Stjepan Kordić je rođen 1. svibnja 1940. u Grljevićima u Hercegovini, od oca Ante i majke Matije Sopta. Pučku školu polazio je na Širokom Brijegu (nekoć Lištici), a gimnaziju u Dubrovniku. Teologiju je studirao u Zadru i Pazinu, a za svećenika je zaređen u Dubrovniku 27. lipnja 1965. godine. 

Pastoralno djelovanje mladi svećenik Kordić započeo je u župi Stravča u kolovozu 1965. godine. Nakon godinu i dva mjeseca preuzeo je župu Čara na otoku Korčuli gdje je ostao četiri godine. Od listopada 1970. bio je župnik župe Donja Vrućica (s Dubom), gdje od prosinca 1974. obnašao i službu dekana Pelješkoga dekanata. Nakon umirovljenja tadašnjeg župnika u Trpnju don Stipe je u kolovozu 1976. godine preuzeo brigu za župu Trpanj, brinući se i dalje za župu Donja Vrućica. 

Nakon Domovinskog rata i oslobođenja Konavala od srpsko-crnogorske okupacije u listopadu 1992. godine don Stipe se s Pelješca vratio u Konavle gdje je postao župnik u opustošenoj župi Čilipi. Uz pomoć vjernika obnovio je crkvu Sv. Nikole i ponovno izgradio župnu kuću, koju je okupacijska vojska bila spalila i uništila do temelja. Nakon sedam godina službe u Čilipima don Stipe je otišao iz te župe i 1999. godine preuzeo brigu za župu Svetog Spasa (danas župa Presvetog Spasitelja) u Mokošici. Tu se pastoralno skrbio i za Termoterapiju, podružnicu Doma umirovljenika Dubrovnik. Godine 2015. proslavio je zlatni svećenički jubilej i nakon toga otišao u mirovinu koju je provodio u Svećeničkom domu u Dubrovniku. U mirovini je pomagao kolegama svećenicima, koliko je mogao, mijenjajući ih po župama kad im je to bilo potrebno.

Bio je zaljubljenik u motore, pa je rado blagoslivljao druge motoriste i njihove motore kako bi sigurno vozili i sretno stizali na odredišta.