U godini jubileja naše Vojne biskupije – o desetoj obljetnici utemeljenja Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj i petnaest godina hodočašćenja hrvatskih vojno-redarstvenih snaga u Lurd i Mariju Bistricu – slavimo našu zaštitnicu Gospu velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Kršćanski slaviti, znači moći ući u zajedništvo s Onim koji je izvor i smisao našega slavlja. Krist, koji nam po Duhu Svetom objavljuje Oca jest početak i svrha svih naših slavlja i svega našeg postojanja, jer “sve je po njemu i za njega stvoreno” (Kol 1,16).
Zato svako stvorenje, sav “vidljivi svijet što ga Bog stvori za čovjeka – taj svijet koji je pošto je u njega ušao grijeh ‘podložan raspadljivosti’ – iznova zadobiva izvornu vezu sa samim božanskim izvorom Mudrosti i Ljubavi” te se otkriva njegova veličina i savršenstvo, tek kad se u svome djelovanju postavi sučelice Kristu. Jednako tako, u svjetlu otajstva Otkupljenja “čovjek ponovno nalazi veličinu, dostojanstvo i vrijednost svoje čovječnosti” (usp. Ivan Pavao II, Redemptor hominis, 10).
Upravo u tom svjetlu promatramo i svetkovinu naše Zaštitnice kao ostvarenja Božjega djela među nama. Ona, stvorenje, otkupljena od svoga Sina, svijetom je prošla suočavajući se sa svim nevoljama s kojima se susreće čovjek, živeći u ovoj suznoj dolini puninu zajedništva s Bogom. Kao “milosti puna” postaje svima nama uzor kako valja živjeti zajedništvo Bogom, u svijetu koji vrvi i drukčijim ponudama od one Kristove.
U tom svjetlu promatramo također poziv hrvatskog vojnika i redarstvenika u njegovoj duhovnosti. Hrvatski branitelj u vremenu agresije na Republiku Hrvatsku poistovjećuje se s Marijinom krunicom. To je fenomen koji još nije u potpunosti istražen. Ipak, može se naslutiti činjenica da su se – odbacujući dotadašnji marksističko-ateistički sustav sa svim njegovim ponudama, a koji je izrugivao sve duhovne vrijednosti pa i Marijinu krunicu (u kojoj su te vrijednosti sažete) te ujedno bio podloga agresije na Hrvatsku – naši branitelji okrenuli upravo tim zanijekanim vrednotama gledajući u njima stvarnost s kojom se mogu poistovjetiti i na njih se sigurno osloniti. Marija je dakle hrvatskom vojniku i redarstveniku, ali i svakom hrvatskom domoljubu, postala uzor i pokazatelj kako se žrtvovati za druge, kako biti spreman sve darovati za bližnjega, kako mrtvog sina, roditelja, kolegu, prijatelja… na ruke primiti s boli ali bez očaja.
Zato se i u ovo naše vrijeme, koje je i na razini javnosti i unutar naših oružanih snaga obilježeno pripremama za članstvo u međunarodnim asocijacijama, u kojima se od nas očekuje da budemo čimbenici mira u svijetu u sklopu velike obitelji demokratskih zemalja, pitamo kako sačuvati svoj nacionalni i kršćanski identitet i po njemu biti pozitivno prepoznatljivi. U tom smislu trebamo sebi posvijestiti da su kršćani, a napose katolici, i u zemljama NATO-zajednice jednako pozvani živjeti svoje kršćanstvo i sve do kraja zemlje biti svjedoci (v. Dj 1,8) Isusa Krista jedinoga Spasitelja čovjeka. I oni su temeljem poziva Crkve u stalnom traganju kako to najbolje ostvariti. I oni, ostajući u realnosti života u svijetu, žele se dovinuti evanđeoskom idealu “ne biti od svijeta” (v. Iv 17,14) a za što je Isus molio u svojoj velikosvećeničkoj molitvi na Posljednjoj večeri.
Na tom putu u budućnost, kao i u našoj prošlosti, Marija nam i sada pokazuje put. Kao što je bila bliza našem narodu u vremenima hrvatskoga povijesnog ulaska u veliku obitelj europskih kršćanskih naroda na početku našega pokrštavanja u krilu Katoličke Crkve i državnog oslanjanja na Sv. Oca, Kristovog namjesnika na zemlji, isto tako nam je bila blizu i u svim vremenima naše burne povijesti kada su nam najavljivali brisanje s političke karte svijeta. Ona, koju naš narod naziva tako divnim imenima: Kraljica Hrvata, Najvjernija odvjetnica Hrvatske, Naša Majka… želi nas i danas uzeti pod svoju zaštitu i pomoći nam ne samo da opstanemo u velikoj zajednici europskih naroda nego štoviše da svjesno preuzmemo ulogu evanđeoskog kvasca, svjetla i grada na gori te tako pridonesemo dobru čitavog svijeta.
I zato, u prigodi ove svetkovine, sve vas, braćo i sestre, pozivam da ponovno posvijestimo važnost Marijine krunice u našem životu. Učinimo sve da zavjet naših ovogodišnjih hodočasnika u Lurd – da će dnevno moliti deseticu sv. Krunice za obnovu našega naroda – prijeđe na čitavu našu Vojnu biskupiju te da zahvati cijelu Hrvatsku. Na tome ćemo izvoru crpsti jamstvo sretnije budućnosti, jer tko Mariju ljubi taj se ne gubi!
U tom duhu svima Vama, gospodo ministri, gospodine načelniče Glavnog stožera, gospodine ravnatelju policije, gospodo državni tajnici, pomoćnici ministara, gospodo generali i admirali, gospodo časnici i dočasnici hrvatske vojske i policije, dragi vojnici i policajci, poštovani državni službenici, poštovani branitelji i umirovljenici te članovi obitelji naših palih branitelja, čestitam blagdan Zaštitnice naše Vojne biskupije te Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti, moleći za sve nas novo blagoslovljeno desetljeće!

Mons. Juraj Jezerinac
vojni ordinarij

U Zagrebu na Dan državnosti, 25. lipnja 2007.