Mladi u anketama o idealima i životnim vrednotama na prvo mjesto stavljaju ljubav i obitelj, a većina njih priželjkuje više djece. U zemljama gdje su lako dostupna kontracepcijska sredstva ima svake godine na tisuće maloljetničkih trudnoća. Na pitanje: zašto ne upotrebljavaju ta sredstva, mladi odgovaraju da su oni ponosni na svoju zrelost i privlačnost, da je plodnost prirodna i da se protiv nje ne treba boriti. Nakon takvih iskustava nastali su programi cjelovitog odgoja mladih za odgovornu seksualnost, što znači također za odgovorno očinstvo i majčinstvo.
Čovjek je slobodan i zato odgovoran, ali i zaslužan za posljedice svoje odgovornosti. Ispravno upotrijebljena sloboda donosi zadovoljstvo i ispunjenost. Biti odgovoran znači, među ostalim, prihvaćati djecu koja su veliko bogatstvo za svaki narod. Po broju djece, po pažnji i ljubavi koju im posvećuju obitelji i institucije, prepoznaje se koliko jedan narod vjeruje u svoju budućnost. Djeca su bogatstvo naroda. Ona osiguravaju budućnost. Uostalom, civiliziranost se naroda procjenjuje najviše po sposobnosti da služi životu i da vrednuje život. Djeca su blagoslov. Psalmista to lijepo izriče: „Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji ko mladice masline oko stola tvojega. Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se boji Gospodina” (Ps 128,3). Sveto Pismo smatra najvećim blagoslovom dug život i potomstvo: „Vidio djecu svojih sinova” (Ps 128,6).
Važno je hrabriti djecu i pomoći im, dok napreduju u dobi i mudrosti, da postanu samostalna i sposobna odrasti za životni poziv. Tada će biti zahvalna roditeljima koji su ih odgojili za slobodu i odgovornost i osposobili ih da preuzmu život u svoje ruke. Roditelji će u tome naći veliku radost i nagradu za svoj trud. Rađanje i odgajanje je kratkoročna žrtva za dugoročnu radost. To je smion pothvat koji u sebi nosi muku ulaganja s neizvjesnim ishodom, ali je to ujedno i prepoznavanje prilike za nešto veliko i jedinstveno. To znači služiti životu. Želimo zato ohrabriti sve o kojima ovisi hoće li se obitelji odlučiti na otvorenost životu. Svi pridonosimo stvaranju pozitivnog ili negativnog ozračja za prihvaćanje života. Veliku ulogu i odgovornost imaju državne ustanove koje mogu poticajnim mjerama i sredstvima omogućiti obiteljima da dostojno žive i s više djece. Već postoje pozitivne mjere, odluke i nastojanja s državne strane, pa vjerujemo da će hrvatsko zakonodavstvo još više prepoznavati obitelj kao temelj stabilne sadašnjice i dobre budućnosti. Nadamo se da će i sredstva društvenog priopćivanja sve više postajati svjesna svoje utjecajne uloge u pozitivnoj promociji obitelji. Treba pohvaliti one poslodavce koji poštuju dostojanstvo žene i ne postavljaju im diskriminacijske uvjete pri zapošljavanju. Prošlost nam naime pokazuje da nemoralni postupci na tom području rađaju suprotnim učincima i osvećuju se samim počiniteljima, ali i čitavim zajednicama.
Dijete se želi i prihvaća. Ono nije stvar na koju bi se imalo pravo, koja bi bila određena da zadovolji nečija očekivanja, pa ni očekivanja roditelja. Nažalost, postaje sve izraženija pojava da nam životi drugih, pa i naše djece, služe za zadovoljavanje naših ambicija. Dijete nije ničije pravo. Ono je uvijek samo dar. Kako se može imati pravo na osobu?
Služiti životu znači ne izlagati ga opasnosti na radnom mjestu ni na cesti, gdje se može ugroziti vlastiti život i život drugih. Život je velika i neponovljiva vrednota i onda kada je isprepleten bolima i mnogim neugodnostima. Nikome nije dozvoljeno prisvajati pravo odlučivanja o tome je li i do kada život vrijedan da se živi. Kadgod su do sada skupine ljudi ili pojedinci, sve do najnovijih vremena, zadirali u ovo područje, posljedice nisu bile dobre. Treba ohrabriti nastojanja i ulaganja na usavršavanju palijativnih metoda usmjerenih ublažavanju teških stanja. To je dostojanstven način na koji se osobi pomaže da se, okružena ljubavlju i bez teških boli, usmjeri prema životu koji nema kraja.
Neka bude izrečena hvala svima koji se trude u prihvaćanju života. Svima koji pomažu i ohrabruju majke koje su u nedoumici, koje su same i okružene nerazumijevanjem. Hvala vama, liječnici, primalje, medicinske sestre; vama članovi Udruga i Pokreta za život; vama, toliki očevi i majke koji tiho i ustrajno njegujete život. Hvala vama, poslodavci, koji stvarate prijateljske uvjete za život i za obitelji svojih zaposlenika. Hvala svima vama koji se služenjem životu svrstavate u broj onih koji štuju prošlost i vjeruju u budućnost ovog naroda.

U Krku, na blagdan Svete obitelji, 30. prosinca 2007.

+ Valter Župan, krčki biskup
predsjednik Vijeća HBK za obitelj