“Radujmo se svi u Gospodinu:
Spasitelj se naš rodio.
Danas nam s neba pravi mir siđe.”

Ulazna pjesma Mise polnoćke

Raspjevani stihovi ulazne pjesme božićne polnoćne mise ocrtavaju najdublju stvarnost Božića: Dijete rođeno u Betlehemu, u vrijeme cara Augusta, jest vječni Sin Božji, Krist Gospodin, i Spasitelj svih ljudi. On je naš mir. Čovjek duboko čezne za mirom kao doživljajem cjelovitosti, sklada, blagostanja i sreće, u sebi i oko sebe. Mi smo svjedoci da se miru ljudi nadaju, ali da mira nema. Iskustvo nam govori da iracionalni strahovi, psihičke i fizičke bolesti, razna trpljenja, neuspjeh, samoća, pomanjkanje ljubavi, šutnja oko nas, starost i konačno smrt, čine nas nemirnima.
Mnogi znaci nam također govore da suvremena društva u kojima su ugroženi istina i pravednost ne mogu naći istinski mir u suživotu rasa, kultura pa čak i religija. Isto tako osobno zlo, grijesi, koje nosi čovjek u svome srcu često ugrožavaju mir među ljudima, u obiteljima u različitim strukturama društva. Na poseban način nemir u srcu suvremenog čovjeka izaziva pomanjkanje nade u životu pojedinca i društva.
Božić je najava i ostvarenje mira. Božić je slavlje jedinstva svega stvorenja u Kristu. Vrijeme, prostor i čovjek dobivaju u njemu smisao te su usmjereni prema “novome nebu i novoj zemlji”. Bog otkriva svoje lice neporecive naklonosti prema čovjeku. Svojim dolaskom u svijet Bog poziva čovjeka na suradničku izgradnju mira u njemu samome, u međuljudskim odnosima i cjelovito u svijetu. Pjesma anđela u božićnoj noći pokazala je put njegova ostvarenja u čovjekovu svijetu. “Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim”/Lk 2,14/. Tako je čovjek je pozvan svojim životom, i ima čast, biti slava Božja. Tada će mir, kao dar Božji sići u sva područja njegova života: u gospodarstvo, i u kulturu, u znanost i u politiku, u tehniku čovjekovu i u njegov šport.

Za dar željkovanog mira potrebno je ukloniti grijeh iz svoga srca, iz ljudskoga vladanja. Još će prorok Jeremija u Starom zavjetu izreći: “Usuđuju se usred grijeha proglašavati trajan mir” (Jer 14, 15). Dakle, za dar mira u sebi, za dar mira u obitelji, u društvu, u svijetu, potrebno je ukloniti zlo i grijeh koji čovjeka razdvaja od Boga i čovjeka od čovjeka. Tada se ostvaruje Božja poruka: “Znam svoje naume koje s vama namjeravam, naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu” (Jer 29, 11). Bit će sklopljen savez mira koji će ukrotiti okrutne zvijeri, zajamčiti sigurnost i blagoslov, jer, kaže Bog – “Ja ću biti s njima!” (Ez 37, 26). Mi hrvatski vjernici, iz nedavnih ratnih, bolnih zbivanja imamo iskustvo molitve za dar mira. Mir je, uistinu, na ovim prostorima izmoljen. Domovina je krunicom oko vrata i silnim vapajima zadobila mir. Bog je čuo vapaje ugroženih.
U sigurnosti božićne poruke koja nam vraća nadu u život i mir, želim vam svima, draga braćo svećenici, redovnici, redovnice, dragi Kristovi vjernici, da imate po Isusu Kristu mir s Bogom (usp. Rim 5, 1), s Bogom ljubavi i mira (usp. 2 Kor 13, 11). On je vječni život koji se već unaprijed živi ovdje na zemlji: On nadilazi svačiji razum. Ostaje nam i u nevolji. Zrači u našim odnosima prema ljudima, sve do Dana, kada će Bog mira koji je uskrisio Isusa uspostaviti sve stvari u njihovoj iskonskoj cjelovitosti.
Čestit vam Božić. Svima vama i svim ljudima dobre volje, također, želim od Boga blagoslovljenu novu 2008. godinu

+ Ivan
nadbiskup
Božić, 2007.