“Bože, dok hitimo u susret tvome Sinu, daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu!”

Braćo i sestre, ovako molimo u došašću, u našoj pripravi za Božić.
Božić je blagdan susreta. Susreću se Bog i čovjek. Taj susret najizvrsnije se dogodio prije 2008 godina u Betlehemu, kada se rodilo dijete kojem su roditelji dali ime Emanuel-Bog s nama. Poput tadašnjih stanovnika u Betlehemu, a posebno pastira na betlehemskim poljanama ili mudraca iz udaljenih krajeva, i danas je svaki čovjek pozvan na taj susret. Pozvan je, ali može se i ne odazvati. Mogu ga “zemaljske obveze i brige smesti”. Može biti isprika da to i nije neka novost, da se Božić događa i slavi svake godine. Može ga zahvatiti stanovita nepokretnost ili lijenost.
U adventskoj pjesmi slušamo kako pjev ptica iz visine poručuje: “Kore one lijene ljude, dozivlju ih, od sna bude”. Potrebno je, doista, probuditi se i krenuti u susret. Inače se susret neće dogoditi.
Hrvatske božićne pjesme, koje tako radosno pjevamo i slušamo, pune su poruka da treba krenuti prema Betlehemu. A Betlehem nije u tim pjesmama geografski pojam nego je simbol otajstva koje slavimo. I stoga je potrebno uputiti se prema “Betlehemu”. To je zapravo put vjere kojim kršćanin kreće od krštenja. Put preko vremenitog zemaljskog života prema vječnosti. Taj put je naporan, prolazi kroz razne životne teškoće i zapreke. No, najveća zapreka su zemaljske brige i naša pospanost i lijenost, naša neodlučnost, naše oklijevanje.
Božić je uvijek novi poticaj. Poticaj je to i ove godine kao što je bio i mnogim našim precima koji su spjevali pjesme o potrebi odlučnosti i hitnosti da se krene odmah, bez čekanja i oklijevanja. Mislimo o tome dok pjevamo: “Pojte, pastiri, tamo se njemu poklonite! Pođite, kralji, tamo se njemu poklonite!” Ili u pjesmi “Radujte se narodi” pjevamo: “Pođi i ti, narode, k betlehemskom dvoru, pridruži se klanjajuć anđeoskom koru!”
U svakoj božićnoj pjesmi uz poziv na radost i veselje zbog tog velikog događaja uvijek je i poticaj da se pokrenemo. Posebno je taj poziv upućen priprostim i poniznim ljudima, a to su u ono vrijeme bili pastiri u okolici Betlehema. “O pastiri, vjerni čuvari, sad se prenite, dare Kralju sprem’te u počast, na put krenite!”
Samo ponizan čovjek može čuti i razumjeti taj poziv. Kasnije će Isus na Brdu blaženstava izreći temeljno blaženstvo: “Blaženi siromasi duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko”. Blago onima koji osjete da im je Bog potreban u životu. Takvi se mogu odlučiti i poći prema “Betlehemskom otajstvu”.
“Danas se čuje događaj novi u zemlji našoj i jeste ovi: braćo pastiri pohitite betlemskoj štali i vidite: jedno nebesko Djetešce u krilu Majke Djevice”.
To je taj novi događaj. On je uvijek novi. I nakon 2008 godina uvijek je novi i uvijek iznenađujući, uvijek nas ispunja radošću.
Želim, braćo i sestre, da i vas ispuni radošću i da vas pokrene na taj veličanstveni susret Boga i čovjeka.
Neka je sretan i blagoslovljen Božić!
Posebno pozdravljam i čestitam Božić svima mladima i želim da nam 2008. godina bude ispunjena radosnim zalaganjem za Susret hrvatske katoličke mladeži 26. i 27. travnja u Varaždinu.
“Zdravo, mali Isuse, koji sad nas pohodi. Tebe sav puk uznosi, nas u slavu vodi ti. Sveto tvoje rođenje bilo nam na spasenje!”
Neka Isusovo rođenje bude na spasenje svima!

+Josip Mrzljak
varaždinski biskup