Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji i članovi župnih vijeća,
draga braćo i sestre u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji!
Obitelj je “kućna Crkva”! U tom je uvjerenju, osobito zadnjih godina, na putu svoje sinodske obnove, sazrijevala i naša biskupijska zajednica, spoznajući sve jasnije da je upravo obitelj i njezin put (usp. Ivan Pavao II., RH 10; Pob 2) te da u središtu njezine pastoralne podrške i pozornosti treba biti “kućna Crkva”. Želeći da obitelj postane, u još značajnijoj mjeri, put i svake župne zajednice Crkve đakovačke i srijemske, sljedeće pastoralno razdoblje od današnje svetkovine Uznesenja BDM na nebo do svetkovine Blagovijesti 2009. proglašavam Godinom braka i obitelji.
Istodobno određujem da se vjernike u svim crkvama na području Đakovačke i Srijemske biskupije upozna s ovim proglasom te s pastoralnim ciljevima i sadržajima Godine braka i obitelji na euharistijskim slavljima u nedjelju, 9. rujna 2007.

1. Obitelj je kućna Crkva te kolijevka i Crkve i društva. Obitelj, naime, živi i ostvaruje sve tri bitne dimenzije crkvenog života: naviještanje, slavljenje i služenje u ljubavi. Ona je mjesto gdje se evanđelje živi i odakle se prenosi. Ucijepljena je u otajstvo Crkve. Zajedno sa svetim redom, ženidba je jedan od dva sakramenta za izgradnju Crkve: “Sveti red i ženidba usmjereni su k spasenju drugih. A ako pridonose i osobnom posvećenju, to biva po služenju što se iskazuje drugima. Ovi sakramenti daju posebno poslanje u Crkvi i služe za izgradnju Božjega naroda” (KKC 1534).
Brak i bračna ljubav po svojoj su naravi usmjereni na rađanje i odgoj potomstva. Obitelj je, kolijevka i Crkve i društva. U ozračju trajnog njegovanja i svjesnog produbljivanja bračne ljubavi, na sliku one kojom Krist ljubi Crkvu, svetost i nerazrješivost bračne veze te rađanje i odgoj djece su, iznad svega, dar i radost – pa i onda kad zahtijevaju i velike napore i žrtve!
I obitelj, poput ljudske osobe, postupno raste i sazrijeva. U tom smislu pastoralno djelovanje crkvene zajednice treba slijediti obitelj “prateći je korak po korak u različitim etapama njenog oblikovanja i razvoja” (Ivan Pavao II., FC 65).
Dragi kršćanski supruzi, svetost i nerazrješivost bračne ljubavi, obiteljsko zajedništvo, ljubav prema djeci i otvorenost za dar života, vaš su poziv i put posvećenja. Hranite taj put kroz svakodnevno iskustvo molitve i čitanje Svetoga pisma – osobno i zajednički. Neka u vašem obiteljskom životu posebno mjesto ima nedjeljno euharistijsko slavlje, u skladu s pozivom s velikih nacionalnih crkvenih jubileja “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu” (iz Nina, 1979.).
Vi ste i nositelji pastorala braka i obitelji (usp. HBK, DOPCH 71). U okviru svojih župnih zajednica, dekanata i u čitavoj mjesnoj Crkvi preuzimajte svoj dio odgovornosti za to dragocjeno područje pastoralnoga života. Udružujte se također i u obiteljske udruge i pokrete i, kroz njih, aktivno pridonosite promicanju obiteljskih vrednota te kreiranju obiteljske, demografske i socijalne politike u hrvatskom društvu.

2. Bračna zajednica je izvor i temelj, a obitelj prva i životna stanica ljudskoga društva (usp. AA 11). Obitelj je i prva škola društvenih kreposti bez kojih ljudsko društvo ne može opstati, jer sve one vrline koje ono cijeni i treba, rađaju se i nadahnjuju prvenstveno u obitelji. Iskonsko i odgovorno zajedništvo koje se njeguje u obitelji, temelj je i škola društvenog zajedništva i solidarnosti. Obiteljski je odgoj, stoga, od presudnog značenja i za život čitavoga društva. “Nasuprot društvu koje je izvrgnuto opasnosti da se sve više razosobljuje i biva bezimeno, pa stoga i nečovječno, s negativnim posljedicama mnogovrsnih ‘bjegova’, obitelj ima i zrači izvanredne sile sposobne da čovjeka otrgnu bezimenosti, da mu probude svijest o njegovom osobnom dostojanstvu, da ga obogate dubokom čovječnošću i djelotvorno, svojom jedinstvenošću i neponovljivošću, ucijepe u tkivo društva” (Ivan Pavao II., FC 43).
U svakom narodu obitelj je i čuvarica nacionalnog identiteta, kulture i jezika. S pravom se može reći da su upravo zdrave kršćanske obitelji sačuvale i iznijele identitet hrvatskog naroda kroz povijest. Ta uloga hrvatske katoličke obitelji ostaje aktualnom i danas.
Ne možemo zaobići tako očite, ujedno i tako žalosne, poteškoće kroz koje prolazi hrvatska obitelj danas, a koje posljedično ugrožavaju i budućnost čitavog naroda. Spominjemo velik broj mladih koji zbog nezaposlenosti i neriješenog stambenog pitanja odgađaju ulazak u brak; nezaposlenost i socijalne probleme; porast rastava, ovisnosti i obiteljskoga nasilja; sve rasprostranjeniji zajednički život na probu, na određeno vrijeme, bez obveze i slično; snažne pritiske koji niječu, pa i otvoreno napadaju, vrijednost braka i obitelji, nudeći druge oblike zajedništva, protiv Božjeg i naravnog zakona. Plodove takvog ozračja i spomenutih kušnji susrećemo u smanjenju broja razrednih odjeljenja u školama, u starenju i demografskom izumiranju naroda; u smanjenju udjela mladih te radno i reproduktivno sposobnih građana u ukupnom stanovništvu zemlje. Zbog izvanredno velike društvene važnosti obitelji, hrvatsko se društvo ne može upustiti u rizik popustljivosti u temeljnim pitanjima koja se odnose na samu bit braka i obitelji (usp. Ivan Pavao II., Pob 17).
Ovom Godinom braka i obitelji želimo, zato, skrenuti pozornost i društvenoj javnosti, zakonodavnim tijelima i sredstvima društvenog priopćavanja na brak i obitelj kao vitalnu stanicu društva. Pozivamo sve odgovorne u hrvatskom društvu, da svojom odgovornošću, zakonodavstvom te mjerama bračne, obiteljske, demografske i socijalne politike štite i promiču zdravu i stabilnu obitelj utemeljenu na bračnom zajedništvu muškarca i žene, da podržavaju otvorenost životu, majčinstvo i prava djece te naravno i izvorno pravo roditelja na odgoj svoje djece u skladu s vlastitim uvjerenjem. Pozivamo i sve obrazovne i odgojne te znanstvene i kulturne ustanove, gospodarstvenike, strukture socijalnog rada i sredstva društvenoga priopćavanja da se svojom zauzetošću uključe u promicanje dostojanstva, važnosti i ljepote obiteljskog života te pridonesu stvaranju ozračja ljubavi prema životu i vrednovanju obiteljskog odgoja djece.

3. Pastirsko naviještanje i promicanje “evanđelja braka i obitelji”. Vas, draga braćo svećenici, pozivam i od Vas očekujem da učinite sve kako bi se kroz sljedeću Godinu braka i obitelji u svakoj župnoj zajednici naše mjesne Crkve uspostavile strukture i oblici redovitog župnog bračnog i obiteljskog pastorala. Promičite te rado i savjesno prihvaćajte svoju odgovornost za ostvarenje pastoralnih planova i inicijativa na međužupnoj i biskupijskoj razini, kao i za okupljanje te za stručnu i duhovnu formaciju vjernika laika-suradnika u bračnom i obiteljskom apostolatu.
Vas, braćo redovnici i sestre redovnice, vjeroučitelji i članovi župnih pastoralnih vijeća te dragi vjernici laici koji svojom stručnošću možete pridonijeti bračnom i obiteljskom pastoralu, pozivam i molim da rado pružite svoj dragocjeni doprinos.
Zajedno s vama, pozivam i sve vas bračne drugove i obitelji u našoj mjesnoj Crkvi, i sve ljude dobre volje, da zajedno krenemo na hod ponosnog vrednovanja i svjedočenja bračne ljubavi i vjernosti, snaženja i rasta obitelji kao kućne Crkve i promicanja te osnovne stanice života i Crkve i društva. Pratio nas u tome Božji blagoslov te zagovor Majke i odgojiteljice, koja je prva pridružena nebeskoj slavi svojega Sina, Isusa Krista.

U Aljmašu, na svetkovinu Uznesenja BDM na nebo 2007.