Dragi vjernici!

Često nam se događa da se ljudi neispravno postavljaju prema nama, da nam ne priznaju zasluge koje nam pripadaju, pače da nas krivo optužuju. Ne bi valjalo kada bi nas tada obuzela nemoć i svijest da ništa ne možemo. Imamo, doduše, moralno pravo tražiti da nam drugi priznaju što smo zaslužili i da tražimo da nas se sudi po pravdi. No ima mnogo slučajeva kada nećemo uspjeti ni u jednom ni u drugom. Jednako ne bi valjalo kada bismo sve snage potrošili u dokazivanje kako smo zaslužni i kako nas krivo optužuju. U prvom slučaju bismo doista doživjeli poraz, a u drugom slučaju postali bismo nesposobni da nešto pozitivno poduzmemo za sebe i druge.

Možemo pitanje proširiti od pojedinca na cijeli narod.

Većina, naime, našeg naroda osjeća da nismo dobili priznanje za zasluge koje nam pripadaju, pače da mnogi zaslužni nerijetko bivaju krivo optuženi. Pitamo se je li dobro da nas zbog toga obuzme nemoć, da sve svoje snage trošimo na dokazivanje naše ispravnosti, odnosno u dokazivanju neispravnosti optužbi protiv nas?

Postoji bolji izlaz. I našim preplašenim srcima Bog poručuje: “Učvrsti svoje srce i budi jak” (Sir 2, 2)! U Došašću slušamo glas proroka Izaije: “Recite preplašenim srcima: Budite jaki” (Iz 35, 4)!

Navodim ovdje naš narod kao primjer koji nam je bliz i shvatljiv, ali slična ponižavanja događala su se i događaju drugim narodima i narodnosnim skupinama.

Najjasniji i najjači odgovor na sve naše ugroženosti i ponižavanja Bog je dao po otajstvu utjelovljenja svoga Sina, što na poseban način slavimo o Božiću. Bog je u Isusu Kristu bio izložen ugroženosti i poniženjima od rođenja pa do Kalvarije. U toj Božjoj slabosti bila je nevjerojatna snaga koja je podignula cijeli svijet. To je dobro shvatio sv. Pavao i zato kaže: “Kad sam slab, onda sam jak” (2 Kor 12, 10).

Naime, Isus Krist ne samo da od svoje okoline nije bio uvijek ispravno vrednovan, nego je često i krivo optuživan. Na temelju krive optužbe osuđen je na smrt. No, on je dao najbolji odgovor kako se čovjek u takvim okolnostima treba postaviti. Nije trošio život tražeći od sviju pravdu za sebe. Nije zbog toga što su ga ponižavali ljudi odustao od njihova spašavanja. Pače, u poniženju pokazao je snagu svoje volje i ljubavi.

Tu su snagu imali oni koji su prvi bili svjedoci pojave utjelovljenog Sina Božjega u nemoći. Zato su Marija i Josip mogli podnijeti sablazan što se Sin Božji rađa u nesigurnim okolnostima, što je zarana morao prihvatiti sudbinu prognanika na zemlji. Za vrijeme Isusova javnog djelovanja nikakva mržnja prema njemu nije mogla ugasiti njegovu ljubav prema svima, nikakva zloća koja se na njega sručila, nije urušila njegovu dobrotu. Nije čak nikoga prijavio za uvrede i ponižavanja, iako je od onoga koji ga je udarao tražio obrazloženje zašto ga udara (usp. Iv 18, 23). Ništa ga nije zaustavilo da spasenje zasluži svakom čovjeku, pa i onima koji su vikali: “Raspni ga” (Iv 19,15)!

Ići tim putem, nije lako, ali – nakon što je Krist njime prošao – moguće je. Treba povjerovati ljubavi, kako reče sv. Ivan (usp. 1 Iv 4, 16). Nije samo vrijedno pronaći načina da se teškoća oslobodiš; još je važnije biti tako jak da se možeš nositi s njima. Tada nosiš spasonosni križ za sebe i za braću.

Mnogi danas previše snage troše da osiguraju svoja prava i da ih se oslobodi svake optužbe. Nije to nešto loše, pogotovo ako time učvršćujemo u svojoj sredini osjećaj za pravdu i istinu. No, događa se da nas to iscrpi do takve nemoći da izgubimo vjeru u pravdu i istinu, ili još gore, da i sami povjerujemo u korisnost nepravde i kriva optuživanja. Toj napasti podložan je svaki pojedinac. Tu jabuku napasnik nudi i našem narodu kao zajednici. Bilo bi štetno da tu jabuku grizemo. Tada bismo posvjedočili svoju slabost i sami sebe ponižavali. Trebamo biti jaki i nadvladati tu napast. Svjetlo za izlazak iz začaranog kruga za svakoga od nas zasvijetlilo je u Betlehemu pred više od 2000 godina.

Uobičajeno je da se o Božiću raznosi na sve strane svijeta svjetlo koje je zapaljeno u Betlehemu gdje je pred više od 2000 godina zasvijetlilo svijetu. Od tada do svakoga čovjeka dosiže njegova zraka i svaki može prepoznati u svjetlu te zrake put izlaska iz svojih tama prema spasenju. Bilo ih je i bit će do kraja svijeta ljudi koji više vole tamu nego svjetlo (usp. Iv 3, 19).

Porukom Crkve hrvatskih mučenika želimo zapaliti još jedan svjetionik usred našega naroda i domovine. Svi oni koji su u svojim ugroženostima i nemoćima bili tako jaki da su iz ljubavi prema drugima i svoje živote izložili i založili, svi oni koji su umirali zato da bi drugi živjeli, bili su u svoje vrijeme na ovim našim prostorima bljesak onih istih zraka svjetla koje su obasjale betlehemske pastire. Želimo da te zrake ljubavi prema ljudima budu vidljive očima svakog čovjeka na ovom našem hrvatskom tlu. Iz Božje ljubavi krenula je prema nama poruka betlehemskog svjetla i po svjetlu naših mučenika. Ona glasi: Budite jaki! Spasenje vaše dolazi!

Čestit Božić i blagoslovljenu Novu godinu svim vjernicima u Gospićko-senjskoj biskupiji i svim ljudima dobre volje.