što većem broju vjernika naše nadbiskupije. S Kristom se možemo intimnije združiti i u svakodnevnoj pojedinačnoj i obiteljskoj molitvi, kao i redovitim sudjelovanjem u nedjeljnoj sv. misi i pričesti. Dakako, da bi nam to zajedništvo s Njime bilo moguće, potrebno je najprije ukloniti ono što se priječi između nas i Njega, a to su naši grijesi koje nam On oprašta u sakramentu sv. ispovijedi. Zato je korizma posebno vrijeme za pristupanje tom svetom sakramentu, kako bismo očišćeni i obnovljeni mogli ući u veliko slavlje Gospodinova i našega uskrsnuća.

Korizma nam doziva u svijest važnost kršćanskih djela

Korizma nam također doziva u svijest Isusove riječi koje često ne uzimamo dovoljno ozbiljno: “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima” (Mt 7, 21). A što znači vršiti “volju Oca na nebesima” pokazao nam je sam Isus koji je za sebe rekao: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo” (Iv 4, 34). Poput Njega, i mi smo pozvani svoj život usmjeriti na traženje i izvršavanje volje Božje. Bog je svoju volju izrazio kroz svoje zapovijedi koje je Isus sveo na zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, s time da ne možemo ispuniti jednu, a zanemariti drugu. Korizma je, stoga, vrijeme kada ćemo se intenzivnije pitati ljubimo li Boga, a kriterij za to naći ćemo u tomu kako ljubimo svoje bližnje.
Ljubav prema Bogu obvezuje nas na ljubav prema svojim ukućanima, na međusobno opraštanje, poštovanje, pomaganje i strpljivost. Ona nas posebno obvezuje na solidarnost sa slabima u svojoj kući i u društvu. Zato je korizma posvećena raznim djelima Caritasa, između ostaloga i davanju priloga za potrebe našega nadbiskupijskog Caritas.
Volja je Očeva da svoju djecu odgajamo u kršćanskom duhu, njegujući obiteljsku molitvu i zajedničko sudjelovanje u nedjeljnoj i blagdanskoj sv. misi te vodeći brigu da djeca što bolje upoznaju kršćansku vjeru i žive u zajedništvu s Crkvom. Svakako, nije znak izvršavanja volje Očeve sve primjetniji izostanak djece iz liturgijskog i svakog drugog života župne zajednice, a što je zapravo posljedica izostanka i nesudjelovanja samih roditelja. Možemo se zapitati i ne spada li traženje sakramenata uz već stvorenu odluku da se neće živjeti prema njima u zajedništvu Crkve, u ona ponašanja na koja cilja Isus kada govori da neće u kraljevstvo nebesko oni koji govore samo Gospodine, Gospodine?
Izvršavati volju Oca nebeskog uključuje i društveno zalaganje. Kršćanin je pozvan, nadom koju je primio i koju nosi u svojem srcu, boriti se protiv društvenog pesimizma i defetizma, dakako, ne jeftinim parolama, nego ozbiljnim radom i zalaganjem prema uzoru na svojega Učitelja koji se u borbi za dobro čovjeka nije štedio sve do smrti. Zato kršćanin u Isusovu križu može otkriti najdublji smisao, ali i autentični način svoga društvenog angažmana. To jednako vrijedi kako za običnog građanina vjernika tako i za onoga koji ima veće ili manje, pa i one najveće odgovornosti u društvu. Za sve vrijedi: poput Krista podmetnuti leđa te breme društvenih slabosti i nada staviti na vlastita, umjesto na tuđa ramena.

Korizmena hodočašća u katedralu

Važno je, dakle, braćo i sestre, dublje upoznati Isusa Krista na križu, kako bismo pronašli uzor za ostvarenje individualnih i društvenih kreposti, jer, da ponovim riječi sv. Tome, “nijedan uzor kreposti nije daleko od križa.” Pozivam vas, stoga, da, uz već navedene načine upoznavanja Isusova križa, dođete pojedinačno i sa svojom župom u našu katedralu sv. Vida u Rijeci, gdje se već sedam stoljeća čuva i štuje čudotvorno riječko raspelo. Na tom raspelu nadahnjivali su se za djela kršćanske ljubavi nebrojeni naraštaji Riječana, Primoraca i Gorana. Gledajući Krista, dodatno još ranjena kamenom kojim ga je pogodila grješnička ruka, postajali su svjesni težine grijeha, ali i veličine Božje ljubavi i oproštenja, koja im je iz srca mamila vapaj: “Pomozi nam, Sv. Križu Isusov!”
Hodočastiti danas u katedralu na poklon čudotvornom raspelu ima još jedan dodatni motiv. Katedrala je majka svih biskupijskih crkava. Ona je crkva u kojoj biskup u ime Isusovo, kao svećenik, učitelj i pastir, predsjeda zajednici ljubavi, tj. biskupijskoj zajednici naroda Božjega. Zato hodočastiti u našu katedralu u ove korizmene dane znači posvjedočiti zajedništvo ljubavi u našoj nadbiskupiji, što ga je Isus svojom krvlju ustanovio, i ispovjediti privrženost programu što ga je On za vrijeme posljednje večere izrazio u molitvi: “Da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi” (Iv 17, 21).

Rijeka – grad pod zaštitom Isusova križa

Koliko su stari Riječani štovali sveti Isusov križ, tražeći u njemu snagu i nadahnuće za svoj život, svjedoči i činjenica da su na istoku grada, na Gornjoj Vežici, prije četiri stotine godina sagradili kapelu Svetoga Križa, a kasnije i na zapadu, na Srdočima. Tako je naš grad i s istoka i sa zapada čuvan Isusovim križem, smještenim i štovanim posebno u njegovu središtu gdje Isus Raspeti s riječke Grivice, naše Golgote, ne prestaje grliti naš grad i napajati ga nepresušnim izvorom milosti iz svoga kopljem i kamenom probodenog boka. Vjekovima su tijekom korizme upravo iz svetišta sv. Vida, današnje katedrale, ispred čudotvornog raspela počinjale pobožnosti Križnog puta Riječkom Kalvarijom, koje se zadnjih godina, hvala Bogu, obnavljaju, što će, nadamo se, potaknuti i obnovu onoga što je od naše čuvene Kalvarije još ostalo.
Sve nas to, braćo i sestre, potiče i obvezuje da često promatramo Isusa na križu, postajući sve svjesniji ljubavi kojom smo spašeni i koju smo pozvani nasljedovati. Neka vam je u tom smislu svima sretna i blagoslovljena korizma, godine Gospodnje 2008. Bila nam ona svima stepenica na putu uskrsnuća u ovom životu i priprava za konačni Uskrs s Kristom u Božjoj vječnosti!

U Rijeci, na blagdan sv. Tome Akvinskog, 2008.

+Ivan Devčić, nadbiskup