Uzbudljiva je to povijest puna hrabrih župnika i župljana koji su se unatoč siromaštvu i brojnim poteškoćama oduprli svim iskušenjima i kroz silna desetljeća očuvali svoju katoličku vjeru i bizantsko-slavenski obred. Autor Ivo Mišur je svoje četverogodišnje arhivsko istraživanje povijesti te malobrojne, ali značajne, zajednice okrunio objavljivanjem te knjige. Mukotrpna povijest grkokatolika u Dalmaciji obilježena je progonima što pravoslavnih susjeda, što državnih vlasti, posebice za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Sve je kulminiralo u II. svjetskom ratu kada su područja na kojima su živjeli grkokatolici zauzeli četnici.

Dalmatinski grkokatolički duhovnik don Janko Heraković je nakon prijetnji smrću 1942. godine pobjegao u Križevce. Crkva u Kričkama je dva puta spaljena, a njeni ostaci su u tijeku Domovinskog rata minirani. Crkva u Vrlici je srušena 1971. godine, a u Baljcima su ostale tek ruševine. Za vrijeme komunizma dalmatinski grkokatolici nisu imali svoje župnike, a još veći problem predstavljalo je iseljavanje koje je prepolovilo brojnost župljana. Na tim materijalnim i demografskim ostacima ostataka Križevačka eparhija je 2007. godine počela obnovu Dalmatinskog vikarijata koja traje i danas.

Vrlo vrijedan doprinos u knjizi su prijepisi stanja duša, odnosno popisa župljana triju dalmatinskih župa koji prvi put postaju dostupni javnosti. Iz tih se popisa mogu pratiti rodoslovna stabla, a potomci dalmatinskih grkokatolika mogu pronaći svoje pretke sve do kraja 18. stoljeća. U knjizi su osim povijesti obrađeni i suvremeni događaji, biskupi, svećenici i ljudi koji su od 2007. godine marljivo radili na obnovi Dalmatinskog vikarijata Križevačke eparhije koji danas prolazi kroz svoje novo proljeće.

Prošlost i sadašnjost dalmatinskih grkokatolika od samih početaka je puna obrata, počevši od carske potpore pa do progona, od demografskog skoro izumiranja pa do revitalizacije.